Na ovom su mjestu tragično skončale tri djevojčice, neki kažu da ih i danas vide kako se igraju uz more

Visok oko 50 metara, taj crno-bijeli prugasti svjetionik s crvenim vrhom stoljećima je svjedočio povijesti, od španjolske kolonizacije do Američkog građanskog rata, a njegove zidine čuvaju brojne priče o duhovima.

Prvotna građevina na tom mjestu bila je drvena stražarska kula koju su izgradili Španjolci krajem 16. stoljeća, a služila je za zaštitu naselja od pomorskih napadača i usmjeravanje španjolskih brodova.

Legende o duhovima svjetionika St. Augustine isprepletene su s tragičnim događajima i neobjašnjivim pojavama koje su se odvijale tijekom godina. Posjetitelji i zaposlenici svjedoče o susretima s duhovima, čudnim zvukovima i neobičnim osjećajima koji prožimaju mjesto.

Najpoznatija priča vezana uz svjetionik je ona o sestrama Pittee. Hezekiah Pittee, nadzornik izgradnje novog svjetionika 1870-ih, doselio se na otok Anastasia sa svojom obitelji. Njegove kćeri često su se igrale na gradilištu te su pritom koristile kolica za prijevoz materijala kao improvizirani tobogan.

Nažalost, 10. srpnja 1873. godine, tri sestre Pittee, Mary (15), Eliza (13) i Carrie (4), zajedno s nepoznatom afroameričkom djevojčicom (10), sjele su u kolica, ali drvena ploča koja je sprječavala ulazak kolica u more, nije bila na svom mjestu. Iz tog su se razloga kolica prevrnula u vodu te zarobila djevojke ispod sebe.

Dan Sessions, mladi afroamerički radnik, vidio je što se dogodilo i potrčao što je brže mogao do mora, međutim kada je stigao do kolica i podigao ih s djevojaka, već je bilo prekasno.

Dotad su se tri od četiri djevojke utopile, a jedina preživjela bila je najmlađa, Carrie.

Danas mnogi vjeruju da duhovi djevojčica i dalje borave na području svjetionika, a posjetitelji i zaposlenici prijavljuju da čuju dječji smijeh ili vide sablasne prikaze kako se igraju u blizini vode.

No, to navodno nisu jedine duše pokojnika koje tamo obitavaju. Joseph Andreu, bivši čuvar svjetionika, tragično je preminuo 1859. godine, kada je pao sa skele dok je bojao toranj.

Njegov duh, kažu predaje, i dalje također luta svjetionikom. Posjetitelji ga ponekad vide kako hoda po vrhu tornja ili unutar čuvareve kuće. Mnogi usto prijavljuju da osjećaju snažan miris cigara, što se pripisuje Andreu jer je bio strastveni pušač.

Nadalje, u podrumu čuvareve kuće, neki posjetitelji naveli su da su osjetili zlokobnu prisutnost te tome dodali da su primijetili utvaru koju su opisali kao visoku i sjenovitu figuru.

Ta je pojava često popraćena osjećajem straha i, ponovno, mirisom cigara. Neki vjeruju da je u pitanju duh Williama Russela, čuvara svjetionika iz 1850-ih, dok drugi smatraju da je riječ o pokojnom Josephu Andreuu.

Maria Mestre de los Dolores, supruga spomenutog Josepha Andreua, postala je prva žena hispanoameričkog podrijetla koja je zapovijedala tom federalnom obalnom instalacijom nakon njegove smrti.

Odajama, kažu, još uvijek i ona hoda, a njezina je prikaza dobila nadimak "žena u bijelom". Navodno ju je često moguće vidjeti kako stoji na platformi svjetionika i gleda prema moru, baš kao da i dalje bdije nad brodovima.

Iz navedenih razloga, bez obzira jeste li ljubitelj paranormalnog, povijesti ili jednostavno tražite jedinstveno iskustvo, svjetionik St. Augustine pruža nezaboravan doživljaj.