"Loš publicitet ne postoji". Rekao je to, navodno, Phineas T. Barnum u 19 stoljeću. Barnum je, kako kažu, bio američki showman i vlasnik cirkusa, koji je sam, vrlo intenzivno, radio na vlastitoj promociji i vele da nikada nije propustio priliku prezentirati se javnosti, pa makar i na kontroverzan način.
Ovaj se termin počeo koristiti sve više u ranim godinama dvadesetog stoljeća, a izreku sličnu ovoj, samo stilski možda ljepšu i profinjeniju, kazao je i Oscar Wilde. Wilde kaže da je "jedina stvar gora od te da o vama netko govori, jest ta da o vama ne govori nitko". Marketinškim agencijama i PR službama ova je izreka danas, de facto, kamen temeljac u poslovanju i u većini slučajeva ona opravdava svoje značenje, a hoće li i u slučaju Novaka Đokovića, to ćemo tek vidjeti.
Proteklih tjedan dana srpski tenisač i najbolji igrač svijeta, Novak Đoković, dobio je negativnog publiciteta koliko nije u cijeloj karijeri. Dobio ga je u makrodozama ili je možda bolje reći, predozirao se lošim publicitetom. No, ključna stvar ovdje je upravo ta da ga je dobio u golemim dozama. Sad, gledajući Novakovu povijest, ne onu sportsku, niti onu koja se dotiče trofeja, sjajnih rezultata i rekorda, jer na papiru on je najbolji i uskoro bi, velimo na papiru, mogao biti i najbolji svih vremena, već onu povijest koja se tiče kontroverznih izjava, devijantnog ponašanja i bizarnih stavova, možemo samo zaključiti da Đoković karijeru itekako gradi na lošem publicitetu.
Đoković prednjači u kontroverzama
Nije Đoković niti prvi niti posljednji, John McEnroe je danas slavan upravo zbog svog nedoličnog ponašanja i još mu se uvijek dodaje prefiks "zločestog dečka". Conor McGregor je, realno, prosječan borac, ali je najplaćeniji MMA borac svih vremena upravo zbog toga što generiranjem lošeg publiciteta stvara veliki "hype" oko sebe. Za Vinnieja Jonesa, koji je danas slavni glumac, nitko ne bi niti znao da nije bio na lošem glasu kao nogometaš. Mike Tyson bio je u zatvoru zbog silovanja i ranije u životu je zaista svašta lošeg uradio, pa ga svejedno nazivaju najvećim u povijesti i dandanas je idol mnogim boksačima.
Tenis bi, kao, trebao biti gospodski sport, gdje se mogu tolerirati pokoji razbijeni reketi i pokoja glasnije izrečena psovka, no on je uglavnom sterilan i uljuđen. Međutim, upravo ti dečki koji imaju malo više temperamenta, koji se izvan terena ponašaju problematično, a nerijetko i na terenu, poput Nicka Kyrgiosa, Bernarda Tomića ili Benoita Pairea, privlače na sebe više pažnje, jer, realno, oni mečeve čine uzbudljivijima široj publici, onoj koja ne pohodi tenis gledati uživo i koja ne sjedi po ložama. Možda ne naprave ništa, a možda naprave show, možda su 47., 114. i 257. na svijetu, ali nepredvidivi su i njihove će izjave uvijek odjeknuti cijelim svijetom i njihove će mečeve svak rado pogledati, bez obzira na renking. To je nešto što ljudi, makar to i ne žele priznati, negdje duboko u sebi žele vidjeti. Isto kao što, recimo, nekih 90 posto ljudi kaže kako ne čita "trash" vijesti, gole "guzice i sise", a zapravo većinski takav sadržaj gotovo manično i konzumira.
Đoković, kada su u pitanju kontroverze, bizarne izjave ili stavovi, prednjači daleko ispred svih slavnih sportaša, čak i izvan svijeta tenisa. Đoković je posljednjih godina, naglo počeo puniti medijski sadržaj kojekakvim, neki će reći glupostima, mi ćemo reći svojim uvjerenjima. I bilo je to OK, sve dok nije počeo ugrožavati druge.
Mistična energija, guru, specijalne dijete
Đoković tako, recimo, posjećuje takozvane "Bosanske piramide" u Visokom, ali ne kao turist, već se tamo, navodno, dolazi puniti "mističnom energijom". Nota bene, Europska udruga arheologa te je "piramide" i njihovu energičnost još 2006. godine označila kao prijevaru.
