Profesor upozorio na detalje iz slučaja Banožić: 'Ne smijemo to dozvoliti'

Kada je riječ o nepristranosti hrvatskog pravosuđa spram političara i drugih utjecajnih lica u javnosti u Hrvatskoj postoji opće uvjerenje da su povlašteni.

Nedvojbeno o tome svjedoče društvene mreže, osvrti analitičara i medijske ankete. Isti efekt prouzročilo je i nekoliko novijih slučajeva s relativno povoljnim ishodom suđenja, ili pojedinih njegovih stadija, za osobe od javnog ugleda, piše u ponedjeljak Deutsche Welle (DW).

U središtu tih predmeta bio je optuženi bivši ministar Mario Banožić, pjevač Marko Perković Thompson koji je pak tužio jednu novinarku, i bivša sutkinja Maja Šupe kojoj je suđeno za korupciju.

Proteklih godina viđen je niz takvih situacija, bilo da su posrijedi bivši ministri i drugi političari, ili moćni poslovni ljudi. U javnosti stoga prevladava utisak da se o presudama, ili već samim odlukama o (ne)podizanju optužnice, ne odlučuje u pravosuđu, nego drugdje, u nekim stranačkim i drugim centrima moći.

No teško da je pouzdano o tome govoriti isključivo na dojmovnoj razini. Aleksandar Maršavelski, profesor na Pravnom fakultetu u Zagrebu, napominje u tom smislu da je najprije nužno povesti računa o tome je li ugroženo ili narušeno ustavno načelo trodiobe vlasti.

'BILI SMO PRVI' /

Pojavili se novi svjedoci na suđenju Banožiću: 'Mi znamo da vozač kamiona nije bio tamo'

Mikroskopiranje na Sudu EU

Po njegovu mišljenju, praksa sudskih progona političkih elita u Hrvatskoj ipak otkriva jaz između ustavne jednakosti građana i stvarne percepcije pravde. "Ne smijemo dozvoliti da se u pravosuđu primjenjuje ona stara rimska krilatica 'quod licet iovi, non licet bovi' (Što je dozvoljeno bogu Jupiteru, nije dozvoljeno volu). U slučaju Marija Banožića vidimo procesnu asimetriju", rekao je Maršavelski za DW.

Posrijedi je, kaže, korištenje skupih taktika poput privatnih vještačenja i uvođenja svjedoka koje policija nije ranije popisala, a gdje optuženici s prije svega velikim financijskim resursima uspijevaju usmjeravati postupak.

"I neki prethodni slučajevi ministara potiču sumnju u povlaštenost elita." Jedan takav primjer je slučaj Vilija Beroša s aferom 'Mikroskopi', koji je doveo do institucionalnog sukoba između specijaliziranog Ureda državnog odvjetnika za suzbijanje korupcije i organiziranog kriminala (USKOK) i ureda Europskog javnog tužilaštva (EPPO).

Maršavelski podsjeća da je odluka glavnog državnog odvjetnika o uskrati nadležnosti EPPO-u, rezultirala postupcima pred Ustavnim sudom i Sudom EU. To su bili koraci koje je tad i on osobno sugerirao u svojim javnim nastupima.

"Drago mi je da će Sud EU imati priliku raščistiti tu pravnu zavrzlamu. To će se, po mom mišljenju, raspetljati na način da će u budućim sukobima nadležnosti između DORH-a i EPPO-a u drugom stupnju morati odlučivati sud, a ne samo Glavni državni odvjetnik. Međutim, možda je najspornija arbitrarnost u pretkaznenoj fazi", drži ovaj stručnjak s Katedre za kazneno pravo.

On smatra da je slučaj bivše ministrice Martine Dalić u aferi znanoj pod nazivom Borg pokazao kako se najviši dužnosnici lako ekskulpiraju bez optužnice. Bilo je po njemu pritom i hrabrih tužiteljskih poduhvata, ali i onih koji su dočekani "na nož" izvršne vlasti.

'IMA PRAVO NA ŽALBU /

Turudić otkrio detalje o postupku protiv Pavleka: 'Proceduru treba poštivati'

Izigrane manjine pa opozicija

Maršavelski tu precizira da na umu ima ponajprije uhićenje bivšeg ministra Darka Horvata. Nalazi da je tadašnja burna reakcija premijera bila veoma indikativna, kao i neprihvatljiva iz pozicije ustavne trodiobe vlasti. "To će vjerojatno biti posljednji veliki kazneni postupak protiv članova Vlade u ovom desetljeću, premda baš u tom predmetu vidimo i neke USKOK-ove promašaje, što se odnosi na nekadašnjeg potpredsjednika vlade Borisa Miloševića. On je po svemu sudeći optužen na temelju pukih indicija, a izgleda da je samo radio svoj posao", tvrdi Aleksandar Maršavelski.

