Za jedne zelena i potpuno čarobna. Za druge zemlja glazbe, kiše i legendi. Irsku svatko vidi na svoj način. A kako je vidi i predstavlja u Hrvatskoj za RTL Danas otkriva veleposlanica Irske u Zagrebu, Wendy Dorman-Smith. 

Irsku mnogi povezuju s bajkama i legendama, pa tako i s vilenjacima. No veleposlanica priznaje da još uvijek nije imala priliku upoznati nijednog.

„Nisam upoznala nijednog. Ali, ponekad sam ih tražila pokraj duge… Navodno zakopavaju svoje zlato na kraju duge. Dakle, još uvijek u Irskoj kad god vidite dugu, pomislite – oh, tamo je zlato vilenjaka. Smiješno je, jednom sam u Americi upoznala ženu koja mislim da je zapravo vjerovala da vilenjaci postoje. Vodila sam vrlo čudan razgovor s njom.“

U svojoj rezidenciji u Zagrebu, okružena uspomenama iz cijelog svijeta, Dorman-Smith naglašava kako se u Irskoj diplomatskog posla ne tiču političke promjene.

„Nemamo političkih imenovanja. Svi su oni karijerni, državni službenici. Dakle, nije važno je li promjena predsjednika ili promjene vlade. Dakle, ostat ćete ovdje? Ovdje sam i dalje, tako je! Iduće tri godine. Inače, baš danas je i godišnjica mog dolaska u Zagreb.“

BEZ PROTOKOLA /

Biciklist, otac i suprug: Donosimo priču o slovenskom veleposlaniku

Uspomene iz svijeta - od štapova do magneta

Prije diplomacije bavila se različitim poslovima, a danas iza sebe ima šest veleposlaničkih mandata i kolekciju neobičnih uspomena. Među najdražima – štapovi za hodanje i magneti na hladnjaku.

„Dakle, mnogi od njih su iz Mozambika. Dobila sam jedan ili dva u Brazilu. Imam neke iz Malavija. A onda je ovaj iz Hong Konga, ovaj sam dobila u Kini kada sam nedavno bila na mandatu. Većina je ukras, nemaju postolje da bi se mogli koristiti. Evo, na ovome mi se sviđa slonova glava.“

„Evo Burj Khalifa. Dubai. Najviša zgrada. Jednostavno mi sve ovo budi lijepe uspomene. Prvi put kad sam vidjela sliku Cetine pomislila sam da je to nešto što je generirala umjetna inteligencija. Nisam mislila da bi to moglo biti stvarno. A za Uskrs sam bila u Trogiru i tražila sam način da se vratim. Vozila sam i pomislila: pa to je stvarno.“

U šali kaže da je čak i za snimanje organizirala irsku kišu. „Irci se vole žaliti na vrijeme i žaliti se na kišu. Ali to je ono što Irsku čini tako zelenom. I sjećam se kad sam bila u Abu Dhabiju, u jednom trenutku nije padala kiša možda 4 ili 5 mjeseci. A kad je konačno pala kiša, čak su i svi Irci izašli. Da, da, plesali su na kiši. To je taj miks kojeg volim.“

BEZ PROTOKOLA /

Nakon šest godina austrijski veleposlanik odlazi iz Hrvatske: Otkrio što će mu najviše nedostajati

Sveti Patrik i zmije iz legendi

O svecu zaštitniku Irske, Patriku, zna sve – ali i mitove rado razbija. „Sveti Patrik nije bio izvorno Irac. Došao je iz Ujedinjenog Kraljevstva, donio kršćanstvo u Irsku. I zato je djetelina simbol Irske. I onda, naravno, harfa za glazbu. Zapravo imamo bjelouške jer sam ih vidjela. Ali nema otrovnih zmija. U Irskoj nema opasnih zmija.“

Diplomatski posao donio joj je susrete s brojnim poznatima iako najpoznatijeg glazbenika iz Irske, Bona Voxa, još nije srela.

„Ne, nisam. Apsolutno. Imala sam puno sreće u ovom poslu. Upoznala puno nevjerojatnih ljudi. Ali ne, nisam upoznala Bona, ali Boba Geldofa i razne druge ljude. Da. Bona još ne. Ali nikad ne znaš.“

Od otvaranja granica broj Hrvata u Irskoj se smanjio s 40 tisuća na oko 14 tisuća. Iako su dvije zemlje povezane, Iraca u Hrvatskoj i dalje je znatno manje. A na pitanje tko bolje pjeva – Hrvati na vjenčanjima ili Irci u pubovima – veleposlanica diplomatski odgovara:

„Do sada sam bila samo na jednom hrvatskom vjenčanju i pjevanje je bilo impresivno. Moram to dodatno istražiti. Trenutno imam više iskustva s irskim pjevanjem u pubovima, a pjevaju doista jako dobro.“

Iako uvijek s posebnom toplinom govori o Irskoj, Hrvatsku je, kaže, zavoljela od prvog dana. Osmijeh je gotovo uvijek na licu, a u načinu na koji priča o Zagrebu, Dalmaciji i ljudima koji je okružuju, stječe se dojam kao da ovdje živi oduvijek.