Na nedavno održanoj konferenciji Game Changer u Zagrebu okupili su se regionalni stručnjaci, podzetnici i inovatori koji su govorili o poslovima budućnosti koji mijenjaju svijet — od umjetne inteligencije, gaminga i digitalnog marketinga do poduzetništva i medija.

Mnogi su naveli kako umjetna inteligencija više nije budućnost – ona je sadašnjost koja već mijenja svijet oko nas. Od razvoja lijekova i dekodiranja proteina do transformacije poslovanja i obrazovanja, njezin utjecaj postaje sveobuhvatan. U novoj epizodi podcasta "Ideje na stolu" razgovarali smo s Davorom Aničićem, jednim od pionira umjetne inteligencije u Hrvatskoj i osnivačem tvrtke Velebit umjetna inteligencija, koji je bio panelist na konferenciji GameChanger.

U našem podcastu otkrio je gdje Hrvatska stoji u toj globalnoj utrci, zašto nas AI ne treba plašiti, ali nas mora natjerati na promjenu – i kako će izgledati poslovi budućnosti. Sam se umjetnom inteligencijom bavi desetak godina i sada kreira rješenja za tvrtke u njihovom poslovanju temeljena na AI. 

Bilo je jako zanimljivo čuti jedno od rješenja – da umjetna inteligencija može skenirati snimke nalaza i dati dijagnozu, točnije i brže od čovjeka. Možete nam to približiti?

Taj se dio najviše razvio u SAD-u i to jegrana koja će se najviše razvijati, ali je to i vrlo osjetljivo područje koje mora funkcionirati u strogo reguliranom okruženju. Sve što su podaci koji su standardizirani – recimo, nalaz krvi – može analizirati model umjetne inteligencije koji je naučio na milijunima takvih primjera. On može dobro interpretirati ono što vidi, ali naravno, ne može postaviti kompletnu dijagnozu za pacijenta. Ljudi često podižu svoje nalaze u ChatGPT, no treba biti svjestan da se ti podaci tada nalaze u oblaku, izvan nadzora korisnika i izvan zdravstvenog sustava. Bolje je, ako već to radite, maknuti osobne podatke i postaviti samo nalaz. Mnogi ljudi to već rade i teško je to danas u potpunosti izbjeći jer su alati jednostavno dostupni.

Foto: Net.hr

Zanimljivo je kako nam je umjetna inteligencija omogućila ne samo iskorak, nego pravi “warp” skok. Spominjali ste ranije proteine čiju je strukturu i funkciju bilo iznimno teško dekodirati. Danas to ide mnogo brže. Kako to funkcionira?

Tvrtka DeepMind, danas dio Googlea, napravila je model za predviđanje strukture proteina pomoću neuronskih mreža – što je prije bilo gotovo nemoguće. Nekada je trebalo pola godine ili godinu dana rada tima znanstvenika da bi se odredila funkcija jednog proteina. Danas model, za koji je dodijeljena i Nobelova nagrada, može karakterizirati stotine tisuća, pa i milijune proteina, što dramatično ubrzava razvoj lijekova.

Jesu li farmaceutske industrije već iskoristile to znanje? Možemo li očekivati revoluciju u medicini i farmaciji?

Ta se revolucija već događa. Ciklus razvoja lijekova, koji je trajao više od deset godina, sada se znatno ubrzava. Model DeepMind-a je otvoren i dostupan svima, što je iznimna vrijednost za čovječanstvo. S druge strane, modeli umjetne inteligencije mogu analizirati milijune kemijskih spojeva i predložiti one najvjerojatnije kandidate za daljnje istraživanje, čime se drastično sužava prostor pretrage i ubrzava cijeli proces.

Gdje se umjetna inteligencija danas koristi u Hrvatskoj? Koje industrije traže vaša rješenja?

Hrvatska, kao mala zemlja, u pravilu dolazi do primjene umjetne inteligencije nešto kasnije. Male tvrtke, poput naše, uglavnom rade implementacije za veće europske ili američke partnere. No, danas i u Hrvatskoj sve više tvrtki koristi umjetnu inteligenciju u poslovanju. Primjerice, moguće je napraviti interaktivnu dokumentaciju – doslovno razgovarati sa svojim PDF dokumentima.

Foto: Net.hr

Kako to mislite – razgovarati s PDF dokumentima?

