Praznovjerje je kvazireligiozno pučko vjerovanje u djelovanje magijskih sila, odnosno vjerovanje u nadnaravnu uzročnost događaja bez ikakvog stvarnog kauzalnog dokaza. Dakle, osnova praznovjerja bila bi nepoznavanje prave prirode stvari i neprikladno objašnjavanje određenih pojmova i situacija na osnovi vjerovanja da su oni međusobno povezani, odnosno da su pod utjecajem neke nadnaravne sile.
Takvim vjerovanjima i praksama pripada, recimo, astrologija, vještičarstvo i znamenja. Znanstvenici u doba prosvjetiteljstva odbacili su utemeljenost takvih pučkih vjerovanja, osobito vjerovanje u magiju, gatanje, čudesa, mitove i mitološka bića, dajući primat empirijskoj znanosti.
Svaki narod ili etnička zajednica u svom folkloru imaju određene vrste praznovjerja, ali neka su preoblikovana u obilježja suvremene pop kulture. Praznovjerje je danas možda i najzastupljenije u sportu. Brojni igrači, u gotovo svim sportovima, prakticiraju razne rituale prije, za vrijeme i nakon utakmica. Mnogi od njih i danas, u drugom desetljeću 21. stoljeća, katkada svoje neuspjehe, ako ne naglas, onda barem u sebi, pripisuju raznim prokletstvima, urocima, neuspjelim ritualima pa na koncu i nekoj "višoj sili", ma što ona bila.
Kada je prokletstvo počelo?
Sada, ako ste imalo praznovjerni i još ste k tome nogometni poklonik, ostatak ove kolumne mogao bi vas raspametiti, a ako niste, svejedno biste mogli biti sretni zbog toga što je Luka Modrić uspio napraviti za Real Madrid. Odnosno zbog prokletstva koje je uspio skinuti i to u poodmaklim nogometnim godinama.
Oni zagriženiji fanovi Reala možda već mogu naslutiti o čemu je riječ. Dakle, radi se o neslavnom, ukletom, broju "10". Popularna "desetka" Real Madrida, jedan je od najupečatljivijih i najpopularnijih dresova u svijetu nogometa, no ona nema dostojnog vlasnika još od, pazite sada, Luisa Figa! Ako ste praznovjerni razlog možete pripisati prokletstvu, "višoj sili", ili kojem god vjerovanju želite, no realno objašnjenje ipak postoji, no do njega ćemo doći nešto kasnije, a za sada nastavljamo u praznovjernom tonu.
Posljednji koji je uspio nositi njezin teret bio je upravo Portugalac, koji je u dresu Reala igrao 245 utakmica i zabio je 57 golova te je još namjestio njih 92. Uz to donio je Realu dva naslova prvaka, dva španjolska Superkupa, Ligu prvaka, europski Superkup i Interkontinentali kup. I da, bio je jedan od najvažnijih igrača Galacticosa u toj eri. Figo je iz Reala otišao prije čak 17 godina, a od tada pa sve do sezone 2017./18., na njoj su se redali igrači koji nisu ispunili očekivanja. Realov dres s brojem deset nakon Figa nosili su Robinho, Wesley Sneijder, Lassana Diarra, Mesut Ozil i James Rodriguez.
Modrić skinuo kletvu
Ne znamo koliko ima smisla secirati karijere i izvlačiti statistiku svakog od spomenutih igrača, dovoljno je to što se vjerojatno polovice njih niste niti sjetili. Toliko o njihovu učinku i opravdanim očekivanjima. A evo i još jedan "fun fact", dres s brojem deset u jednom trenutku bio je toliko "uklet" da ga u sezoni 2013./14. nitko nije htio nositi.
Držat ćemo se još ove praznovjerne retorike, za koju dakako postoji realno objašnjenje do kojega ćemo doći, pa ćemo reći da je prokletstvo prekinuto prebacivanjem "desetke" na Modrića. Luka je, pogotovo otkada je preuzeo taj dres, jedan od najboljih igrača svijeta. Modrić je u klubu od 2012. godine, ali sve do sezone 2017./18. nosio je dres s brojem 19 i ako se dobro sjećate i tada je bilo skeptičnih, odnosno onih koji su "krizirali" oko Modrićeve odluke da nosi "ukleti" broj.
