Toliška pogača, punjenje paprike ili kunić na saft - recepti iz ladice naših starih, koji griju dušu i želudac. Koliko je radosti u jednoj žlici kad se i jednim zalogajem možemo transportirati u neke dane radosti, one najmilije uspomene.

Kako bi ih izvadili iz zaborava, a onda potaknuli i lijepa sjećanja (pa i volju čitatelja da ih naprave) na okuse i jela koja pamtimo još od djetinjstva. U pomoć smo pozvali prof. Ivu Grgića koji će rado, uz red storija, podijeliti recept i o janjetini na tri načina, potom o kraljici zdravlja - raštiki, ali i odati tajne recepture odavnina kako napraviti svoje mazalice ili pekmez.  Ovo puta donosi recepte za patku, mlince i savjet kako odabrati dobro vino.

Svatko ima “svoj” mjesec, ima dane kada je u veselju, ali i blagoj depri, rekli bi domaći. Veselje je jer se nekada nešto dobro dogodilo, a osjećaj blage nelagode jer nas ti dani podsjećaju na neumitnu prolaznost.

IZ GRGIĆ KUHINJE /

Toliška pogača i priča o jelima koje spajaju baku i unučad!

Za mene je kolovoz mjesec sretnih datuma. Vele da sam se rodio na svetog Roka, moji kažu svetog Roke. Moram im vjerovati, iako je bliže ono da se desilo „nakon vršidbe šenice...“

Drugi datum, idemo kronološki, je pri zdravoj pameti sudbonosno izrečeno “da” u Crkvi Sv. Marka. Istina je da su to veselje pokvarile barabe napadom na Okučane, ali smo to ostavili za dane i godine koje su dolazile. A onda, nekoliko godina nakon toga, život nam je učinila ljepšim naša kći Iva.

I kada sam već gubio nadu (šalim se), pojavio se njen dečko s rođendanom u kolovozu, zatim njegova mama isto s kolovozom…, i daj Bože unuče u nekom kolovozu. Što prije!

I kako godine odmiču, veselje doživljenog je pod ugrozom osjećaja prolaznosti, ali i u veselju jer smo svi na okupu, veseli i u slozi.

Današnji život u Posavskim Bregima nam je radost, što svjedočite mojim stalnim objavama na Facebooku. A čak i medijski, zahvaljujući mome iskakanju iz paštete, nadaleko se pročulo o ovome selu, komšinici Milki, njenoj 91-godišnjoj mlađahnoj mamici Marici, ali i o Šiltonu, Miljenku, Jožeku i sl.

Za uživati u navedenom treba biti što duže čio i veseo, a da bi to i uspjeli svi, pažljivije biramo što jedemo. Ipak, priznajem, na kraju ništa se ne zanemari, grijeh je ostaviti hranu da propadne.

IZ GRGIĆ KUHINJE /

Visoka gredica, vlastito povrće i recepti za kelj na lešo i kao varivo

Ove godine smo Milka i ja uglavili usmeni dogovor o poslovnoj suradnji: ja nabavljam patke odnosno race, brinem o hrani, a Milka ih čuva od napasnika i brine da do kolovoza dobiju poželjnu težinu. Da, skoro sam zaboravio, nismo utvrdili spol pataka jer postoji razlika u mesu, pri čemu je meso dečkiju mnogo tvrđe i žilavije u odnosu na meso pataka dama, što je inače uobičajeno i za sve druge pernate beštije.

I prije nekoliko dana, Milka i Anka Vragolanka su humano, a kako drugačije, eutanazirale naše patke, ofurile kipućom vodom i pažljivo, po selski, odstranile nepotrebno i... očišćene patke od blizu 3 kilograma su bile na stolu.

Naravno, čekala ih je ledenica, ali jedna će ovih dana po receptu supruge Mirjane prigodničarski završiti na stolu. A uz patku idu i mlinci, domaći, seveda. Zbog svega toga vam nudimo recept koji se primjenjuje u Grgić kuhinji, a patka je poznata i priznata širom zemaljske kugle te je i mnoštvo recepata odnosno kombinacija.

