Prije samo deset godina bila je to hrabra ideja – mali zagrebački prostor u kojem se stvarnost savija, zidovi se vrte, a mozak vas svakog trena pokušava prevariti. Danas je Muzej iluzija hrvatska poduzetnička priča koja je osvojila svijet.

Iz Zagreba se proširio na više od 60 gradova, od New Yorka i Chicaga do Pariza i Tokija, postavši najveći franšizni lanac muzeja na svijetu.

U razgovoru za podcast „Ideje na stolu“, Teo Širola iz Muzeja iluzija otkriva kako je iz male ideje nastao globalni brend koji godišnje privuče milijune posjetitelja, zašto su iluzije ozbiljan posao – i kako je Hrvatska postala idealan poligon za testiranje svjetskih koncepata.

“Mi prodajemo iluzije – ali stvarne emocije,” kaže kroz osmijeh sugovornik, dok nam otkriva planove za nove projekte i još jedan iskorak u svijet iz zagrebačke ulice gdje je sve počelo.

Širola je bio gost konferencije GameChanger u Zagrebu, koja je okupila brojne poduzetnike, inovatore i vizionare koji su govorili o naprednim tehnologijama – umjetnoj inteligenciji, digitalu, medijima i oglašavanju.

U našem podcastu „Ideje na stolu“, otkriva kako je mali muzej narastao do svjetske franšize te tko zapravo smišlja iluzije.

“Mi prodajemo iluzije – ali stvarne emocije”

Je li dobar opis kad kažemo da se u muzeju može zubima držati za zrak?

Dapače, mi prodajemo iluzije, tako da je to apsolutno dobar opis.

Muzej iluzija niknuo je u Zagrebu prije deset godina. Bila je to zanimljiva ideja i koncept. Danas imate Muzej iluzija otvoren u koliko gradova svijeta?

Danas imamo Muzej iluzija otvoren u više od 60 gradova diljem svijeta i širimo se dalje.

U Europi smo već prisutni u Beču, Parizu, Madridu i Manchesteru, a sljedeće godine otvaramo i London. U SAD-u smo u New Yorku, Chicagu i Las Vegasu, a idućeg mjeseca otvaramo muzej u Los Angelesu.

Kako je uopće nastala ideja Muzeja iluzija? Je li to bilo spontano – da se sjelo i reklo: “Ajmo nešto napraviti, dosadno nam je, pa možda iluzije?”

Otprilike tako, ali bilo je tu puno truda, rada i promišljanja. Više od dvije godine radilo se na konceptu. Sve je počelo iz poduzetničke želje za stvaranjem nečeg novog – iskustva koje će ljudi moći doživjeti u Zagrebu. Obišli su mnoge gradove, istraživali online, gledali razne emisije i tako osmislili koncept Muzeja iluzija – mjesta gdje se možete poigrati sa svojim osjetilima i doživjeti kako percepcija može varati.

Je li zabavno raditi u Muzeju iluzija?

Apsolutno! Naš je cilj kod svakog posjetitelja izazvati onaj “wow” trenutak – trenutak čuđenja i oduševljenja. Iako znate da je riječ o iluziji, mozak i dalje vidi nešto drugo. I nama zaposlenicima to se stalno događa – i dalje nas iznenađuju iste iluzije, iako znamo kako funkcioniraju.

Foto: Net.hr

Kako nastaju nove iluzije? Kopate li po starim trikovima ili ih sami smišljate?

Ideje su zapravo prirodno proširenje prvog koncepta. Prvi muzej u Zagrebu imao je 220 kvadrata, a današnji imaju i preko tisuću. Uvijek tražimo nove načine kako prikazati “greške sustava” – kako ljudski mozak i percepcija funkcioniraju.

Pritom surađujemo s neuroznanstvenicima, primjerice u sklopu međunarodnog natjecanja Illusion of the Year, te s partnerima diljem svijeta. Ako nam netko predstavi dobru ideju za novu iluziju, često je i implementiramo u muzej.

Javljaju li vam se ljudi s vlastitim idejama?

Naravno, i to vrlo često. Ako je ideja dobra i izvediva, razmotrimo je i pokušamo je razviti. Ljudi nam se javljaju iz cijelog svijeta – imamo suradnike iz Hrvatske, Japana, SAD-a i mnogih europskih zemalja.

Koja vam je iluzija osobno najdraža?

Teško pitanje! No možda najpoznatija i meni vrlo draga je Vortex – tunel koji se vrti i stvara dojam da se cijela soba pomiče. Posjetitelji često izgube ravnotežu i moramo imati ograde jer znaju “poskakivati” od zida do zida. To je sjajan primjer kako mozak i centar za ravnotežu ne reagiraju uvijek isto.

Foto: Patrik Macek/pixsell

Koliko je ljudi posjetilo vaše muzeje u ovih deset godina?

Više od 25 milijuna posjetitelja diljem svijeta. Ljudi nam pišu i pitaju kada ćemo otvoriti muzej u njihovom gradu. Neki se čak žele uključiti kao franšizeri i otvoriti ga sami.

Franšiza muzeja – to je neuobičajeno. Je li ijedan muzej prije vas to postigao?

Ovako velik koncept – ne. Mi smo najveći lanac muzeja na svijetu i najveći franšizni koncept te vrste. Iako su restorani uobičajeniji model franšize, pokazalo se da ovaj pristup sjajno funkcionira i za Muzej iluzija.

Je li teško upravljati svim tim procesima iz Zagreba?

Teže nego da smo svi na jednom mjestu, ali moguće je. Dok smo gradili firmu, otvarali smo muzeje u SAD-u i sve smo koordinirali iz Hrvatske. Danas imamo i američki tim koji vodi tamošnje muzeje.

Novi projekti i hrvatski DNK uspjeha

Nakon deset godina, planirate li neki novi projekt?

Da, logično je da o tome razmišljamo. Tijekom godina stekli smo iskustvo, znanje i odličan tim, što nam otvara vrata za pokretanje novih koncepata sličnog tipa.

Zagreb je u posljednjih desetak godina postao grad malih, zanimljivih muzeja. Jesmo li postali kreativniji i maštovitiji?

Ne bih rekao da smo nužno postali kreativniji, ali otvorila su se vrata za nove ideje. Ljudi su vidjeli da to može biti uspješan poslovni model i počeli su ga primjenjivati. Netko mora probiti led, a kad drugi vide da je moguće – pokrene se lavina novih koncepata.

Vidite li Zagreb kao grad mikro-muzeja, gdje je svaki potpuno drugačiji od klasičnih muzeja?

Mislim da je Zagreb to već postao. Ima mnogo privatnih muzeja, a Muzej iluzija često se navodi kao primjer uspješnog koncepta koji drugi slijede. To je sjajno jer donosi nove ideje i doprinosi hrvatskoj i zagrebačkoj ekonomiji.

Na konferenciji GameChanger rekli ste da je Hrvatska dobro mjesto za testiranje ideja. Zašto?

Hrvatska je malo tržište – manje od četiri milijuna ljudi – ali upravo zato idealna za testiranje. Ako ideja uspije kod nas, velike su šanse da će biti uspješna i globalno. Zagreb omogućuje jeftinije testiranje koncepata prije širenja na veća tržišta.

Cijeli intervju s Teom Širolom iz Muzeja iluzija pogledajte u podcastu „Ideje na stolu“ na YouTube kanalu.

POGLEDAJTE VIDEO Davor Bruketa o mogućnostima umjetne inteligencije i kreativnosti: 'Još se cijeni trag ljudskosti'