Davno je još, prije desetak godina, možda i više, Miroslav Ćiro Blažević za njega rekao da je "vrag". Kada je u debiju još tamo 2011. godine zabio Dinamu u dresu RNK Splita i u nastavku sezone zabio još 15 golova i namjestio još šest svojim suigračima, neki su ga hrvatski mediji proglasili, pazite sada, hrvatskim Cristijanom Ronaldom.
Ante Rebić je vrlo rano eksplodirao, sa samo 19 godina, a navijače, medije i struku oduševio je prije svega drskošću, a onda i svojim vještinama i polivalentnošću. Što se usporedbi s Ronaldom tiče, njih kasnije nije bilo jer ofenzivac iz Vinjana Donjih imao odveć turbulentnu karijeru. Glavinjao je u Fiorentini koja ga je kupila kao mladog talenta i senzaciju HNL-a 4.5 milijuna eura, imao je dosta problema s prilagodbom, trenerima i formom. Odradio je kratak period na posudbi u dresu RB Leipziga, ali onog "starog" koji je još igrao u drugom razredu njemačkog nogometa. Od tamo je odnio samo ružne uspomene i trener ga je dosta ružno tretirao konstatiravši jednom prilikom kako je Rebić "svjetski prvak na treningu, ali da mu je na utakmici beskoristan". Usput rečeno, odigrao je samo 11 utakmica za Leipzig, bez golova i asistencija.
Nakon toga otišao je na posudbu u Veronu gdje je odigrao samo 10 utakmica, također bez učinka. I taman kada se mislilo da je "gotov", uzeo ga je Niko Kovač u Eintracht i revitalizirao mu karijeru. Kovač je znao kako s Rebićem još iz izborničkih dana, našao mu je brzo poziciju, obuzdao je njegov temperament i jak karakter, doveo ga u red i mentalno i fizički i ovaj je eksplodirao. Za Frankfurt je zabio 25 golova i još je 12 namjestio, Nijemci su ga i otkupili od Fiorentine za 4.5 milijuna eura, da bi ga zatim prodali Milanu za suludih 40 milijuna eura.
Puknulo na Euru
Bilo je to zlatno doba za Rebića, slavili su ga prvo njemački navijači jer je donio Kup Eintrachtu, zatim i oni talijanski jer je imao izvanserijsku polusezonu u Milanu, doduše bio je to drugi dio sezone i u prvom se dosta mučio s prilagodbom, ali na kraju je bio ponajbolji igrač crveno-crnih. No, ponajviše su ga glorificirali hrvatski navijači zbog vrhunskih partija u dresu reprezentacije. Rebić je zajahao brzi vlak i jurio je silovito gdje je stigao, ali onda je udario o betonski zid.
U prvoj sezoni nakon izbijanja pandemije koronavirusa, Rebić je imao dosta problema s formom, s ozljedama kuka i lakta, a na koncu je obolio i od Covida-19. Uspio je u toj sezoni zabiti 11 golova, ali bila mu je to jedna od gorih sezona posljednjih godina. No, te je sezone velikih problema s rezultatima i atmosferom imala i hrvatska reprezentacija. Na odgođenom Euru 2020. koji se igrao u ljeto 2021. godine, Hrvatska se više osramotila nego dostojanstveno oprostila od natjecanja, a kao jedan od najvećih krivaca bio je označen upravo Ante Rebić koji u četiri utakmice na Euru nije napravio baš ništa, niti na poziciji lijevog krila niti na poziciji napadača, gdje ga je Zlatko Dalić gurnuo u nedostatku opcija.
Rebić je na Euru doživio još jednu katastrofu i vjerojatno već znate o čemu govorimo, o onom mijenjanju kopački dok su nam Španjolci zabijali gol u osmini finala. Hrvatska reprezentacija nakon toga ispadanja nikada nije bila na većem udaru kritika otkako ih je preuzeo Zlatko Dalić i otkako su uzeli srebro. Ono što je važno za reći da su svi oni nekako prebrodili tu krizu, pognuli su glave, šutke izdržali udarce i preuzeli krivicu za sve. Zapravo, svi osim Rebića.
Sukob s Dalićem
Iako ga je Dalić, činilo se iz naše perspektive, obožavao, forsirao ga je koliko je mogao čak i kada je bio u lošoj formi, isprobavao ga na svim pozicijama na kojima može zabiti i doprinijeti maksimalno napadu, Rebić mu je to vratio na vrlo ružan način. Nakon završetka Eura, Rebić je na svom Instagram-profilu isporučio dvije veoma zapaljive i uvredljive poruke upućene Daliću i tadašnjim stručnim komentatorima HRT-a, Robertu Prosinečkom, Goranu Vlaoviću i Antunu Samovojski.
