Nisu tvrdi kao Iran, nemaju 'Delcy' kao Venezuela i lako ih je napasti: Ali, što nakon toga?

Prije dvadesetak godina, činilo se uistinu smiješnim i pomisliti da bi SAD ikada imao volje izvršiti invaziju na Kubu, iako su odnosi s Bushovom administracijom bili napeti, a oštra retorika letjela je u oba smjera. Havana je u to vrijeme, u najboljem slučaju, bila od periferne važnosti za Bijelu kuću, a SAD usmjeren na širenje NATO-a, upravljanje odnosima s Kinom i borbu na Bliskom istoku. 

Danas je sasvim druga priča. Washington doista prijeti napadom na kubansku revolucionarnu vladu, a američki predsjednik Donald Trump još je u ožujku za CNN izjavio: "Kuba će uskoro pasti". Kasnije je rekao da je Kuba "sljedeća", a američki ratni brodovi uskomešali su se oko otoka. 

SAD je do tada već nametnuo gotovo potpunu naftnu blokadu zemlje koja tjednima živi u mraku, a američke sankcije i loše upravljanje Havane, doveli su Kubu na prag ekonomske katastrofe. i dok je kubanska vlada preživjela sva prethodna predviđanja o slomu, mnogi promatrači sada smatraju - ovaj put moglo bi biti drugačije. Model kubanske vlade iscrpio je svoj vijek i izgubio podršku mnogih građana, a želja Kubanaca za promjenom je opipljiva, piše Foreign Affairs u novoj analizi.

'AGRESIVNOST I IZOPAČENOST' /

Trump vrši sve veći pritisak na komunističku državu: Napravio još jedan korak koji vodi sukobu

Dugo priželjkivana promjena 

Brojne američke administracije priželjkivale su pad kubanske komunističke vlade međutim, većina njih suzdržavala se promijeniti režim vojnom silom. SAD ima legitimne političke interese na otoku - sprječavanje njegovog korištenja od strane geopolitičkih suparnika, upravljanje migracijama, rješavanje američkih imovinskih zahtjeva. Kubanska vlada bila je spremna razgovarati o pitanju migracija, ali uporno je odbacivala bilo kakve rasprave o obliku vlasti otoku - upravo ono što SAD smatra temeljnim problemom.

Trumpova administracija vidi povijesnu priliku da prevlada otpor kubanske vlade i okonča revolucionarno razdoblje međutim, rat protiv Kube vjerojatno ne bi donio promjenu koju Trump traži. Kubanski režim možda nije toliko otporan kao iranski, ali njegovi čelnici su ukorijenjeniji nego što je to bio venezuelski predsjednik Nicolás Maduro. Pokušaj svrgavanja vjerojatno ne bi donio brzu pobjedu, već bi otvorio vrata raznim opasnim mogućnostima poput dugotrajne krvave pobune ili društvenog sloma.

Foto: Pablo PORCIUNCULA/AFP/Profimedia

Opravdani strahovi

Trumpova administracija od početka 2025. uvodi Kubi sve veća ograničenja s ciljem razbijanja otočnog gospodarstva. Osim nametanja naftne blokade, SAD je proširio sankcije protiv kubanskih vladinih subjekata te izdao izvršnu naredbu kojom se sankcioniraju strane tvrtke koje posluju s kubanskom vojnom megatvrtkom GAESA. 

To je navelo dugogodišnje strane investitore i ekonomske partnere, poput brodarske tvrtke Hapag Lloyd i hotelskog lanca Iberostar, da napuste otok. Kao dodatno sredstvo odvraćanja poslužile su aktivnosti američke mornarice u blizini kubanskih voda te pojačani američki nadzorni letovi - ništa od toga ne ostavlja sumnju u rizik od napada. 

