Ova preslatka vidra ponosno je čuvala ulov kao blago, ali ono što je zapravo uhvatila iznenadit će vas

Na prvi pogled, crnousti glavoč djeluje potpuno smrznuto, što bi značilo da ga čeka težak i zamoran obrok. No, stvarnost je drugačija – iako prekriven slojem snijega i leda, riba je i dalje bila živa.

Fotografije ovog fascinantnog prizora snimio je 66-godišnji znanstvenik Jeremy Bridge-Cook, koji je prizor podijelio s javnošću.

"Riba se povremeno trzala, pa je još bila živa iako je izgledalo kao da je potpuno smrznuta", rekao je Bridge-Cook.

Vidre su fascinantni poluvodeni sisavci koji plijene pažnju svojom razigranošću, inteligencijom i ključnom ulogom u održavanju zdravlja vodenih staništa.

Poznate po svom vitkom tijelu, gustom krznu i vještini plivanja, ove životinje su se savršeno prilagodile životu u i oko vode.

Vidre pripadaju porodici kuna, a postoji 13 različitih vrsta rasprostranjenih diljem svijeta, osim u Australiji i Antarktici.

Njihova staništa variraju od slatkovodnih rijeka, jezera i močvara do obalnih morskih područja.

Osim što su odlični plivači, oni su i izvrsni graditelji, a svoje domove, poznate kao "holts" grade blizu vode.

Ti domovi mogu biti prirodne jazbine, iskopine u riječnim obalama, ispod korijenja drveća ili čak u napuštenim dabrovim nastambama.

Ključna prilagodba za preživljavanje u hladnoj vodi je njihovo izuzetno gusto krzno. Morska vidra ima najgušće krzno od svih sisavaca, s čak milijun dlaka po kvadratnom inču.

Ovo gusto krzno zadržava zrak, te stvaraju izolacijski sloj koji ih štiti od hladnoće. Za razliku od drugih morskih sisavaca koji se oslanjaju na sloj sala, vidre se u potpunosti oslanjaju na svoje krzno. Redovito se čiste i njeguju kako bi održale vodootpornost i izolacijska svojstva krzna.

One su mesojedi, a njihova prehrana ovisi o vrsti i staništu. Riječne vidre uglavnom se hrane ribom, vodozemcima, rakovima i manjim vodenim životinjama.

S druge strane, poznate su po svojoj prehrani koja uključuje morske beskralježnjake s tvrdim oklopom, poput školjkaša, ježinaca i rakova.

Zanimljivo je da morske vidre koriste kamenje kao alat za razbijanje oklopa, čime pokazuju izuzetnu inteligenciju.

Odrasla morska vidra može pojesti do 11 kilograma hrane dnevno kako bi održala visok metabolizam potreban za održavanje topline u hladnim oceanskim vodama.

One su često društvene životinje, iako postoje razlike među vrstama. Naime, poznate su po formiranju velikih skupina, ponekad i s stotinama jedinki, koje se nazivaju "splavi"

Nažalost, mnoge vrste vidri suočavaju se s ozbiljnim prijetnjama.

Gubitak staništa, uzrokovan različitim ljudskim aktivnostima poput urbanizacije, deforestacije i isušivanja močvara, predstavlja jedan od najvećih izazova za ove životinje.

Onečišćenje voda, koje uključuje industrijski otpad, poljoprivredno otjecanje pesticida i gnojiva, te izljeve nafte, drastično narušava kvalitetu vodenih ekosustava u kojima vidre obitavaju.

Ovi zagađivači ne samo da direktno ugrožavaju zdravlje vidri, već i smanjuju populacije riba i drugih organizama kojima se vidre hrane.

Lov i krivolov također su značajno doprinijeli smanjenju populacija vidri diljem svijeta. Povijesno gledano, vidre su bile intenzivno lovljene zbog svog luksuznog krzna, koje je bilo izuzetno cijenjeno u modnoj industriji.

Unatoč ovim izazovima, napori u očuvanju pomogli su u zaštiti nekih vrsta vidri. Međunarodne konvencije, nacionalni zakoni o zaštiti prirode i programi reintrodukcije doprinijeli su oporavku pojedinih populacija.

Međutim, druge vrste i dalje ostaju ranjive, te se suočavaju s neizvjesnom budućnošću zbog kontinuiranih prijetnji i sporog oporavka populacija.

Ovi sisavci imaju vitalan utjecaj na ravnotežu obalnih ekosustava tako što kontroliraju populaciju morskih ježinaca. Bez njihove prisutnosti, morski ježinci bi se prekomjerno razmnožili i uništili kelpske šume nekontroliranim brštenjem.

Time indirektno sprječavaju prekomjerno ispašanje i uništavanje kelpa, čime osiguravaju opstanak cijelog kompleksnog ekosustava.