Toliška pogača, punjenje paprike ili kunić na saft - recepti iz ladice naših starih, koji griju dušu i želudac. Koliko je radosti u jednoj žlici kad se i jednim zalogajem možemo transportirati u neke dane radosti, one najmilije uspomene.

Kako bi ih izvadili iz zaborava, a onda potaknuli i lijepa sjećanja (pa i volju čitatelja da ih naprave) na okuse i jela koja pamtimo još od djetinjstva. U pomoć smo pozvali prof. Ivu Grgića koji će rado, uz red storija, podijeliti recept i o janjetini na tri načina, potom o kraljici zdravlja - raštiki, ali i odati tajne recepture odavnina kako napraviti svoje mazalice ili pekmez.  

Ovog pita prof. Grgić donosi recept na buredžiku, pitu iz davnina koju će mlađi rado naručiti kod svoje majke:

"Rajčica nam ove godine malo kasni, iako nije loša kako je kod drugih u selu, ipak smo mi i stručnjaci i primijenili smo sva dostupna tehničko-tehnološka čuda. Zrioba ipak kasni te kasne i neke prerađevine koje koristimo do duboko u zimu. Zbog toga, čekajući preradu, koristim priliku da s vama podijelim kratku priču o onima koji nakon svakog rata u BiH demografski obnove Republiku Hrvatsku. Ali i taj je bazen presušio, sada nam drugi dolaze i to iz dalekih krajeva, pri čemu smo zbunjeni mi, ali i došljaci kao da se pitamo „što nas snađe“.

IZ GRGIĆ KUHINJE /

Patka s mlincima: Mirjanin recept, Roxijevo vino i razlog zašto je vole dečki

S tugom se prisjećam kako sam se mučio da dobijem osobnu kartu s pravom življenja u Hrvatskoj, pa onda devedesetih godina prošlog stoljeća prolazio stotinu provjera za Domovnicu, a danas u Zagreb mnogi dolaze bez provjere tko su, kakvi su… Ali tko sam ja da se oko toga brinem, tu su "Oni".  

Već dugo obožavam sjediti ispod oraha, posebno nedjeljom, i pozdravljati se sa suseljanima koji polako, s noge na nogu idu u crkvu. Naravno, pomalo me sram što svoje tradicijske obveze obavljam rijetko, najčešće samo za Uskrs, Božić, kao i za nečije sakramente i/ili slavljenja odlaska u vječni život.

Ispred naše kuće je prašnjavi, razrovani sokak, koji se već treću godinu „oporavlja“ od izgradnje kanalizacije, a možda i bude asfaltiran dok ovo čitate. Ali za sada baš i nije pogodan niti za pješake, ali niti za automobile. Jedino Mato, sused tri kuće niže, svakodnevno šiba biciklom redovito mijenjajući očale i kapu, ovisno o vremenskim (ne)prilikama.

IZ GRGIĆ KUHINJE /

Donosimo recept za kiseljenje krastavaca: Iznenadit će vas zdravstvene prednosti

Na misi većinom žene

I nakon dužeg „motrenja“, zapažam dvije stvari. Jedna je da na misu većinom idu žene, ne zato što muži ne žele, nego su svoje odslužili i sada su s one strane naših spoznaja, na lokalnom groblju. Druga je da bi teško pogodio dob komšinica i da svaka nabada malo na stranu, odnosno da ima problema s kostima.

U redu, reći ćete da je slično u mnogim hrvatskim selima, ali u Posavskim Bregima ili kako se rado zabunim, Bosanskim, mnogo je dotepenaca iz BiH. Oni nisu došli trbuhom za kruhom, nego su gonjeni ognjem i mačem svojih ondašnjih suseda ovdje kupili kuće u nestajanju, podigli djecu koja su se razišla po svijetu, ali su neka i ostala u selu. Zato imamo dječji vrtić s mnogo djece, ali i osmogodišnju školu i štošta, jer bez mojih zemljaka selo bi već bilo Pokojni Bregi.

IZ GRGIĆ KUHINJE /

Soparnik, pura i manistra na suvo koje vraćaju u prošlost: Od Zagore do Bruxellesa

Rijetko nedjeljom, ali drugim danima češće, prolazi i Ankica, koju zbog vječnog optimizma zovem Anka Vragolanka.