Vrlo jednostavno. Postoje alati koji vam omogućuju da dokument “učitate” u sustav, a neuronska mreža tada može odgovarati na pitanja koristeći isključivo informacije iz tog dokumenta. To je danas dostupno doslovno u nekoliko klikova.

Po vama, koji će poslovi nestati u idućih pet do deset godina?

Stvarno je nezahvalno predviđati. Ako se sjetite, možda prije desetak godina stalno se govorilo: „Umjetna inteligencija i automatizacija riješit će vas dosadnih, ponavljajućih poslova.” Mnogi to i danas ponavljaju.

Mislim da je to preusko gledanje - pokazalo se da se i dio kreativnosti može lako naučiti. Ti modeli imaju pristup cjelokupnoj dosadašnjoj kreativnosti čovječanstva – svim umjetnicima i njihovim djelima.

Zahvaljujući tome, AI može stvarati potpuno nove slike. To nisu kombinacije postojećih radova, nego nova djela izrađena u stilu naučenom iz ogromne baze umjetničkih primjera. Naravno, tu se otvara pitanje autorskih prava – treba li to naplaćivati ili ne – ali tehnologija to danas omogućava.

Hoćemo li postati slobodniji i imati više vremena za sebe, na primjer više vremena za vrtlarenje. ili ćemo, naprotiv, ostati bez posla ako ne ovladamo novim vještinama?

Za početak, svi ćemo steći tu vještinu. 

Mladi se rode u nekom novom svijetu i njima je on prirodan. Tako da ja se ne bojim da ljudi neće naučiti koristiti umjetne inteligencije. Puno neočekivanih poslova će možda nestati - već danas možemo vidjeti da se smanjila potreba za manehenkama koje idu snimati na neku skupnu lokaciju, nekakav tropski otok - možete to dosta dobro generirati već na nivou da je teško razlikovati da li je to stvarno snimana reklama ili generirana reklama. 

Niko sigurno nije od njih očekio da će ih umjetna inteligencija zamijeniti. Ali stvarno imate digitalne modele, imate sad već i digitalne glumci, cijeli Hollywood je u mnogim svojim dijelovima ugrožen.

Postoje li digitalni glumci, na primjer ako hoću Toma Cruisa - dobijem ga digitalno?

Da, ali pitanje je da li će ljudi to prihvatiti. Moramo biti svjesni da na kraju je kupac čovjek i društvo koji ima neke svoje norme i želi nešto ili ne želi nešto. Nama je da odlučimo  prihvaćamo li takve digitalne glumce. Ali bih dodao jedan detalj - mislim da se moramo paziti ne postoji i ne bi trebala postatojati digitalna osoba - da stvarno odijelimo prava umjetnoj inteligenciji, na primjer prava vlasništva.

To je ipak samo softver kojim netko upravlja, koji se možda na neki način mijenja i na neki način interagira s društvom. Ako dajete stroju nekakva pava, znači da imate umjetnu inteligenciju u fizičkom svijetu, odnosno u okviru robota. Mislim da se društva moraju pomalo odrediti gdje je granica i da je granica ipak jasna – osobnost ne postoji. Među ostalim, to trebamo jasno definirati zato što modeli danas imaju privid osobnosti.

Ljudi kad razgovaraju s velikim jezičnim modelima imaju dojam kao da s nekim razgovaraju. Ali ipak, to nije "netko". Morate biti svjesni da ne postoji osoba na drugoj strani. Ona se ne brine stvarno za vas, iako će s vama razgovarati pristojnije i obazrivije od nekih ljudi, povlađivat će vam, jer su modeli danas tako istrenirani – da budu “sretni” što ste ih nešto pitali i da stvore ugodan dojam. Ali, morate biti svjesni da to nije čovjek i da nije biće.

Imali smo zanimljiv slučaj u Albaniji – pokušaj imenovanja ministrice umjetne inteligencije. Mislite li da ćemo jednog dana stvarno imati ministre umjetne inteligencije?

Mnoge države već imaju ministarstva za umjetnu inteligenciju, i to je dobro. No, njima ipak moraju upravljati žive osobe. Ne vjerujem da će umjetna inteligencija upravljati kompleksnim sustavima poput države – svijet je previše složen, a digitalni svijet samo je njegova pojednostavljena slika.

Crne prognoze i strahovi – jeste li vi na onoj strani koja se boji ili na onoj koja vidi potencijal?

