U novoj epizodi podcasta "Ideje na stolu" na meniju je – bacanje hrane.

Marko Kozjak (38), osnivač tvrtke VeeMee, sebe naziva "zelenim kapitalistom", on je čovjek koji je osmislio "interventni" tim za spašavanje šlepera hrane kad je ona klima na rubu za otpis. Iza njega su priče o šleperima naranči, banana i kivija koje je spasio, to je priča o i smanjenju CO₂ otiska, a u toj priči nerijetko su i zbog ananasa dizali usred noći. 

Marko je iz problema vidio rješenje i iskreirao vlastiti posao kojime se bavi godinama, ako želite priču o čovjeku koji je smislio svoj vlastiti posao usred noći, koji je uz biznis dobio ideju da pobijedi samog sebe pa izdržao Iron Man (da to je ono "suludo" sportsko natjecanje slično triatlonu u kojem preplivavaju, pretrčavaju i izbicikliraju nemoguće puno kilometara), koji je pritom upisao i završava svoj drugi fakultet i uz sve to koji ima obitelj (i vremena za njih) - tada uronite u ovu priču.

U početku smo ga pogodili odmah pitanjem: što se događa sa šleperoom kad u kašetu banana ima 10 posto trulo+ih? Zahvaljujući sustavu koji je razvio Mark, hrana ima drugu šansu.

"Baš dok pričamo imamo akciju spašavanja naranči. To funkcionira ovako: roba dolazi u trgovački centar, prolazi strogu kontrolu kvalitete (quality control), Tehnolozi provjeravaju i izgled i gramaturu pakiranja. Ako je, primjerice, pakiranje deklarirano na dvije kile, a vaga pokaže manje – ta pošiljka ne smije u maloprodaju", opisuje trenutak kad uskače on i njegova tvrtka VeeMee.

"Bez VeeMeeja takva se roba jednostavno vraća u zemlju podrijetla. Dok prođe 3–4 dana transporta, većina robe završava na uništenju. Na primjer grožđe - to se sigurno baci", pojašnjava.

IDEJE NA STOLU /

Na Islandu ga svi zvali za ćevape, sad u Ćorama radi kobasice kakve svijet nije vidio: 'To je nauka'

Kontrole su nemilosrdne

Pravila su nemilosrdna: ako pakiranje naranči teži 1.999 grama, a deklarirano je 2.000, cijeli lot se formalno "ne uklapa".

"To znači da se kompletan šleper vraća dobavljaču ili proizvođaču", kaže. To je jednom Grčka, drugi put Turska i tako redom. Voće i povrće po putu kalira, gubi na težni... Jednostavno propada.

Ne želi svaljivati krivnju na trgovine. Naprotiv, tvrdi da su kontrole u našim trgovačkim lancima vrlo ozbiljne: "Šesnaest godina radim s trgovačkim centrima, proizvođačima i otkupljivačima – tehnolozi stvarno rade fantastičan posao. Ljudi često vide lošiju robu na polici i zaključe ‘ovaj dućan ima lošu robu’, ali to je stvar cirkulacije. Ako odete u trgovinu s velikim prometom, primjerice na zagrebačkom Črnomercu, roba se stalno vrti i manje su šanse da ćete naletjeti na loše voće i povrće. U manjim dućanima, s manjim brojem kupaca, ista ta roba dulje stoji na polici – i vidljivije stari."

Foto: Net.hr

Prije nego što je pokrenuo vlastitu tvrtku, Marko je radio upravo u sustavu velikog trgovačkog lanca. "Povrati hrane tada su se mjerili u tisućama tona. Gledao sam te brojke i razmišljao – kako to prevenirati, kako spriječiti da se to uopće dogodi i, ako se dogodi, kako ponuditi rješenje."

Razradio je sustav koji pokriva tri ključna područja – food waste (spašavanje hrane), food traceability (sljedivost hrane) i smanjenje CO₂ emisija kroz spašenu robu.

70 kilograma bačene hrane po stanovniku

A što znači spasiti hranu? Brojke su neumoljive - u Hrvatskoj se svake godine baci više od 70 kg hrane po glavi stanovnika. A on spašava ono što se trebalo otpisati. Ponekad su to scene kao iz filma: „Da, događalo se da zazvoni telefon u ponoć: ‘Bok Marko, imamo šleper kivija, nešto ne štima, dođi spasiti.’ Danas smo standardizirali skladišta pa je manje dramatično, ali suština je ista.“

Procedura je jasna: prvo dolazi informacija od tehnologa u trgovačkom lancu – što je problem, gdje je nastao, na kojoj robi. Zatim se uključuje dobavljač, a Markov tim kreće u "proces spašavanja hrane": pregled, sortiranje, odvajanje ispravnog od neispravnog, vraćanje kvalitetne robe u prodaju i organizirano zbrinjavanje ostatka.

IDEJE NA STOLU /

Mama, treba mi 600 € za tenisice! A onda kreće kaos: Carmen nije rekla 'ne', nego nešto genijalno!