Foto: ADALBERTO ROQUE/AFP/Profimedia

Zbog Trumpovih mjera, kubanski čelnici čine se uvjerenima - s dobrim razlogom - da su američke akcije uvod u napad ili invaziju, ali to ih nije natjeralo na ozbiljnije reforme. Dva su razloga: prvi, kubansko vodstvo se dugo opire reformama poput proširenja uloge privatnog sektora iz straha da će takav korak nepovratno narušiti njegovu moć. Drugi, kubanski čelnici ne vjeruju američkim dužnosnicima da će ponuditi olakšanje u zamjenu za promjene. Upravo suprotno, smatraju da ih Trumpova administracija želi ukloniti poput Madura u Venezueli ili Alija Hameneija u Iranu. 

Moguće je da su u pravu. Trump je tijekom svog drugog mandata pokazao da daje prednost sili nad diplomacijom i lako je moguće da se priprema za ubojstvo ili hvatanje kubanskog predsjednika Miguela Díaza-Canela i bivšeg predsjednika Raúla Castra. Sljedeći korak mogao bi biti dovođenje vodstva koje je spremno odbaciti revolucionarni sustav zemlje i pristati na suradnju s SAD-om.

KOBNA FRUSTRACIJA? /

Optužnica i nosač aviona u istom danu šalju znakovitu poruku: 'Moglo bi dovesti do rata!'

Postoji li kubanska 'Delcy'?

Ipak, kubanska vlada je daleko više ukorijenjena i jedinstvena od Madurove. Na vlasti je već 67 godina. Među njezinim najvišim dužnosnicima nema naznaka dubokih političkih ili osobnih podjela koje bi SAD-u omogućile provođenje 'venezuelanskog scenarija'. A čak i da Kuba ima figuru poput venezuelanske Delcy Rodriguez, vlast na otoku previše je raspršena da bi jedna osoba brzo konsolidirala vlast.

Prije nego što je Fidel Castro umro 2016., kubanskim režimom već je učinkovito upravljao konzorcij dužnosnika iz različitih centara moći. Njihov utjecaj je stvaran. Stoga, da bi postigao dogovor s kubanskom vladom, SAD bi trebao dobiti podršku velike skupine utjecajnih aktera. 

'Raspršeni otpor'

Kubanska vlada će se, naravno, teško oduprijeti potencijalnoj američkoj vojnoj operaciji. Otok je geografski tek nešto veći od pet posto veličine Irana, a njegove oružane snage su također znatno manje i oronule. Većina vojske vjerojatno bi bila uništena u roku nekoliko sati ili dana. Međutim, to ne znači da bi promjena režima išla glatko.

Foto: Pablo Miranzo/AFP/Profimedia

Kubanska vojna pozicija izgrađena je oko doktrine "Rat svih naroda" koja predviđa gubitak konvencionalnog sukoba od američkih osvajača, nakon čega slijedi produžena pobuna protiv okupacijskih snaga. Skladišta oružja postoje diljem zemlje, a postoje i druge potporne strukture koje olakšavaju neredovni otpor - kubanske jedinice za to su dugo obučavane. Čak i ako prosječni kubanski građani ne podržavaju gerilsko ratovanje, kubanski vojnici mogli bi se sakrivati i uzrokovati probleme američkim snagama. Ukratko, maksimalni pritisak i vojna akcija Kubu vjerojatno ne bi promijenili na način kako Washington želi pa se postavlja logično pitanje: može li se više dobiti pregovorima?

Scenariji za pregovore

Da bi pregovori bili mogući, Kuba i SAD morali bi izravno komunicirati putem dosljednih kanala na visokoj razini. Ti bi razgovori bez sumnje bili teški i dugotrajni, ali mogli bi i dati rezultate. Primjer za to je Obamina administracija, koja je odabrala upravo takav put. 

Washington bi sada, primjerice, od Havane mogao zahtijevati da ukloni kineske i ruske prislušne postaje, koje Pekingu i Moskvi, između ostalog, omogućuju prisluškivanje američkih vojnih komunikacija. Zauzvrat bi se mogao obvezati da neće napadati kubansku vladu. Kuba bi sa svoje strane mogla ponuditi uklanjanje prepreka stranim ulaganjima i rastu privatnog sektora, a Amerikanci bi joj mogli zauzvrat ponuditi tehničku pomoć u bankarskom sustavu, što bi podržalo naknadne reforme. 

