Za nekoliko mjeseci u Zagreb dolazi jedan od najpopularnijih intelektualaca današnjice koji će nam objasniti kako je umjetna inteligencija prijetnja. Smatra da ako ne budemo oprezni, mogli bismo ostati zarobljeni iza zavjese iluzija, koju ne možemo razmaknuti. Što to znači? Pa, pojednostavljeno - upozorava na nekritičko povjerenje u umjetnu inteligenciju.

Umjetna inteligencija stiže i treba se prilagoditi - to je jedino što možemo, a jedna je od prvih osoba u Hrvatskoj koja govori o tome kako u obrazovanju pristupit AI revoluciji redovita profesorica na Sveučilištu u Zagrebu, na Fakultetu organizacije i informatike, bivša ministrica obrazovanja Blaženka Divjak.

Je li Vas strah kad čujete sve ove priče o prijetnjama umjetne inteligencije?

Ja sam zabrinuta, prije svega zato jer se radi o izuzetnom brzom razvoju. Zato jer mi kao društvo, čovječanstvo, a i mi kao država slabo odgovaramo na mnoga pitanja i zapravo se o njima ne raspravlja. To je problem.

Što Vas konkretno brine?

Pa puno toga. Ako imate ovako brz razvoj koji je dosta netransparentan, a vi ne znate tko to kontrolira, jeli to itko kontrolira... EU donosi određene zakone što je dobro, ali oni se slabo provode, odnosno provedbeni mehanizmi još uvijek nisu na stolu. Drugo je pitanje ako to rade korporacije - možemo li mi vjerovati korporacijama i njihovim šefovima koji uglavnom razmišljaju o profitu. Pitanje je i kako ćemo mi ljudi reagirati ako se stalno oslanjamo na umjetnu inteligenciju. Ta vrsta kognitivnog rasterećenja - to je isto kao kad prestanete koristiti mišiće pa idete u teretanu. Hoćemo li sutra morati otvarati teretane za mozak da uopće ostanemo ljudi? I pitanje je još - što je s ljudskim dignitetom? Ako poslove prelaze sad u ruke umjetne inteligencije  - što ćemo mi raditi, kako ćemo se mi ostvarivati i gdje je naš dignitet.

Pa i ja želim imati mišiće, ali mi se ne da ići u teretanu. U tome i jest fora: mislim da zato i mnogi koriste AI. Žele znati bez učenja. A kako učitelji i profesori mogu prepoznati da je neka domaća zadaća napisana preko ChatGPT-ja?

A mogu prepoznati, ali to zapravo znači da oni sami moraju isprobavati i koristiti posebno sada ovu generativnu umjetnu inteligenciju koja ima ove chat botove. Drugo, moraju proći određenu edukaciju i treće moraju na vrijeme s učenicima, studentima razgovarati i dati im upute za što se može koristiti, a za što ne. Upozoriti ih na netočnosti, halucinacije. Svojim studentima kada rješavaju nešto pomoću umjetne inteligencije kažem čak i ako je 90 posto točno kažem da moraju sve provjeriti. Morate provjeriti reference. Morate sami to znati napraviti. I zapravo u budućnosti mi očekujemo u onom idealnom scenariju da je čovjek taj koji je dirigent koji nadgleda tehnologiju. A kako ćete nešto nadgledati ako sami niste razvili kompetencije za rješavanje problema, ako sami niste kreativni, ako sami ne znate nešto o tome što je u toj crnoj kutiji koju danas zovemo umjetna inteligencija.

ZANIMLJIVA BUDUĆNOST /

Umjetna inteligencija stvorit će potpuno nova zanimanja: Za ovih pet visoke plaće su zagarantirane

Uči li netko učitelje kako hendlati to sve?

