Misle da im je sveta dužnost ispuniti svaku 'neugodnu tišinu' svojim glasom.

Naprosto ne mogu razgovarati na telefon u javnosti bez da ih drugi gledaju poprijeko.

U školi su ih cijeli život oponašali da pričaju preglasno.

Smiju se najglasnije u društvu.

Osjećaju se kao da će eksplodirati svaki put kad ih netko pokušava stišati.

Stalno se moraju ispričavati zbog svoje glasnoće.

Najgore podnose kada ih netko pokušava stišati samo gestom.

Opominju ih jer djeca ne mogu zaspati dok pričaju.

Pitaju ih jesu li dobro hada odjednom itihnu.

Njihova se glasnoća često tumači kao ljutnja.

Zbog toga se često moraju ispričavati.

Svi im govore da su ih čuli prije nego što su ih vidjeli. I misle da je to smiješno. Ili jednostavno šalju poruku...

Svaku situaciju u kojoj moraju biti tihi doživljavaju kao osobni napad.

Nesvjesno onemogućuju drugima da se uključe u razgovor jer im je glas jednostavno toliko moćan.

Kada su pijani ili uzbuđeni, gube sposobnost reguliranja glasa.

Ipak, najteže im pada kada ih netko smiruje, A ONI SU POTPUNO SMIRENI!!!