U poticanju političkih reformi na Kubi, SAD bi mogao obećati postupno ukidanje trgovinskih ograničenja i ponuditi druge vrste ekonomske pomoći u zamjenu da Kuba ponudi više prostora kritičarima režima, prestane pritvarati protivnike, oslobodi sve preostale političke zatvorenike i počne ukidati ograničenja korištenja interneta i ograničenja za nedržavne medije. 

ŽIVE U MRAKU /

Kuba na rubu kolapsa: Ostali bez goriva, a u dijelovima zemlje struje nema i do 20 sati dnevno

Važna uloga Kongresa i kubanske dijaspore

Američke sankcije odigrale su ogromnu ulogu u razaranju zemlje i oporavak je nemoguć dok su one na snazi u svom sadašnjem obliku. Trumpova administracija ne može ih jednostrano ukinuti jer su mnoge od sankcija kodificirane u američkom zakonodavstvu. To znači, potrebno je uvjeriti američki Kongres da se neka od tih ograničenja ukinu. 

Republikanci i neki demokrati u Kongresu dugo su podržavali sankcije usmjerene na promicanje promjene režima na Kubi međutim, Trumpova administracija dobro je pozicionirana da natjera Zastupnički dom i Senat na promjenu. Trump, naime, uživa gotovo potpunu odanost republikanaca i izgradio je veliki kredibilitet među kubanskim Amerikancima. 

Primjerice, zaslužio je ogromne pohvale dijaspore za svoje strože sankcije i optužnicu protiv Raúla Castra - dobra podloga da se kubanske Amerikance i njihove predstavnike u Kongresu potakne da prihvate veću fleksibilnost u provedbi kubanskih sankcija što bi zatim moglo poslužiti kao pregovarački adut u zamjenu za kubanski politički i gospodarski napredak.

Duboki problemi 

Međutim, čak i da se sve to postigne, SAD ne može samostalno riješiti problem Kube. Otok se i prije Trumpovog pritiska suočavao s ozbiljnim nestašicama. Prema podacima UN-a, kubansko gospodarstvo smanjilo se za 11 posto između 2019. i 2024., a u istom razdoblju za 25 posto je pala i proizvodnja električne energije. Kuba pati i od kronične inflacije otkako je 2021. nespretno ujedinila svoj dvojni valutni sustav, a turizam - najveći izvor stabilne valute na otoku - nikada se nije u potpunosti oporavio od Covid pandemije. Između 2018. i 2025. pao je za 62 posto. U razdoblju pak između 2020. i 2024. zemlju je napustilo 1,7 milijuna Kubanaca, što je uništilo njezinu radnu snagu. 

Foto: Magdalena Chodownik/AFP/Profimedia

Da bi se riješili svi ti problemi, kubanska vlada morala bi dramatično proširiti ulogu privatnog sektora i odustati od ekonomske kontrole. To bi, između ostalog, značilo ukidanje ograničenja broja zaposlenika koje privatne tvrtke mogu zaposliti, širenje pristupa kreditima za privatna poduzeća, dopuštanje privatnog vlasništva nad farmama i dopuštanje stranim investitorima da radnike zapošljavaju izravno, a ne putem vlade.

Rat je moguć, ali... 

Washington je početkom 2026. sugerirao da će pozitivni koraci Kube otvoriti vrata deeskalaciji i ekonomskoj pomoći. Poruke su to kojima bi se trebalo vratiti jer, američko-kubanski rat je moguć, ali nepotreban. Veća je vjerojatnost da bi nanio trajnu štetu i Kubi i SAD-u nego što bi osigurao kubansku demokraciju i prosperitet.

Umjesto da pokušava silom donijeti promjene na Kubu, Trumpova administracija trebala bi odustati od vojne akcije, ako se Havana zauzvrat distancira od američkih suparnika. Trebala bi ponuditi ekonomsku pomoć u zamjenu za pro-tržišne reforme i politička otvaranja te hitno preispitati kako američke sankcije mogu štetno utjecati na reforme koje se od Kube očekuju.

NET I VOYO /

Prijavite se na Net.hr s istom e-mail adresom kojom ste pretplaćeni na Voyo i čitajte sadržaje bez oglasa!