Spašavanje hrane, naglašava, nije jednokratna intervencija, nego proces. U podcastu "Ideje na stolu"; pitali smo ga koliko je do sad spasio hrane: "Svake godine VeeMee spasi 750 i 1.000 tona hrane godišnje – i koji, osim što smanjuje bacanje, izravno smanjuje i emisije CO₂ - tisuću tona godišnje". 

Najveća takva akcija bile su opet naranče kada je u dva dana spasio sedam kamiona. 

Ponekad je problem s paletama, potrganoj kutiji, potrganoj ambalaži - sve dovoljan razlog da se roba prekriži i da se nikad ne nađe na polici trgovine. Markov tim uskače kao ninje i rješava stvar.

A do sad je spašavao baš sve - od kumkvata, avokada i manga do lubenica, naranči i limuna. 

Greške - namjerne ili loša sreća?

U svojoj karijeri najveća pošiljka koju je spasio bilo je sedam šlepera naranči.

"Problem su bile kutije i ambalaža. Vlaga u kamionima uzrokuje da se karton smežura i počne propadati. Onda dolazi do preslagivanja, a u jednom kamionu je bio i krivi standard – u kutiji je trebalo biti sedam komada, a bilo ih je šest. Četvrti kamion je već imao i problem s kvalitetom same robe."

IDEJE NA STOLU /

Kako zaraditi 50 eura za sat vremena? Hrvatski YouTuber otkriva fascinantni svijet

Na pitanje događa li se da netko namjerno "mulja“, Marko odmahuje glavom: "Ne bih rekao. Bilo da je riječ o domaćem proizvođaču, stranom proizvođaču ili otkupljivaču, nikome nije u interesu da se roba varati."

Sustav kontrole je takav da se i najmanja nepravilnost vrlo brzo otkriva. "Možete imati deset tona robe i samo dvije kutije u kojima fali jedan ananas ili jedno pakiranje. I to se detektira već na ulaznim točkama u trgovačkom lancu."

I upravo tu, na toj prvoj liniji između kamiona i police, počinje priča spašavanja hrane – daleko od očiju kupaca, ali s izravnim učinkom na novčanike, okoliš i količine otpada koje nikada ne završavaju na odlagalištima.

Neutralna pozicija između trgovaca i proizvođača

Iako se na prvi pogled čini da stoje na "strani trgovaca", Marko naglašava da su zapravo potpuno neutralni. "Mi nikada našu uslugu ne naplaćujemo trgovačkom centru. Nas plaća otkupljivač ili proizvođač. I upravo je ta neutralnost naša najveća posebnost", objašnjava.

IDEJE NA STOLU /

Hrvatski genijalci stvorili svjetski brend koji vara mozak: Milijuni to žele vidjeti!

To im omogućuje da s obje strane razgovaraju otvoreno i bez kalkulacija. Njihova filozofija komunikacije svodi se na jednostavno pravilo: keep it simple. "Kad dođe do povrata robe, ne tražimo krivca, nego rješenje. U hodu saznamo zašto je povrat nastao, može li se prevenirati i što od robe možemo spasiti", kaže.

Umjesto da se sustav zapetlja u optuživanja – je li problem nastao na utovaru, istovaru, na ulazu u lager ili na izlazu – odluke se donose brzo. "Je li to naranča ili limun? Nama je svejedno. Bitno nam je da robu u 99 posto slučajeva vratimo ispravno u sustav. Onaj jedan posto gubitka najčešće je posljedica same kvalitete", govori.

Spašena i zemlja: 6.000 tona CO₂ manje

Spašavanje hrane je i ozbiljno ekološko pitanje. Kada su napokon podvukli crtu i izračunali učinak, brojka je iznenadila i njih same: u osam godina rada njihov je sustav spriječio ispuštanje oko 6.000 tona CO₂ u atmosferu.

"Ta bi brojka bila i puno veća kada bismo model preslikali na druge europske zemlje. U toj smo fazi – scale-upa – ali to traži vrijeme", kaže Marko.

Jedan ured, električni auto i tisuće poziva

Unatoč brojkama i ozbiljnom sustavu koji stoji iza njega, Marko ima – jedan ured u ZICER-u, zagrebačkom inovacijskom centru koji ga prati od samog početka, a drugi je – kako kaže – njegov električni automobil.

IDEJE NA STOLU /

Digitalni glumci preuzimaju! Hrvatski stručnjak otvoreno o AI, revoluciji i strahovima

"Telefon mi zvoni četiri do pet sati dnevno. Uho se ne grije jer imam bluetooth slušalicu", smije se. Tipičan je primjer modernog poduzetnika: bez velikog ureda, bez klasične hijerarhije, bez gomile zaposlenih – sve funkcionira remote.

Formalno, ima tek jednu zaposlenu osobu, ali realno, sustav se oslanja na mrežu od desetak do petnaest vanjskih suradnika – od marketinga do savjetnika. "Ljude ne zapošljavamo ako ih ne možemo platiti onoliko koliko vrijede. Radije s nekim surađujem dva sata dnevno i platim ga pošteno, nego da ga imam osam sati i potplaćujem.“

Taj model on ne vidi kao štednju, nego kao dio filozofije: ljudi s kojima radi trebaju vjerovati u priču. "Zato kažem – zeleni kapitalizam. Kapitalizam jer postoje računi, a zeleni jer pazimo kako poslujemo, kako se odnosimo prema ljudima i resursima. Kod nas ne postoje šefovi u klasičnom smislu."