Po mnogima je najpoznatija „Pekinška patka“ koja se poslužuje s palačinkama, mladim lukom, tradicionalnim hoisin umakom ili umakom od slatkog graha. U Francuskoj zatražite „Duck á la orange“, tj. pečenu patku s umakom od naranče. Na Long Islandu se pečena patka poslužuje s umakom od trešanja, a u Indoneziji se patka začini autohtonim biljem i oporim korijenjem, a potom zamota u lišće od banane i peče. I tako bi mogli još dugo, ali vratimo se posavskbreškoj patki koja iziskuje vrijeme, ali na koncu je slasna na ponos onih koji je pripravljaju.

Supruga Mirjana patku priprema tri dana. Prvi dan, negdje predvečer, svježu ili otopljenu patku potopi u hladnu vodu kojoj doda soli i dvije na pola prerezane naranče. Sutradan patku izvadi iz vode, dobro utrlja Vegetu, sol, kurkumu, senf i mljevenu slatku dimljenu papriku po vanjštini i unutrašnjosti. Nakon toga patku zalije s tekućinom od dvije naranče te sasvim malo poškropi uljem.

Tako pripremljenu patku stavi u zdjelu za pečenje s poklopcem, odloži u hladnjak da pričeka sljedeći dan.

Sutradan, patku položenu na leđa, s jednim dl vode dodane u zdjeli, stavi u pećnicu da se peče na 180 °C ili po narodski neka se peče „onoliko sati koliko je teška“. Kada se procijeni da patki treba još oko pola sata, zdjela se otklopi i patka se okrene s leđima prema gore i peče se još oko pola sata, odnosno dok ne dobije zlatnu boju.

Dok se ona peče, ako se nisu već prije pripremili mlinci, to se radi usporedno. Supruga Mirjana za mlince koristi 1 kg mekog brašna, 2 jaja, sol i mlaku vodu. Kada dobro umijesi tijesto, najčešće koristi mali stroj kroz koji se tijesto provlači i dobiju se trake poželjne debljine i dužine. Trake tijesta, mlince, stavi u tepsiju i pažljivo, da ne zagore, peče u pećnici. I mlinci su spremni za daljnji proces pripreme, tj. stavi ih u vodu sa malo soli da se skuhaju. Kada su mlinci skuhani, ocijedi ih, patku izvadi iz zdjele u kojoj se pekla te u ostatak tekućine stavi mlince da se na kratko sljube.

I sada je najvažniji trenutak. Mirjana, preciznošću skalpela dotura Kuduza, patku reže na komade te na prikladni tanjur za posluživanje posloži patku i mlince.

Mi uz takvu deliciju uobičajeno služimo svježu salatu i to kristalku koja pucketa u ustima. Ili, iskrenije, tako je odlučila gazdarica Mirjana.

A sada mali dodatak ili „čime zaliti“?

Moj prijatelj Roxi, poznatiji kao Inspektor u miru i sommelier, predlaže da se uz patku posluži cabernet sauvignon, ali može i merlot, crni pinot ili shiraz, vina koja će još više naglasiti ukus pačjeg mesa. Njemu vjerujem, dobro je ispekao zanat, a sačuvao je i svoju jetru. A meni je ionako svejedno, odavno pijem samo vodu, što je prijateljima drago jer se u vinoteci Grga&Mirjana nađe svih znanih i manje znanih vina.

A zašto je poželjno jesti pačje meso barem nekoliko puta godišnje?

Meso pataka je bogato proteinima te 100 g mesa ima oko 16 g proteina. Meso je izdašno i s vitaminima te u odnosu na druga mesa ima dvostruko više A vitamina. Ali tu su i vitamini B1, B3, B6, B12 te B9, poznatiji kao folna kiselina.

Meso patke je kao osrednje bogat rudnik u Bosni jer je u njemu značajno prisutan selen, fosfor, bakar, kalij, željezo, mangan, natrij… samo da za to ne sazna predsjednik SAD-a i uvede carine od 10 tisuća posto na meso pataka.

Kako je pačje meso visoke energetske vrijednosti (250 kcal na 100 grama mesa), preporučuje se teškim bolesnicima tijekom oporavka, kao i sportašima koji su izloženi velikim fizičkim aktivnostima.

A tek koliko je dobro za muškiće. Meso pataka je poznato, ali manje priznato, kao afrodizijak i preporučuje se muškarcima za povećanje potentnosti.

Međutim, treba napomenuti da se meso pataka ne preporučuje osobama na dijeti, ali i onima s bolestima želuca, jetre i gušterače. Ili, bolje rečeno, patku neka boležljivi jedu malo i rijetko, onako za gušt.