Ja sam na onoj strani koja se boji prvenstveno da će ljudi sa lošim namjerama iskoristiti moćnu tehnologiju za svoje loše namjere i na štetu drugim ljudima i drugim društvima-  i to je prvenstveni rizik.

Sami modeli umjetne inteligencije ni blizu nisu tome da će se osamostaliti. Čak i pojam inteligencije je možda malo zavaravajući - ipak govorimo samo o nekim dijelovima onog što možemo kod čovjeka smatrati inteligencijom koja je kompleksan pojam i puno toga pokriva.

Danas imamo modele koji imaju neke komponente, ali mnogo toga nemaju te se vidi da se danas možda i usporava razvoj - bar u dijelu koji mi možemo vidjeti izvana jer nikad ne znate što netko radi u laboratoriju.

Što smo mi krenuli raditi kao čovječanstvo? Krenuli smo stvarati proces razmišljanja koji je možda najkompleksniji proces koji mi imamo u svojim glavama - to su razmišljanja, svjesnost, percepcija svijeta i obrade podataka te razumijevanje sebe i okoline. To je kompleksno. Nije zaočekivao da će tehnologija uskoro to sama raditi.

Tema vašeg panela na Game Changeru je obrazovanje. Kada bi djeca trebala početi učiti o umjetnoj inteligenciji?

Sve pokazuje da se razvija izuzetno jaka ovisnost o ekranima i digitalnim aplikacijama. Zašto? Zato što su ti softveri i aplikacije namjerno dizajnirani da stvore ovisnost — jer se bore za našu pažnju. Zato je neodgovorno da društvo dopušta da djeca od 7, 8, 9 ili 10 godina provode i po deset sati dnevno na mobitelu.

Za početak, trebalo bi postaviti ozbiljnu i jasnu granicu korištenja digitalnih uređaja. Kada djeca jednom pomalo uđu u taj svijet, treba im pristupiti odgovorno. Danas imamo nikad bolje organizirano znanje. Zahvaljujući tehnologiji, možete imati pristup informacijama kakvima nikada prije niste imali.

Danas možete postaviti pitanje gotovo o bilo kojoj temi na svijetu — i sustav temeljen na velikim jezičnim modelima dat će solidne osnovne informacije. Naravno, on neće biti stručnjak u određenom području, ali će ponuditi dobar početak.

Međutim, morate biti svjesni da informacija ne mora uvijek biti točna. No, to vrijedi i kad razgovarate s ljudima — svaka informacija ovisi o onome tko ju iznosi i o njegovoj vjerodostojnosti. U školstvu je, naravno, izuzetno važno da informacije budu točne i provjerene. Zato bi obrazovni sustav trebao razviti specijalizirane AI modele pod stručnim nadzorom, koji bi se koristili u sklopu školskog kurikuluma i obrazovnog sustava.

Je li Hrvatska već krenula tim putem?

Ja mislim da nije formalno, ali neformalno jest – u učionicama se sve više koriste moderne tehnologije, kao što se nekada počeo koristiti internet. Nastavnici to već primjenjuju u praksi. Ono što mi se čini posebno važnim jest da se škola mora prilagoditi i negativnim učincima tehnologije.

Na primjer, ako danas djeci zadate domaću zadaću koju trebaju predati u digitalnom obliku, vrlo je vjerojatno da je dijete neće samo napisati, nego će – kao što su nekad prepisivali – danas jednostavno zamoliti umjetnu inteligenciju da napiše zadatak.

Dakle, davanje domaćih zadaća u klasičnom obliku moglo bi postati stvar prošlosti. U školama, svugdje gdje se traži digitalni rezultat, treba pronaći nove načine provjere znanja. Ako dijete nešto samo napravi – to nije problem.

Iako smo mali, možemo se pohvaliti da ste vi i vaš tim uspjeli napraviti nešto samo godinu dana nakon Googlea.

Da, mi smo još 2017. razvili prve modele vizualne sličnosti – evolucijske neuronske mreže za vizualno pretraživanje. Za taj rad dobili smo nagradu First Poster Award na velikoj NVIDIA GTC konferenciji, za rješenje koje je bilo u produkciji austrijskog oglasnika.

Cijeli intervju s Davorom Aničićem u podcastu "Ideje na stolu" možete pogledati i na YouTube kanalu OVDJE.

POGLEDAJTE VIDEO: Davor Bruketa o mogućnostima umjetne inteligencije i kreativnosti: 'Još se cijeni trag ljudskosti'