Blanka Vlašić za Direkt: 'Sto puta sam rekla da ću se ostaviti skakanja'
Blanka Vlašić, jedna od najboljih hrvatskih sportašica ovog stoljeća za Direkt kaže da takvu reakciju neposredno nakon teškog poraza potpuno razumije
Nakon što se prva tenisačica svijeta raspala na terenu u Parizu – opet svi pričaju o psihološkoj cijeni vrhunskog sporta. Kad ubaciš dijete od 9. godina u sustav, dijete koje jedva zna zavezati tenisice, koje ne zna što je novac, što posljedica, što manipulacija – kad inzistiraš na intenzivnom vojnom drilu. Uzmeš im djetinjstvo i staviš ogroman teret očekivanja na leđa, logično je da neki puknu, a se slome.
Prije niti dva mjeseca u Madridu je primila nagradu za najbolju sportašicu na planetu na dodjeli prestižnih Laureusa. A jučer, netom nakon što je izgubila praktički dobiveni meč u četvrtfinalu Roland Garrosa, dala je izjavu koja je odjeknula.
"Bez misli, bez emocija. Samo želim odmah prestati s tenisom, ali vidjet ćemo. Vidjet ćemo za nekoliko dana. Nadam se da ću se vratiti na pravi put, mentalno", rekla je Arina Sabalenka, tenisačica broj 1 na WTA listi.
'Riječi koje prve izlaze su najbrutalnije'
Blanka Vlašić, jedna od najboljih hrvatskih sportašica ovog stoljeća za Direkt kaže da takvu reakciju neposredno nakon teškog poraza potpuno razumije. "Te riječi su koje prve izlaze su zapravo najbrutalnije, tako da to što je ona rekla da će se ostaviti tenisa je nešto sasvim uobičajeno. Ja sam isto sto puta rekla da ću se ostaviti skakanja, pa se to nikad nije dogodilo jer, ne sutradan, nego isti dan već nekako se sabereš, zaključiš što je bilo krivo, i dobiješ motivaciju za naprijed. To su neke sasvim normalne stvari", sigurna je Blanka.
Baš o mentalnom zdravlju Sabalenka je često pričala i prije, o važnosti kontrole emocija, a s druge strane štetnosti držanja svega u sebi. "Pretpostavljam da sam mentalno upala u vrlo duboku, duboku, mračnu rupu i jednostavno se nisam mogla mentalno vratiti na pravi put", rekla je u srijedu.
"Meni je sasvim poznat taj osjećaj kad u natjecanju ne uđeš u onaj svoj tunel, gdje osjećaš da imaš sve pod kontrolom, gdje ti je fokus na vrhuncu. Kad se malo pogubiš, kad stvari krenu nizbrdo, jako je to teško zaustaviti. Tako da, po meni, sasvim uobičajeni dan u uredu, reklo bi se", poručuje dvostruka svjetska prvakinja u skoku u vis.
I takvu bi otvorenost preporučili i stručnjaci. "Sabalenka je bila jako vokalna oko tog mentalnog zdravlja. Međutim, nažalost, dok ne dođe do nekakvog potpunog sloma, dok ne bude nečeg što je za senzacionalistički članak ili naslov, ljudi zapravo ne pričaju o mentalnom zdravlju. I onda, sve što je ona pričala prije je nekako prošlo ispod radara", kaže sportska psihologinja Dora Dragičević.
'Zdravlje je bitnije od bilo kojeg rezultata'
Sabalenka je svježiji primjer, ali i jednu od najboljih gimnastičarki u povijesti Simone Biles pamti se i po odustajanju od većine finala na Olimpijskim igrama u Tokiju 2020. i izjave da joj je mentalno zdravlje na prvom mjestu. Na to je baš nedavno podsjetila. "Prisiljavanje na nastavak nije uvijek znak snage. Napraviti korak unatrag nije slabost. Slušati sebe ne znači iznevjeriti ljude. Ustvari, uzeti pauzu i fokusirati se na sebe može biti najhrabrija stvar koju možete učiniti", rekla je Simone.
Biles je nakon tog koraka unatrag na Igrama u Parizu osvojila još četiri medalje, ušla u legendu, ali i zadržala fokus na svojoj psihi. "Super je da se priča o tim stvarima, da ona otvara te teme i da zapravo i Simone Biles naglasi da je njezino mentalno zdravlje bitnije od bilo čega. Jer, na kraju, i ti sportaši su ljudi, i njihovo zdravlje, kako fizičko, tako i mentalno, je bitnije od bilo kojeg rezultata", ističe Dora Dragičević.
I još jedna bivša broj 1 tenisačica, Japanka Naomi Osaka, davno je priznala da pati od epizoda depresije, već godinama naglašava da je OK, ne biti OK. A tu je onda i svijetli muški primjer - Michael Phelps, najuspješniji olimpijac svih vremena, priznao je dugogodišnju borbu s depresijom, anksioznošću pa i suicidalnim mislima. "U jednom trenutku nisam više želio biti živ. Umjesto da si oduzmem život, htio sam naći neki drugi put, htio naći drugu opciju i vidjeti mogu li dobiti pomoć. I pomoć postoji, a mi smo dovoljno jaki i imamo alate u sebi da se izvučemo iz svake situacije. Samo se treba otvoriti i o tome progovoriti", rekao je u nedavnom intervjuu Phelps.
Ali, kod muških sportaša, to bi neki tumačili kao znak slabosti. "Postoji, pogotovo tu kod nas u našim krajevima, taj nekakav stereotip da muškarci svoje osjećaje moraju nekako zatomit, da se o tome ne priča, da ne smiju biti ranjivi, i onda je još veći pritisak na njima", kaže Dora Dragičević.
Zato, budimo kao Sabalenka, kaže Blanka, otvoreni o svemu. "To je samo jedan način na koji se mi rješavamo te negativne energije, i to je OK. Ja sam uvijek za te stvari, ja sam uvijek da se možeš izrazit, nego da držiš u sebi i onda to negdje pukne gdje ne bi trebalo", zaključuje Vlašić.
Jer i Arina Sabalenka, kao i Simone Biles i Michaels Phelps, iako su među najboljima u svojim sportovima u povijesti, i dalje su u konačnici - samo ljudi.