'Od poljoprivrede se može živjeti'

Posebno uvjereno govori o poljoprivredi – sektoru koji u Hrvatskoj često prati priča o propadanju, uvozu i lošoj samodostatnosti. 

VeeMee zato, uz spašavanje hrane, sve više sudjeluje i u organiziranoj poljoprivredi – posebno u zadarskom području i oko Zagreba. 

IGRA S PRAVILIMA /

Stručnjakinja savjetuje kako držati novčanik pod kontrolom: 'Ovo napravite čim sjedne plaća'

Osobito su im zanimljivi proizvodi koji su na hrvatskom tržištu još slabo prisutni. "Govorimo o mikrogrinsma i drugim kulturama koje su manje zastupljene. Pokušavamo ih plasirati na jedan drugačiji, zdraviji način."

Mikrogrinsi (microgreens engl) – objašnjava – nisu samo dekoracija na tanjuru;: "To su male, mlade biljčice – grašak, rotkvica i slično – koje vidite u fine dining restoranima. Ljudi ih često doživljavaju kao ukras, ali mikrogrinci su zapravo salata, nutritivno vrlo bogata."

Iz iskustva s tržištem nastao je još jedan proizvod: dehidrirano voće. Ideja se rodila gotovo slučajno, usred sezone citrusa.

"Radili smo limetu, limun i naranču, i odjednom se dogodilo da se tržište zagušilo. Sezona je bila u tijeku, ali roba se nije mogla plasirati. Ostali smo s velikim količinama na skladištu i pitali se – što sad?", govori.

U tom trenutku cijela scena se okrenula na koktele, gin-tonic je bio svuda, ali Markova ekipa nije htjela da im dehidrirano voće završi samo kao rekvizit u čaši.

"Naša vizija nikad nije bila da se dehidrirano voće koristi samo uz alkohol. Htjeli smo da ljudi mogu obogatiti čaj, vodu ili bilo koje piće aromom citrusa – bez bacanja polovice limuna u smeće", tako je nastao i njihov proizvod dehidriranih citrusa koji se fino sljubljuju i s toplim čajem i mogu pojesti kao gumeni medvjedići.

Filozofija proizvoda ostala je ista kao i kod spašavanja hrane: spriječiti bacanje. Dehidrirane ploškice naranče, limuna i limete proizvode se u okolici Zagreba, s minimalnim CO₂ otiskom – roba ne putuje daleko, već se obrađuje blizu centralnih lagera.

"Sušimo na 8 do 10 posto vlage, da zadrže malo elastičnosti, ali da u piću daju maksimalnu aromu", objašnjava Marko. Pritom paze da i sirovina ima jasnu sljedivost.

Nije stvar demonizacije trgovaca

Vratio se na trgovačke lance.

Ne slaže se, međutim, s crno-bijelim slikama u kojima su veliki trgovački lanci negativci, a sve ostalo pozitivno. "Ja ne volim demonizirati trgovačke centre. U njima morate imati zdravstveno ispravnu hranu. Sve što je na policama netko je proizveo – neka obitelj, neki proizvođač. To nisu bezlične korporacije.", govori. 

Kao ilustraciju navodi primjer Italije, gdje veliki sustavi obrađuju stotine tona jabuka i mrkve – ali iza toga stoje zadruge s desecima tisuća malih proizvođača: "I dalje su to obitelji koje rade u polju."

Na pitanje bi li, kad ga supruga pošalje po mrkvu i jabuke, izabrao OPG ili trgovački centar, Marko odgovara bez zadrške: "Otišao bih u naš trgovački centar. Znam čije su jabuke, znam tko ih je otkupio i iz kojeg su dijela Hrvatske. Možda još nemaju svi našu sljedivost, ali iz iskustva znam tko stoji iza koje etikete."

Cijelu epizodu podcasta "Ideje na stolu" s Markom Kozjakom pogledajte ovdje i saznajte kako je to spremiti se za Iron Man u manje od godinu dana i upisati faks u svojim 30-im godinama života, vlastiti posao i obitelj. Link na podcast je OVDJE. 

A na našem YouTube kanalu možete pogledati i epizode u kojima razgovaramo s kreativnim genijalcem Damirom Bruketom o mogućnostima umjetne inteligencije, potom s Nenadom Hadžihajdićem - našim poznatim youtuberom koji otkriva kako zaraditi 50 eura u sat vremena, potom s Bruce Yerkovichem kojim u Lici radi na projektu vrijednom pola milijarde eura i druge goste. 

POGLEDAJTE VIDEO Stigla iz milijunskog grada, zasadila 10.000 lavandi u pustoši Banovine: 'I sad mi stižu ljudi iz cijelog svijeta'