No, onda ih je Luka sve otuširao hladnom vodom. Modrić je s "desetkom" na leđima uzimao Lige prvaka, prvenstva, nazabijao se golova, podavao je asistencija i predasistencija, bacao publiku u trans svojim bravurama, minijaturama i "šmekerskim" potezima. I ono najvažnije, uzeo je Zlatnu loptu. Čovjek ne samo da nije propao s "desetkom" na leđima, već naprotiv on je valjda jedini igrač u Realu koji, kako se ono kolokvijalno kaže, vrata otvara nogom.
Modrić je danas s 37 godina i dalje elitni vezni igrač, koji na terenu izgleda poletno i razigrano kao da je barem pet ili šest godina mlađi, tihi je lider Real Madrida, mentor suigračima od kojih neki vele da im je kao otac, miljenik je publike koja ga prati ovacijama gotovo svaku utakmicu, pa čak i one gostujućih ekipa. Modrić je u 38. godini života i još uvijek je u užem izboru za Zlatnu loptu za ovu godinu, dakako, kao Realova "desetka". Dakle, ne samo da je razbio prokletstvo, već mu je iskopao pet metara dubok grob i prelio ga betonom.
Postoji i realno objašnjenje
Dobro, sada kad smo se ispraznili metaforama i opasno zabrazdili u svijet praznovjerja i kojekakvih vradžbina, idemo se malo pozabaviti i realnošću. Svi vi praznovjerni, ovaj dio vam se neće svidjeti, ali probat ćemo racionalno objasniti zašto je Modrić uspio kao desetka, a ostatak društvanca nije. Elem, stvaran problem s desetkom jest taj što ta pozicija u Realu ne postoji već godinama.
Prvo, Luka Modrić prema svim uzusima nogometa centralni vezni igrač koji može igrati odgovorno i jednako dobro u oba smjera, dakle, nogometnim rječnikom, on je "osmica". Nadalje, Modrić u Realu uopće ne igra poziciju koju je igrala većina njegovih prethodnika. Gotovo svi njegovi prethodnici bili su polušpice, a te pozicije u Realu nema već jako dugo i Modrić se proslavio igrajući centralnog veznog u sustavu 4-3-3. Dakle, nikada nije bio klasična "desetka".
Zapravo, sve do odlaska Cristijana Ronalda, najbliže "desetki" bio je Karim Benzema, a ne Luka Modrić. Benzema je bio taj koji je uglavnom razigravao krilne napadače, otvarao im koridore za ulaske u kazneni prostor, asistirao im i odrađivao plejmejkerski posao. Modrić je za to vrijeme bio "zakopan" u veznoj liniji i gotovo lišen nekih većih kreatorskih i ofenzivnih zadaća, zbog čega je godinama silno patila njegova statistika golova i asistencija, koja inače kod plejmejkera zna itekako bujati. No, na Benzeminu i Modrićevu sreću, dočekali su odlazak Ronalda i trenutno je u tijeku njihova era, u kojoj, Benzema kao "devetka" ispisuje povijest i trpa kao lud, a Modrić igra uglavnom ofenzivniju ulogu i nerijetko asistira i pa čak i zabija.
Revitalizirao 'desetku'
Vratimo se mi konkretno Modriću. Luka i danas igra na poziciji centralnog veznog, ali on nije niti će ikada biti, prema profilu, klasična "desetka", dakle, fantazist, plejmejker, igrač zadnje trećine terena, takozvani trekvartist, on je centralni veznjak s nekim potpuno drugačijim karakteristikama. Modrić slovi za igrača koji najbolje podnosi presing od svih, o njegovim trkačkim, tehničkim i dodavačkim sposobnostima tek će se pisati priče, a tek o njegovoj nogometnoj inteligenciji, brzini reakcija, motorici, anticipaciji igre, moći ponavljanja, igri u oba smjera, diktiranju tempa, mogu se držati prezentacije.
Praznovjerje ili ne, Modrić je vratio Realovu "desetku" u život i o tome će svakako pričati generacije, kako one navijačke, tako i unutarklupske jer dobro je poznato da se dresovi s brojevima deset i sedam, pogotovo u najpopularnijim klubovima svijeta, gotovo uvijek najviše prodaju i imaju neki poseban, kultni status. Modrić je revitalizirao "desetku" i s lakoćom joj podario novi sjaj, a na budućim naraštajima je da nekako pokušaju baštiniti tu tradiciju, sada kada je ona ponovo, zahvaljujući Luki, aktivna.
*Stavovi izneseni u kolumnama i komentarima su osobni stavovi autora i ne odražavaju nužno stav redakcije Net.hr-a.