Izazvao je podosta zbunjenosti kada je 2010. godine prešao na bezglutensku prehranu i strogo veganstvo, no da je alergičan na gluten doznao je na malo nekonvencionalan način. Prema metodi izvjesnog nutricionista morao je prvo ispružiti desnu ruku, a lijevu staviti na trbuh, pa onda ponoviti isto, ali je lijevom rukom na trbuh prislonio komad kruha. Tada je osjetio da mu je ispružena ruka slabija i navodno je tako zaključeno da je alergičan na gluten.
Uz sve to, Đoković ima i spiritualnog gurua, Pepea Imaza, bivšeg tenisača koji se danas skrbi u Novakovu duhu. On je recimo zaslužan za to što Đoković gaji posebnu ljubav prema stablima i što pobjede na Australian Openu slavi u botaničkom vrtu u Melbourneu grleći jedno stablo smokve.
"Tamo imam prijatelja, stablo brazilske smokve. Volim se penjati na njega i povezivati se s njim, to mi je omiljena stvar", rekao je prije nekoliko godina Đoković.
Frekvencije i pročišćavanje vode mislima
Isto tako, Đoković je jednom kazao i sljedeću rečenicu: "Vjerujem da je naša misija postići višu frekvenciju kroz brigu o sebi, istražujući i poštujući vlastiti avatar, svoje tijelo, a time se podiže vibracija planeta". Dajte si vremena, "guglajte" i pokušajte shvatiti što je htio reći, mi se još uvijek mučimo.
No, katkada je Đoković znao prijeći granicu, odnosno, svojim je stavovima ili bolje reći otkrićima, mogao ugroziti zdravlje mnogih svojim pratitelja. Pretprošle je godine počeo promovirati ideju da se mislima može zagađena voda i hrana pretvoriti u ljekovitu. Objavio je video u društvu Chervina Jafaireha, bivšeg brokera koji se danas bavi uzgojem veganske i ne-GMO hrane, diskutabilne kvalitete, koju ne odobrava nijedna inspekcija u SAD-u.
"Unutrašnja veza je zaista biti prisutan i svjestan dok piješ vodu. Vidio sam ljude i poznajem ljude koji su energetskom transformacijom, pomoću moći molitve i moći zahvalnosti, uspijevali i najotrovniju hranu i najzagađeniju vodu pretvoriti u ljekovitu vodu. Voda reagira i znanstvenici su dokazali da molekule vode reagiraju na naše emocije, na ono što se govori", rekao je Đoković.
Zloglasni Adria Tour
Nakon toga uslijedio je do tada uvjerljivo najkontroverzniji Đokovićev potez u karijeri. Organiziranje onog notornog Adria Toura u jeku pandemije koronavirusa. Đoković je, prisjetimo se, organizirao turnir u Zadru, kao i tulume izvan natjecanja, na kojem se velik broj tenisača i gledatelja zarazio covidom. Đoković je imao namjeru dokazati da svijet može normalno funkcionirati, ali ga je koronavirus grubo demantirao i prizemljio, a tada je postao jedna od najomraženijih osoba u regiji. No, kako kaže akter s početka naše priče, loš publicitet ne postoji. Nema tko tih dana nije pisao o Đokoviću, svaka država na svijetu objavila je barem jedan članak o Đokoviću.
Nakon debakla na Adria Touru, mislio bi čovjek da je tu kraj za Đokovića, kako će mu se ovaj kiks pisati još godinama, kako bi ga mogao zadesiti ostracizam kod velikog dijela javnosti, ali on u narednom vremenu postaje heroj protivnicima cijepljenja protiv covida i nekakav simbol otpora kod jednog, niširanog, dijela ljudi, dok je u očima ostatka svijeta on ipak bio antiheroj.
Nekima je heroj
"Osobno nisam za cjepivo i ne bih volio da me netko tjera da dobijem cjepivo da mogu putovati. Ako to bude pravilo i zakon, što će onda biti? Imam svoje razmišljanje, a hoće li se promijeniti u nekom trenutku, ne znam, ali direktno utječe na moj posao", izjavio je to 2020. godine Đoković, a, eto, prije nekoliko dana na sudu u Australiji otkriveno je kako se Đoković na kraju ipak nije cijepio i vjerojatno niti neće.
Zbog svojih stavova o cijepljenju i koronavirusu, Đoković je postao heroj dijelu čovječanstva, a činit će vam se, isprva, kako je to mali dio javnosti, ali možete to gledati i ovako. Đokoviću podršku daju slavni sportaši, dao mu je, recimo, Dejan Lovren, Ivan Rakitić, Venus Williams, Tom Brady kao i mnogi drugi sportaši i slavne ličnosti s golemim, milijunskim, brojem pratitelja na društvenim mrežama. Logika kaže da jamačno dio tih njihovih obožavatelja dijeli i njihova uvjerenja, odnosno, da mišljenje tih sportaša utječe i na mišljenja njihovih pratitelja i to onda svakako više nije mali broj ljudi na koje Đoković direktno ili indirektno utječe.
