Nafta se iz nasukanog tankera izlila u more zbog čega su stotine kilometara obale bile onečišćene, ptice su ugibale prekrivene debelim slojem nafte, a ta će slika zauvijek ostati urezana u pamćenje Bretonaca.

"Kada smo vidjeli golemi tanker na kojemu su sva svjetla bila upaljena, isprva nismo mogli shvatiti", prisjeća se Jean-Yves Letard, vlasnik restorana blizu malene luke Portsalla, na zapadu Francuske, ispred koje se Amoco nasukao.

Tanker koji nije bio toliko star, ali je bio loše održavan, prevozio je sirovu naftu iz Perzijskog zaljeva u Rotterdam, kada mu se pokvario kormilarski uređaj. Nakon pregovora s njemačkim tegljačem i neuspješnih pokušaja da ga se otegli, Amoco Cadiz se kasno navečer nasukao samo dva kilometra od Portsalla.

Na velikom tankeru dugom 334 metra bila su 34 člana posade, uključujući i muškarci i žene. Iako su vlasti imale malo informacija, svi su spašeni. "Sve što smo znali, bilo je da se tanker nasukao ispred Portsalla, rekli su nam: Idite i vidite što možete učiniti", rekao je za AFP Michel Le Gall, nekadašnji član posade vojnog helikoptera Super Frelon koji je prvi stigao na mjesto nesreće.

"More je bilo crno, brod nismo ni vidjeli", prisjetio se Yves Dagorn, kopilot u toj operaciji, dodajući da su tanker vidjeli zahvaljujući svjetlu s njemačkog tegljača. Spasilac Guy Le Nabat koji se iz helikoptera spustio na brod je dodao: "Morali smo pronaći posadu. Svjetlo je obasjalo lijevo krilo Amoca gdje su se svi šćućurili jedan iza drugog. Svi su htjeli u isti mah napustiti brod."

"Amoco Cadiz je prirodna katastrofa golemih razmjera, ali bez ljudskih žrtava, sve smo uspjeli spasiti", rekao je Dagorn.

Brod se postupno raspadao udarajući o stijene, a sadržaj spremnika počeo je teći u more. Rano ujutro, kada se oštar vonj nafte proširio kilometrima uokolo, prizor je bio porazan.

Ljepljiva masa gonjena vjetrom i morskim strujama je onečistila oko 360 km obale, ne računajući tisuće naftnih mrlja koje su se raširile podalje od mjesta nesreće. Uginulo je između 19.000 i 37.000 ptica. Trideset pet tisuća vojnika i tisuće volontera iz čitave Francuske tri su mjeseca bez prestanka čistili onečišćene hridi i plaže, uklanjajući talog nerijetko običnom lopatom i kantom.

Skupljeno je manje od 10 posto nafte. Ostatak će ispariti i raspršiti se u moru pod djelovanjem morskih struja i mijena. Okolišnoj katastrofi pridodaju se gospodarske posljedice havarije: 1300 ribara tjednima nije moglo isploviti, uništeno je gotovo 7000 tona kamenica. Berba algi i školjaka pretrpjela je veliku štetu, kao i turistička sezona. Nakon 14 godina borbe, američka kompanija je proglašena jedinim krivcem i morala je bretonskim općinama isplatiti 35 milijuna eura, a francuskoj državi 160 milijuna. U Francuskoj su nakon ove katastrofe postupno uvedene mjere za smanjenje rizika od nesreće i za učinkovitiju borbu s onečišćenjem.