"Nakon svega nije ni bitno tko je 'krivac', činjenica je da smo zadnje 2-3 godine govno (stavio je emoji. op.a.). Osobno mi je žao što nismo imali nekoga da iskoristi ovu talentiranu generaciju + dva genijalca (L i M), da napravimo nešto (puno) više na ovom prvenstvu", napisao je Rebić i onda se dotakao televizijskih komentatora.
Poručio je Robertu Prosinečkom, Antonu Samovojski i Goranu Vlaoviću sljedeće: "A stručLJAci s TV-a; ostavite gemišt prije emisije i navijajte za Hrvatsku! 'Zajedno smo jači' #robigoraneiostalasamovojsko. Još jednom, hvala svim navijačima koji su došli u Kopenhagen. Iznad svih - Hrvatska", napisao je Rebić i nakon toga obrisao "storyje" i ugasio profil.
Tada se izgradila čelična zavjesa između Rebića i reprezentacije, iako je Dalić ostavio prostora za Rebićev povratak, i usput ga je malo podbo.
"Koji je to neuspjeh u ove tri godine? Mi smo imali 15 poraza. Gubili smo od velikih reprezentacija, prvaka svijeta i prvaka Europe. Moja mrlja je poraz 6:0 u Elcheu i dva poraza od Mađarske i Slovenije. To je moja mrlja i moj neuspjeh, ništa drugo... Tko sam ja da nekome zatvaram vrata reprezentacije? Nikad to nisam uradio. Svaki komentar podržavam i poštujem. Svatko ima pravo izjasniti se i reći što misli. Ja bih to ostavio cijeli život, ne bih to brisao za 20 minuta. Ostani frajer za cijeli život", kazao je to Dalić nakon incidenta, a da bi nekoliko mjeseci kasnije kratko objasnio što Rebić treba napraviti da bi se vratio, kao i ostali koji su u tom trenutku bili izvan njegova popisa.
"Vratit će ih igre, standardnost, kvaliteta… U reprezentaciji će biti svi za koje procijenimo da nam ponašanjem i igrom mogu pojačati konkurenciju i kvalitetu", pojasnio je tako Dalić prije više od godinu dana i ne dvojimo da gosn izbornik i danas stoji iza svoje izjave.
Dalićev problem u reprezentaciji
Rebić, koji je kroz cijelu karijeru bio rezerviran prema medijima, i uopće prema javnosti i javnom životu, još se više povukao u sebe nakon tog incidenta s Dalićem. Palio je i gasio Instagram, koji je, de facto, bio jedini njegov doticaj s navijačima i obožavateljima, tamo objavljivao uglavnom slike svog psa ili neke neutralne statuse, a uz to upao je ponovo u lošu formu. Prošle sezone Rebić je zabio samo tri gola i upisao dvije asistencije u 29 utakmica za Milan. Iako je Milan osvojio Scudetto nakon deset godina i imao vrlo uspješnu sezonu, Rebić je tu imao malo zasluga i bilo je dosta kritika ne njegov račun. A Dalić ga je, stekli smo dojam, u potpunosti zaboravio.
Međutim, danas bi priča ipak mogla biti malo drugačija. Hrvatska nogometna reprezentacija, bez problema ćemo to reći, igra možda i najbolji nogomet otkako ih je preuzeo Dalić. Izborili su Final Four Lige nacija, gotovo su favoriti za osvajanje skupine na Svjetskom prvenstvu u Kataru, gdje će igrati s Kanadom, Marokom i Belgijom. Hrvatska je u posljednje vrijeme rušila moćne reprezentacije poput Francuske i Danske, razbila je i Austriju, ali prije svega konačno je igra bila na gotovo pa elitnoj razini.
Jedini problem koji se mogao vidjeti u posljednje vrijeme jest problem s napadačima i desnim krilom. Dalić, otkako je Rebić odstranjen iz reprezentacije, nema rješenja na desnom krilu, tamo igraju i Andrej Kramarić i Lovro Majer i Luka Ivanušec i Mario Pašalić i Nikola Vlašić i tko god donekle popunjava barem dio kriterija. Rebiću je prirodna pozicija ona lijevog krila, ali jednako se on dobro snalazi na desnom krilu, pa čak i špici, barem je tako bilo u Milanu. Desna strana u reprezentaciji trenutno je uglavnom rezervirana za Josipa Juranovića koji ordinira cijelom okomicom, dok se desno krilo uglavnom pomiče prema kaznenom prostoru ili prema sredini terena, ovisno o tome tko igra.
Rebić rješenje?
Drugi problem su napadači. Dalić ih ima pregršt na raspolaganju, tu su Bruno Petković, Andrej Kramarić, Marko Livaja, Ante Budimir i Antonio Mirko Čolak. Međutim, Petković, Kramarić i Livaja nisu klasične "devetke" i nisu igrači koji garantiraju golove u reprezentaciji i Dalićevu sustavu igre. Ante Budimir je "devetka", ali ima vrlo slabu realizaciju i više je igrač za pressing i neku reaktivnu, defenzivniju varijantu. Čolak zabija u dresu Rangersa i to dosta, ali Dalić mu, iz nekog razloga, nije pretjerano naklonjen. Pretpostavit ćemo da ima problem s tim da pretpostavi Čolaka ovoj trojici, koji dulje u reprezentaciji i uživaju veću reputaciju.