Ipak je kratko imao naklonost publike
Negdje po putu, Đoković je shvatio da ne može natjerati ljude da ga vole kao što vole, recimo, Rogera Federera ili Rafaela Nadala, njegove najveće konkurente. Shvatio je da će mu publika zviždati na mečevima, da će ugledni mediji o njemu pisati negativne stvari i vjerujemo da je prihvatio devizu da nema lošeg publiciteta i prepustio se slučaju, odnosno, pristao je na "go with the flow" metodu. Đoković je odlučio biti drugačiji, originalniji, ali u današnje doba vrlo je tanka granica između originalnosti i kontroverznosti pa čak i ludosti. Đoković je tu granicu možda i prešao, ali na kratko mu se i isplatila.
U rujnu prošle godine u New Yorku zaradio je ovacije publike i prvi put se slomio u javnosti. Đoković se tada rasplakao i kasnije u razgovoru za L'Equipe otkrio koliko mu je zapravo stalo do mišljenja javnosti i koliko mu je važno da ga ljudi doživljavaju.
"Kad sam kročio na teren, nisam mogao vjerovati kakvu sam podršku dobio... Inače nisam miljenik publike u velikim mečevima. Nisam bio pripremljen za takav prijam. Uhvatilo me na krivoj nozi. Emotivno sam drugačije reagirao što je možda utjecalo na moju igru. Jedino za čime žalim je to što se nisam prije rasplakao. Trebao sam prije otpustiti sve te emocije", kazao je nedavno Đoković Francuzima. Možda su ljudi shvatili koliko je Đoković velik tenisač i kakve rezultate je ostvario, možda i nisu, ali zapravo je nebitno, jer tada je u New Yorku Đoković dobio i afirmaciju da je zapravo sve što je do sada radio, izjavljivao, kakve je stavove propagirao, za kakve se kontroverze zalagao, imalo prođu i da mu se taj publicitet, makar bio i loš, isplatio, odnosno, da mu se ništa nije uzelo za zlo, a svejedno je bio svako malo u centru pažnje.
Novak Đoković
Kaos u Australiji
No, cijeli taj publicitet, kakav god do sada bio, neusporediv je s ovim što si je Đoković zakuhao u Australiji pa čak i izvan nje, jer kako ispada koronu je imao sredinom prošlog mjeseca dok je bio u Srbiji, znao je da je ima i zatim je svjesno hodao okolo zaražen, bez maske, kao da se ništa dogodilo nije. Piše se i kako je moguće da se covid potvrdom manipuliralo, kako nešto s njom nije u redu, a niti Đokovićevo priopćenje koje je objavio, nije baš najuvjerljivije te da može završiti u zatvoru, iako gotovo sigurno neće. Australski zakoni su takvi kakvi jesu, poznati su već cijelom svijetu, Đokoviću su poznati i zakoni u Srbiji i cijeli se ovaj cirkus mogao izbjeći. Međutim...
Pitali ste se jamačno ovih dana zašto Đoković toliko želi na baš Australian Open? Zašto je bio danima u imigracijskom zatvoru? Zašto je uopće išao u Australiju, ako je znao da ne puštaju necijepljene u državu i da su rigorozni s covid potvrdama? Zašto je cijeli svijet gledao njegovo suđenje? Zašto je navodno lagao oko covid potvrde i toga kad se zarazio? Zašto je hodao okolo s koronom? Zašto nije priznao odmah da nije cijepljen? Zašto je dopustio da se njegovo ime razvlači po medijima danima uoči Grand Slama i to u veoma negativnom kontekstu? Zašto je riskirao da ga cijeli svijet opet mrzi, taman kada su ga polako počeli prihvaćati?
Odgovara mu loš publicitet
OK, možda zato što zna da na Australian Openu ima velike šanse uzeti svoj 21. Grand Slam i odvojiti se od Nadala i Federera koji imaju po 20 osvojenih titula, ali možda i zato što je cijela ova strka, ovaj kaos koji je stvorio, zapravo njegovo gorivo, nešto što ga pokreće i čime se Đoković hrani. Loš publicitet postao je dio njegove kulture, dio njegove osobnosti, postao je nešto bez čega Đoković, očito više ne može.