Anka je rođena u malom zaseoku Borci kod Jezera, općina Jajce. Mladalačke dane je jedne zimske večeri uzburkala ponuda mladog Joze iz sela Mile da „pobjegne“ kod njega i započnu zajednički ploviti kroz život. Učini to Anka uz mala naknadna gunđanja svojih, ali je već bilo kasno. Istina, u kući punoj djece, iznenadna udaja je bila i poželjna.

Rezultat ljubavi i zajedničke životne borbe su u to doba tri sina, ali je sve prodrmao nesretni rat. Anka je s djecom, i danas joj samoj teško pojašnjivim putima, stigla u Hrvatsku. Nakon izvjesnog vremena, nakon razaranja rodnog kraja, stigao je i Jozo. I krenuo je put u nepoznato, potiho, bez kuknjave, preko Zagreba do Švedske, pa nazad u Njemačku, a onda, konačno i u Posavske Brege. U međuvremenu se rodilo još jedno dijete, četvrti sin.

Nedavno je Jozo i zbog do tada lagodnog života klonuo na baušteli, negdje u Starom Grabovcu kod Novske. Veli Anka „bilo je u životu teških trenutaka, ali smo gurali i Jozo mi sve više i više fali“. Nedostaje i nama susedima, jer je prazan sokak od kada ga ne vidimo kako se polako gega do lokalne trgovine, gdje je nerijetko znao trgnuti i nešto kratko. A nikada nije prošao da ne zastane, pita za zdravlje i rekli bi „prebijemo neku ljudsku“… ali sve je to sada prošlost.

IZ GRGIĆ KUHINJE /

Bakin tajni recept za nedjeljnu poslasticu i priča o zalogaju koji je sve posvađao

Skromna pita iz rodnog kraja - burekžika

Prije par dana mi veli Anka Vragolanka, nedugo nakon eutanazije jata pataka, kako žuri doma jer dolazi sin Danijel iz Njemačke. Zamolio ju je da mu ispeče buredžiku, skromnu pitu iz rodnog kraja, izvorno bosansko-hercegovački proizvod.

A kakva bi majka bila da to i ne pripremi, jer i drugi ukućani obožavaju jela iz davnina. Ona jela koje su Ankina baba Anka i mama Manda pripremale, a danas su podsjetnik i na njihov bivši zavičaj. A kada je Anka čula i da će sve to biti i u novinama, ubrzo su mi stigle fotke i mala tepsija pečene pite. Ali i recept da i naši nedjeljni čitatelji i sami pokušaju spremiti brzo i ukusno jelo.

Postupak je vrlo jednostavan, a potrebno je i malo sastavnina.

Za početak, Anka umijesi tijesto od glatkog brašna u koje doda malo soli, nekoliko kapi ulja i tople vode. Kada je tijesto gotovo, razdijeli ga u nekoliko manjih kugli i pusto da odstoji, da sazrije.

Foto: Privatni Album

A onda, s dugom oklagijom tijesto razvuče i tu plahtu razdijeli na dva dijela. U manjoj posudici napravi smjesu otopljenog maslaca i ulja te s time lagano premaže razvučeno tijesto. Tijesto pažljivo nabora, zgužva te nareže na komade dužine desetak, a može i manje centimetara te ih pažljivo posloži u tepsiju.4

Foto: Privatni Album

Još jedom po površini premaže smjesom maslaca i ulja te stavi u vruću pećnicu.

Kada je površina buredžike dobila malo rumene boje, u zdjelici prokuha vodu, doda ulja i soli i s time zalije svoj specijalitet te ga vrati u pećnicu. Dok se buredžika peče, Anka razmuti nekoliko jaja, doda malo vrhnja za kuhanje i kiselog vrhnja te je s time zalije i ponovo vratiti na nekoliko minuta u pećnicu. I vrlo brzo je buredžika spremna za stol.

Foto: Privatni Album

Kod svega ovoga, možete dodati još nešto svoga, kao na kraju nasjeckanog češnjaka, netko pitu neće rezati na dužinu nego zarolati u male savijače, ali je osnova ista.

Foto: Privatni Album

A uz buredžiku dobro dođe kiselo mlijeko, jogurt, neki dodatak kao što je salata, rajčica…a u ono doba je bila dobra i sama pita. Skromno se i veselo živjelo, sve do rata. A od tada se svega ima, ali najbitnijeg nema. Neka su djeca i unučad živa, veli Anka, ali joj ipak najviše fali njezin Jozo. "