Prošlo je 80 godina otkako je bačena atomska bomba na Hirošimu. Tim povodom ekipa Sky Newsa razgovarala je s Toshiyukijem Mimakijem, svjedokom pakla nuklearnog napada.

"Iscrpljen je kada ga susrećemo. Tone u stolicu, zatvara oči i moli nas da budemo kratki. No onda počne govoriti, i njegova dob kao da nestaje pred snagom njegovih priča. Mimaki je doživotni zagovornik nuklearnog razoružanja i, od prošle godine, dobitnik Nobelove nagrade za mir. Danas, na 80. godišnjicu bombardiranja, dolazi s više od samih sjećanja dolazi s porukom, i ona je jasna i zabrinjavajuća", navodi ugledni list.

Mimaki je uvjeren da živimo u najopasnijem razdoblju. "Rusija bi mogla upotrijebiti nuklearno oružje, Sjeverna Koreja bi mogla, Kina bi mogla. A predsjednik Trump - on je potpuni kaos. Mi apeliramo i apeliramo za svijet bez rata i bez nuklearnog oružja, ali nitko ne sluša", upozorava.

Imao je tri godine kada je SAD bacio atomsku bombu na Hirošimu. Procjenjuje se da je ubila više od 70.000 ljudi odmah, jednu od pet osoba u gradu, oslobodivši temperaturu tla od oko 4.000 °C, koja je topila sve pred sobom i sravnila dvije trećine grada. Stravične priče izlazile su polako, pocrnjela tijela, koža koja je visjela s preživjelih poput krpa.

"Sjećam se da sam se tog dana igrao vani i da je bljesnulo. Bili smo 17 km udaljeni od hipocentra. Nisam čuo eksploziju, niti zvuk. Mislio sam da je munja. Kasnije poslijepodne ljudi su počeli izlaziti u velikom broju. Kosa im je bila raščupana, odjeća poderana, neki su nosili cipele, neki nisu, i svi su tražili vodu", prisjeća se Mimaki.

'IGNORIRAJU LEKCIJE' /

'Mali dječak' i 'Debeljko' posijali užas: Ova zemlja povukla je sad nezapamćeni potez

‘Grada više nije bilo’

Njegov se otac četiri dana nije vratio kući s posla iz središta grada. Mimaki s emocijama opisuje put koji je njegova majka poduzela s njim i njegovim mlađim bratom kako bi ga pronašla. Dalje od određene točke nisu mogli ići, razaranje je bilo preveliko.

"Otac se vratio četvrti dan", kaže. "Bio je u podrumu na radnome mjestu. Presvlačio se u radnu odjeću. Tako je preživio. Kad je izašao na površinu Hirošime više nije bilo."

Tri dana kasnije, SAD je bacio drugu atomsku bombu na grad Nagasaki, što je dovelo do bezuvjetne japanske kapitulacije i završetka Drugog svjetskog rata. Do kraja 1945. broj mrtvih iz oba grada porastao je na procijenjenih 210.000, a ni do danas se ne zna koliko je ljudi umrlo u godinama nakon bombardiranja, od karcinoma i drugih posljedica.

"I dalje se događa, čak i sada. Ljudi i dalje pate od posljedica zračenja, u bolnicama su", kaže Mimaki. "Vrlo je lako dobiti rak, i ja ga možda dobijem, to me sada najviše brine." Nažalost, mnogi koji su preživjeli bombardiranje živjeli su cijeli život sa stigmom. Zbog nerazumijevanja utjecaja radijacije, često su bili izbjegavani, nisu mogli naći posao ili partnera za brak.

Zbog toga su mnogi skrivali svoj status Hibakusha (osobe pogođene atomskim bombama), a sada u starijoj dobi teško ostvaruju financijsku pomoć koja im pripada. Tu su i duboke psihološke rane, PTSP i cjeloživotni problemi s mentalnim zdravljem. Mnogi Hibakushi nikada nisu pričali o onome što su vidjeli i nose osjećaj krivnje jer su preživjeli.

POVEĆANJE TENZIJA /

Rusi zaprijetili 'Mrtvom rukom': Božo Kovačević otkrio ključnu stvar da se spriječi novi hladni rat

'Ona je umrla, ja sam preživio'

Kod gospodina Mimakija PTSP se očituje dok pripovjeda o djevojčici njegovih godina s kojom se razbolio, za što danas vjeruje da je bilo trovanje radijacijom. "Ona je umrla, a ja sam preživio", kaže uz težak uzdah i napet izraz lica.

Život je posvetio borbi za nuklearno razoružanje i suosnivač je Nihon Hidankyo, organizacije preživjelih od atomskih bombi, čiji su članovi 2024. godine dobili Nobelovu nagradu za mir. No, ne zadržava se na osjećaju ponosa. Svjestan je da trenutak kada atomska bomba nestane iz živog sjećanja nije daleko, duboko strahujući što bi to moglo značiti za svijet koji danas izgleda nestabilnije nego desetljećima unatrag.

Unatoč zagovaranju poput njegovog, u svijetu još uvijek postoji oko 12.000 nuklearnih bojevih glava u posjedu devet država. "Nikad ne znaš kada bi mogle biti upotrijebljene. Rusija i Ukrajina, Izrael i Gaza, Izrael i Iran – uvijek negdje traje rat", kaže.

"Zašto ta bića koja zovemo ljudima toliko vole rat? Mi i dalje govorimo, i dalje ponavljamo, ali nitko ne sluša. Osamdeset godina nitko ne sluša. Mi smo Hibakusha, i moja poruka je: nikada više ne smijemo stvoriti nove Hibakusha."

POGLEDAJTE VIDEO: Koliko su bili uspješni američki udari na iransko nuklearno postrojenje? Trump kaže da su ga uništili, no postoji ali