Đoković te svoje ekscese, kao u slučaju Adria Toura, vjerujemo ne stvara namjerno, niti je tada svjesno htio nauditi nekome ili ugroziti nečije zdravlje, ne znamo možemo li isto reći i za ovo svjesno hodanje s koronom po intervjuima i kojekakvim priredbama, ali dobro. Ono što želimo reći jest da Đoković godinama igra tenis u inat publici, u inat medijima koji mu nisu naklonjeni, političarima, "hejterima", teniskim rivalima, u inat svima koji su kontra njega, a onda se starih navika teško riješiti.
Možda smo i u krivu kada kažemo da Đokoviću sav ovaj publicitet neće previše naštetiti, možda nismo u pravu ako ćemo reći da mu zapravo odgovara što se njegovo ime razvlači u negativnom kontekstu danima prije velikog turnira, možda smo u krivu ako kažemo da će mnogim Australcima, koji su pod teškim korona-mjerama već dvije godine i protivnicima cjepiva protiv covida on biti heroj nakon cijele ove priče, iako je zapravo antiheroj.
Svi će ga sada pratiti
Možda Đoković i jest onakav kakvim ga nazivaju ovih dana, možda je i zaslužio te pogrdne nazive, možda je zbog tog svog nemara i navodnih mućki s covid potvrdom i napravio kaos u Australiji i Srbiji, ali u proteklih je tjedan dana njegovo ime drastično skočilo u pretragama Googleu. Bi li cijeli svijet pričao o njemu danima, a sada već i tjednima da nije ovog cirkusa? Bi li se o njemu pisalo da nije ove drame u Australiji? Bi li se o njemu pisalo da se uredno cijepio, došao u Australiju i uzeo Grand Slam? Bi, ali samo dan ili dva i taj bi mu rekord za par dana svi zaboravili.
No, sada se stvari mijenjaju, Đoković, kako god ova priča završi izlazi iz nje kao profiter kada je u pitanju pažnja javnosti i medija. Ako uzme Grand Slam, uzet će ga sigurno u inat svima i svemu, ako ne uzme jamačno će mu svi biti krivi za neuspjeh i još će danima sipati žuč. Kroz cijeli će Australian Open sada sva svjetla reflektora biti uperena u njega, što zbog samih igara, ali sigurno više zbog toga što ga u svakom trenutku, pa čak i usred turnira mogu privesti i deportirati, što zbog toga jer je, kao što smo ranije kazali, nepredvidiv i tko zna kakvu će glupost lupiti nakon ili uoči mečeva ili kakvo kontroverzno priopćenje objaviti tijekom turnira.
Najbolji, ali ne i najveći
Njemu, kako se nama čini, to apsolutno odgovara, sada možda i više nego ikad jer do sada u karijeri još nikada nije imao ovoliku pozornost baš svih svjetskih medija, barem evo koliko mi pamtimo. Odgovara mu, barem se nama tako čini, jer je donekle i sam svjestan da što god napravi, koliko god turnira još osvoji i Grand Slamova uzme, da ga javnost neće smatrati najvećim tenisačem svih vremena, iako prema rezultatima on to jest. Svjestan je, vjerujemo, da dok je aktivan, mora na ovaj ili onaj način privlačiti pažnju i tražiti naklonost publike, pa makar ona bila i niširana poput ove koja se protivi cjepivima protiv koronavirusa.
Svojim rezultatima u karijeri, nažalost, nije uspio privući onoliko pažnje i prikupiti dovoljno simpatija koliko je, očito, želio, ali je zato shvatio kako mu loš publicitet ipak ne može naštetiti, barem do sada nije. Kako će se ovaj kaos u Australiji završiti to ćemo vidjeti. Možda iz cijele priče izađe kao (anti)heroj, možda završi u zatvoru (a pazite koliki bi to cirkus bio i koliko bi tu publiciteta dobio), možda mu svi zaborave i oproste ovaj gaf, kao što su i one u prošlosti, možda mu dio javnosti "otkaže" sljedbeništvo, možda ga deportiraju usred turnira... No, jedna stvar je sigurna, Đoković, kako god ovo sve završilo u očima većine ljubitelja tenisa neće biti najveći tenisač svih vremena, bez obzira na sve osvojene trofeje. Loš publicitet ne postoji, kako kažu, ali nitko nije rekao da loš publicitet ne uzima svoj danak, odnosno, da ne donosi bar neke posljedice ili nuspojave. U Đokovićevu slučaju danak bi mogao biti upravo taj prefiks "najveći". On će, ako uzme još jedan Grand Slam biti najbolji, ali najveći - teško.
*Stavovi izneseni u kolumnama i komentarima su osobni stavovi autora i ne odražavaju nužno stav redakcije Net.hr-a.