E sada, Ante Rebić bi mogao biti rješenje za Dalićeva oba problema i to odjednom. Kada je u formi, Rebić ima vrhunsku konverziju, u Milanu trpa i s krila i s pozicije centarfora, a uz odličan je pressing-igrač, agresivan je, drzak, ima dobar izvan i unutar kaznenog prostora, solidan je duel igrač i nije neodgovoran u fazi obrane.
Ove sezone Rebić je odlično otvorio sezonu, ali se odmah ozlijedio i pauzirao duže vrijeme, no vratio se i odmah nastavio tamo gdje je stao. Uzorak je mali i toga smo svjesni, ali Rebić nije U-21 igrač koji se mora dokazivati i svi vrlo dobro znaju što može ako je formi. Ove sezone ima tri gola iz tri utakmice i jednu asistenciju. Zabijao je sve golove iz kaznenog prostora, tamo gdje Daliću najviše nedostaje realizator, zabijao je i lijevom i desnom i konverzija mu je na visokih 75 posto. U prosjeku je igrao 49 minuta ove sezone i heat-mapa mu nije jarko crvena kao, recimo, ona Luke Modrića, ali vidljivo je da Rebić pokriva golemi prostor na terenu i doprinosi u više segmenata igre.
Rizik
Gledamo li samo ovako statistički, i ako u obzir uzmemo činjenicu da je Rebić brutalan igrač kada je u formi, možemo bez ustručavanja reći da bi reprezentacija od njegovih sposobnosti imala koristi. No, tu priča staje. Dalić trenutno ima vrhunsku atmosferu u svlačionici, dečki su ponovo ekipa, ovaj roster je odradio gotovo cijeli ciklus zajedno i navikli su na kompromise, stvorili si neku koheziju i naučili se pokrivati na terenu i na koncu boriti jedni za druge.
Rebića nema već gotovo godinu i pol dana i pitanje je što suigrači misle o njemu, što na koncu Dalić i njegov stožer misle o njegovim ispadima i činjenici da se još uvijek nije javno ispričao, a to bi, ako nas pitate, trebao biti prvi uvjet za povratak u reprezentaciju. Vraćati Rebića je rizik. Njegovo ponašanje je nepredvidljivo i nikad se ne zna kad će proraditi onaj "vrag" u njemu. Hoće li biti zadovoljan rotacijom, smanjenom minutažom jer konkurencija je veća, hoće li biti zadovoljan zadacima koje mu Dalić nametne, kako će se slagati s novim i starim suigračima na terenu. Puno je više upitnika kod njegova povratka nego "plug and play" benefita koej može donijeti.
Treba li ga vratiti?
O Rebićevu povratku se još uvijek ne govori, koliko vidimo, nigdje, osim po komentarima na društvenim mrežama gdje navijači, iznenađujuće, agitiraju da ga se vrati. HNS je doduše, već napravio svojevrstan prvi korak, na društvenim mrežama su čestitali Rebiću na golu i asistenciji protiv Empolija i moraju biti svjesni da to čine i u ime cijele reprezentacije, koja je dio saveza, pa samim time i Dalića. Lako bi mnogi mogli protumačiti da je ova čestitka HNS-a svojevrsna ruka pomirenja Rebiću, ali zaista se treba pitati vrijedi li Daliću ulaziti u takav rizik.
Izbornik je religiozan tip i neće imati problem s praštanjem i davanjem druge šanse, eto, vrlo je dobro prošao povratak Brune Petkovića u reprezentaciju, ali trenutno mu je reprezentacija na optimalnoj razini i treba dobro odvagati hoće li vratiti čovjeka s kojim je imao dosta gadan konflikt i koji ga je javno prozvao i uvrijedio. Bilo kako bilo, nastavi li Rebić s dobrim igrama, bude li zdrav i na koncu ako se ispriča i time pokuša vratiti u reprezentaciju, možda bi najbolje bilo pronaći neko solomunsko rješenje. Nešto poput povratka, ali tek nakon što završi Svjetsko prvenstvo ili povratka uoči SP-a, ali uz doziranje i postepenu reintegraciju u momčad. Ne imati Rebića u formi i na vrhunskoj razini u reprezentaciji je svakako hendikep, s obzirom na to što nam sve njegove vještine mogu donijeti, a opet čovjek je već toliko puta u karijeri dokazao da je nepredvidljiv i potencijalno zapaljiv, da s njim treba "rukovati" veoma oprezno.
*Stavovi izneseni u kolumnama i komentarima su osobni stavovi autora i ne odražavaju nužno stav redakcije Net.hr-a.