Pa meni se čini da ne. I tu dosta kasnimo, a trebali bismo i na fakultetima i u školama. Trebali bismo imati redovite edukacije. Evo, ja sam držala neke edukacije u Hrvatskoj za relativno mali broj ljudi. Za ravnatelje tamo Varaždinske županije i sl., ali na primjer, u Sloveniji sam imala dva puta edukaciju za njihove učitelje, nastavnike i škola na svjetskim konferencijama gdje sam sudjelovala. To je velika tema. To nije tema samo za znanstvenike, nas koji se znanstveno time bavimo, nego je tema za sve one koji su odgovorni za sustav obrazovanja, koji su odgovorni za razvoj. Što bismo danas trebali raditi s našim učenicima i studentima da oni sutra budu na tržištu rada kompetitivni, ali i kao ljudi. Ono što sam rekla da se nepotrebno kognitivno ne rasterećuju, nego da zapravo znaju kakav je to alat, kako koristiti. Danas nitko ne zna što će sutra trebati koristiti, ali znamo barem  neke stvari, kao npr. to da moraju znati postaviti problem, nadgledati I rješavati problem. Evaluirati rješenje, prepoznati pristranost koja se često puta javlja kada treniramo umjetnu inteligenciju na podacima i naravno, etička pitanja koja proizlaze iz toga.

OK, kažete da bi trebali, ali onda zapinje

Pa gledajte, uvijek je to tako. Onaj tko je odgovoran za sustav mora reći: Da, mi moramo sada napraviti edukacije za sve učitelje, nastavnike, profesore. Dakle, što se tiče samih škola, nadležno je ministarstvo. Ja se nadam da je krajnje vrijeme da se s tim krene.

Dobro, Vaša riječ kao bivše ministrice ima težinu. Znači, to je poruka za Vašeg nasljednika

Gledajte, to obično bude tako da ovi bivši imaju manju težinu nego da nisu uopće bili na tim funkcijama. Ali da, šalu na stranu, to za škole sigurno može organizirati ministarstvo i naravno, agencije, A što se tiče fakulteta i sveučilišta - Evo Sveučilište u Zagrebu, pitam ja našeg rektora: Rektore kad ćemo mi krenuti. Ako smo već tu, a imamo ljudi koji bi to mogli napraviti i gdje bi se to moglo sustavno napraviti i na način da i Sveučilište ima svoj pristup. Što ćemo mi kao Sveučilište, kako ćemo mi se prema tome postaviti i kako ćemo mi ocjenjivati I vrednovati studente? Gdje je naš Kodeks na razini sveučilišta, nekog akademskog integriteta. Jer pazite, nije samo da studenti koriste umjetnu inteligenciju, koriste i profesori. E sad, gdje je granica? Idemo u tome razgovarati.

TEKTONSKE PROMJENE /

Masovna otpuštanja? Mnogi bi mogli izgubiti poslove, na udaru posebno jedno zanimanje

Ovo je direktna poruka rektoru, vidjet ćemo kakve će biti reakcije. Za kraj će vas pitati nevezano za umjetnu inteligenciju vezano za temu koja muči sve roditelje, barem sve moje prijatelje i mene - gdje sa djecom preko ljeta? Roditelji moraju raditi, nema ništa organizirano. Imamo tu skoro tri mjeseca pauze od kraja škole do početka škole. Zašto unutar osnovnih škola nema barem nešto organizirano gdje bi dijete moglo biti. Da ne lunjaju okolo kvartovima.

Istina je da je ova pauza ljeta kod nas preduga. Mi bismo morali razmišljati da se napravi više manjih praznika. A li to da se napravi kroz godinu je dosta nepopularno. Da, mi imamo škole i imamo objekte i osnivači, a to su prije svega gradovi i županije, sigurno mogu u sklopu svojih ingerencija vidjeti koje su potrebe lokalne zajednice i u suradnji sa školom nešto organizirati. Bilo je toga i neki to organiziraju,  ali je, pretpostavljam da je u Zagrebu je možda i najveća potreba, s obzirom na to da je najviše djece i to bi trebalo. Ja mislim da bi tu bilo najbolje da se lokalno pogleda koje su potrebe, jer možda ako imate neku manju sredinu su drugačije potrebe nego što su potrebe u Zagrebu. Ministarstvo sigurno može pomoći.

Znači, može se, ima kapaciteta?

Ima kapaciteta, sam kao i uvijek, treba to netko i financirati.