Na današnji dan, 5. rujna 2005. godine Zagreb je bio poprište jedne od najkrvavijih pljački u novijoj povijesti Hrvatske. U rano poslijepodne,  trojica razbojnika naoružanih automatskom puškom i pištoljima upala su u poslovnicu Fine u Zvonimirovoj ulici i bez oklijevanja otvorila vatru na dvojicu zaštitara tvrtke Sokol Marić, Dragu Renara i Stipu Mušana.

U 14 sati, 48 minuta i 52 sekunde upali su u Finu u kojoj je bilo petnaestak ljudi, što stranaka, što službenika, i zapucali. Znali su raspored prostorija, gdje se nalazi novac, a gdje su zaštitari. Renar i Mušan su uspjeli uzvratiti s tek nekoliko hitaca. Već 75 sekundi kasnije, pljačkaši su bježi s gotovo dva milijuna tadašnjih kuna u vrećama. 

Napad je bio iznimno brutalan. Drago Renar preminuo je na licu mjesta, dok je Stipe Mušan, teško ozlijeđen, prevezen u bolnicu, gdje je preminuo sljedećeg dana. 

Podijelili novac

Nakon što su eliminirali zaštitare, razbojnici su nastavili pucati po poslovnici, izazivajući paniku i kaos među zaposlenicima i klijentima. S pištoljem uperenim u voditeljicu poslovnice, zatražili su novac. U strahu za svoj život, predala im je vreću u kojoj je bilo više od dva milijuna kuna.

Pljačkaši su sav novac potrpali u vreću, a dio su skrili pod jakne. Jedan po jedan izlazili su iz Fine, uskočili u ukradeni Passat i nestali. 

"Je... pobio sam ih!", bilo je prvo što je tada 29-godišnji Dubravko Žugelj izgovorio Ivici Štrku, koji je u vrijeme pljačke imao 48 godina i Ivanu Tucmanu, tada 27-godišnjem mladiću. 

Automobil su potom zapalili kako bi uklonili tragove, a novac su podijelili. 

Unatoč opsežnoj i dugotrajnoj policijskoj istrazi, koja je uključivala uhićenje dvije sasvim različite skupine ljudi, slučaj je ostao obilježen kontroverzama i sumnjama u efikasnost policije i pravosudnog sustava. 

Maratonski proces u kojem se pokušalo otkriti tko je zapucao u zaštitare okončan je nakon više od deset i pol godina. Istraga se razvukla, a tek je kasnije utvrđeno da je glavni organizator pljačke bio Ivan Boršić, koji je u to vrijeme izdržavao kaznu u Kaznionici u Lipovici zbog prijašnjih ubojstava.

Mozak operacije

"Doživljavao sam ga kao idola. Zbog toga sam htio sudjelovati u tom razbojstvu. No kada sam se počeo premišljati, on mi je u jednom trenutku rekao: "Ne možeš više odustati jer previše znaš. Stoga biraj, ili Fina ili kanal!", kazao je u istrazi Tucman, inače Boršićev bratić. Pred istražnim sucem je tvrdio i da mu je Boršić za sudjelovanje u pljački dao samo 250 grama kokaina. 

Boršić je vikende koje je dobio na slobodi koristio za planiranje kriminalnih aktivnosti, uključujući i prepad na Finu.

U Finu su upali Dubravko Žugelj, Ivica Štrk i Ivan Tucman. U zaštitare je smrtonosne hice ispalio Žugelj, dok je za rješavanje oružja i kompromitirajućih tragova poslije pljačke bio zadužen Dražen Bekavac. Novac je bio zakopan u dvorištu u Velikoj Gorici prije nego što ga je Boršić došao preuzeti i podijeliti, dok je oružje korišteno u pljački završilo u Savi.

Mediji su tada pisalo da je Tucman nakon krvavog pohoda došao svojoj djevojci. Imao je krvi po licu, što nije primijetio dok ga ona nije pitala odakle mu to. Šokiran je nazvao Žugelja, koji je došao do njih. 

"Bio je potresen i stalno je ponavljao:'Ubio sam ljude! Ubio sam ljude...' Moja djevojka tada se uplašila i kazala nam da odemo, što smo mi i učinili. Inače, Boršić je sumnjao da nas ona povezuje s razbojništvom pa mi je govorio da to nekako riješim. Predlagao mi je da je čvršće vežem za sebe i to tako da joj napravim dijete jer nas onda ne bi mogla odati policiji", svjedočio je Tucman o Boršićevu planu.

Tucman ga nije poslušao, pa je Boršić prohodao s njegovom djevojkom. Veza je trajala od 2006. do 2008 godine.

"Bila sam s njim jer je prijetio da će mi staviti bombu pod vozilo i maknuti me s lica zemlje. Prijetio mi je jer je mislio da nešto znam o razbojstvu u Fini", izjavila je svjedokinja. 

Unatoč pomno isplaniranoj operaciji, jedan trag je bio presudan za razotkrivanje počinitelja - DNK na kapi pronađenoj u zapaljenom vozilu. Ispostavit će se da taj DNK pripada Dubravku Žugelju, koji je zbog ubojstva dvojice zaštitara osuđen na 40 godina zatvora. Njegova je obrana tijekom cijelog procesa dovodila u pitanje zakonitost tog dokaza.