"Jer, kao manjinski zastupnik se zalagao da što više manjinskih obrta dobije poticaje. Naime, iz onoga što smo mogli vidjeti u medijima, dosadašnji tijek suđenja nije pokazao njegovu povezanost s petnaestak manjinskih obrta za koje je 'lobirao' da dobiju uglavnom neznatne poticaje. Čini mi se da je on kolateralna žrtva afere u kojoj su drugi namještali velike poticaje 'po babi i stričevima', a da su manjine zapravo bile izigrane neregularno provedenim natječajem", istaknuo je naš sugovornik, primjećujući zatim da je nakon manjina na red došla i – opozicija.

OBRAT U SUDNICI /

Leon Lučić ponovno napravio cirkus pred novinarima: 'Ja znam da nešto definitivno ne štima'

Pravna država o koncu

Kao što nam je opisao, u fokusu odvjetništva sad su sitne afere u redovima opozicije, od kojih je za neke upitno radi li se uopće o kaznenom djelu. "Ušli smo u vrlo opasnu situaciju ako se pravosuđe zloupotrebljava za obračun vlasti s opozicijom. To je možda i opasnije od toga da se nekim ministrima progleda kroz prste, premda je i jedno i drugo apsolutno nedopustivo. Nekako nam stalno ta naša krhka pravna država visi na koncu i zato moramo ukazivati na ove probleme kako ne bi pala i razbila se", slikovito je zaključio Aleksandar Maršavelski.

No da takvo stanje na određeni način održava i spomenuta, generalno indignirana javnost, sugerira filozof politike Marko Vučetić s Odjela za filozofiju Sveučilišta u Zadru. Štoviše, po njemu se čini da bi se ono teško produžavalo unedogled, kad ne bi bilo specifične javne reakcije na djelu u RH. "Nije to paradoksalno, osim naizgled", konstatira on, "jer građani ne usmjeravaju osjećaj nepravde prema institucijama sistema, nego individualno prema moćnicima koji su se našli izvan dosega zakona, tako da im on pogoduje. A to je karakteristika plemenskih društava i oslonca na mehanizam žrtvovanja.“

"Hrvatska javnost kao da žudi da sama bude žrtvovana od sile iznad nje, i nije slučajna impresija da u tome ima nečeg perverznog", rekao je Vučetić za DW. Prisjetio se kako je procesuiranje Marija Banožića bilo gotovo demonstrativno isticanje moći: bivši ministar, optužen za izazivanje prometne nesreće s jednom smrtno stradalom osobom, davao je iskaz policiji u ispražnjenoj postaji, koristio zasebno dizalo, što zadarskog profesora filozofije više podsjeća na protokol kakve audijencije, negoli ispitivanja osumnjičenog za teško kazneno djelo.

I PLENKOVIĆ GA VOLIO /

Prepoznajete ga? Još je u optuženičkoj klupi, a evo kako je izgledao prije vrtoglavog uzleta pa pada

Žrtva i žudnja

Na upit je li onda posrijedi neki oblik predpolitičkog i predmodernog stanja u koji je zapalo hrvatsko društvo i država, Vučetić odgovara da nešto takvo očito jest na stvari. Posebno je zabrinut zbog nereagiranja zakonodavne vlasti u kojoj je, inače, svojedobno i sam participirao kao parlamentarni zastupnik.

Po njegovim riječima, Hrvatski sabor donosi zakone, a postoje i sudovi te istražna tijela, ali nitko ne postupa zakonski, nego prema volji moćnika. "Zakonodavna vlast je šutke preseljena u neko drugo područje, a zastupnici ne govore o tome", kaže on.

"Time daju legitimitet preotimanju ovlasti, pa uz građane koji pristaju biti žrtvom", nastavio je, "imamo i opoziciju koja pristaje biti skupo plaćeno društvo vladajućih."

No pitanje je zašto i društvo i opozicija pristaju na uzurpaciju institucija i obezvređivanje vladavine prava. "Razlog je ono što se u literaturi zove žudnja – da ćemo i mi jednom biti u toj poziciji moćnika, raditi što hoćemo i biti izuzeti od odgovornosti“, rekao nam je Marko Vučetić, ne sporeći da se tu radi o odustajanju od politike, ali i vrlo opasnoj društvenoj perspektivi.