Prizor Brune Petkovića podno maksimirskog Sjevera nakon spektakularnog gola škaricama norveškom Bodo/Glimtu, nekako nas je baš podsjetio na kultni prizor iz filma Gladijator, kada Maximus stoji raširenih ruku u gladijatorskoj areni, nakon pokolja koji je izveo, i urliče: "Are you not entertained"?
Ima nešto gladijatorski u tom golu Petkovića, pa zapravo i u cijeloj njegovoj priči u Dinamu. Njegov je spektakularni gol, i vrlo dobra partija, odveo Dinamo u produžetke i osigurao mu šansu za prolaz u Ligi prvaka i bio je to njegov odgovor svim kritičarima s kojima je vodio bitku posljednjih godinu dana. Petkovićeva "are you not entertained" proslava baš savršeno opisuje sve što mu se događalo još od odlaska Nenada Bjelice s klupe Dinama, a njegovo trenutno stanje uma, to gladijatorsko i "sam protiv svih" stajalište, zapravo ga može vratiti tamo gdje je i bio, na poziciju lidera Dinama i prve špice u reprezentaciji.
Taj "mindset" mogao se jasno vidjeti i na konferenciji za medije nakon utakmice. "Na vama je da odlučite, radim svoj posao i obavljam zadatke koje trener stavi pred mene. Vi ocjenjujte je li Bruno Petković dobar ili ne", izjavio je to napadač Dinama nakon utakmice i time nas još više podsjetio na "Gladijatora" Maximusa i njegovo prkošenje prema gledateljima i Carstvu koje ga je izdalo. Znak je to, barem mi to tako vidimo, da se Petković konačno doveo u red, da je spreman staviti se u službu momčadi, da je spreman poginuti na terenu pa makar to bilo i u inat kritičarima i medijima.
Ponajbolji igrač Dinama
Iako Dinamo, bez obzira na rezultat, ne igra baš najbolje, puno oscilira i trener Ante Čačić nikako da pronađe idealnu formaciju i rješenje za neke deficitarne pozicije, mora mu se priznati da je s Petkovićem napravio dobar posao i blizu je toga da ga vrati u reprezentaciju.
"Bruni sam rekao da mu desetka ne pristaje i da je on devetka te da ću svojim osobnim neuspjehom smatrati ako ne bude pozvan u reprezentaciju. To sam mu rekao na pripremama. Od kad sam ja u Dinamu, on radi jako dobro i svoju klasu će dokazati. A hoće li ga izbornik pozvati, to je njegova stvar", rekao je Čačić nakon prolaska u Ligu prvaka.
Petković je trenutno ponajbolji igrač Dinama. Osim što je zabio ključan gol protiv Bodo/Glimta, uništio Norvežane s 11 od 19 osvojenih duela i sudjelovao kod pogotka Drmića, realno on je bio jedan od najzaslužnijih za Dinamov prolazak u Ligu prvaka, a samim time i dvadesetak milijuna eura od premija koje daje UEFA za ulazak u grupnu fazu. Kako? Pa Petković je ove sezone zabio ključne golove u Ligi prvaka protiv Škupija i Ludogoreca, a uz sve to zabijao je i asistirao u derbijima HNL-a protiv Hajduka i Osijeka. No, prije pola godine Petković je bio na dosta mračnom mjestu.
Bio je na dnu
Prije dolaska Ante Čačića, Bruno je bio najomraženija osoba u klubu, kritizirali su ga navijači, mediji, stručnjaci, komentatori, bivši nogometaši, treneri, ma tko god je htio i dobio priliku. I nećemo reći da nije bilo povoda jer Petković je jedan od najplaćenijih igrača u klubu, bio je miljenik navijača i svojim ranijim izdanjima navikao je publiku na kvalitetnu igru i dobar "entertainment".
Pod Nenadom Bjelicom u Dinamu, Bruno Petković je konačno ostvario ono što je sanjao godinama dok se povlačio po pričuvnim momčadima talijanskim "yo-yo" klubovima, odnosno klubovima koji balansiraju, ili su tada balansirale, na rubu Serie A i Serie B, poput Verone, Catanije, Bologne, Trapanija, Reggiane. Bjelica je konačno "otključao" Petkovića i predstavio je Hrvatskoj novog, modernog, napadača kakvog su mnogi zazivali čak i dok je prvi napadač reprezentacije bio Mario Mandžukić.
Petković imao sve, visinu, dobar šut, instinkt, duel-igru, vrhunsku tehniku i kontrolu lopte, agilnost, odličan osjećaj za razigravanje, dobru kemiju sa suigračima, jak voljni moment, osjetila se njegova glad za golovima, za uspjehom, za trofejima, bio je glavna zvijezda kluba, miljenik navijača i trebao je biti spas za Dalića i reprezentaciju. No, otprilike negdje odlaskom Nenada Bjelica iz Dinama, kod Petkovića su se počele uočavati velike promjene.
Bruno Petković
Nestao iz reprezentacije
Odjednom su i mediji i navijači, a ponajviše nogometni stručnjaci, počeli uviđati kako se Petković "štedi" na utakmicama. Obrazac se znao ponavljati i počelo se sve glasnije pričati i pisati o tome da se Petkoviću, zapravo, baš i ne da igrati. Uslijedile su oscilacije u formi, malo bi zabljesnuo, malo bi stagnirao, ali potrudio bi se barem zaslijepiti navijače i medije kakvim lijepim golom, asistencijom, driblingom ili minijaturom, kako bi nakratko zašutjeli i ignorirali situaciju.
Protiv neke Istre, Slavena ili kogaveć, Petković se mogao šetati i bauljati terenom, ali jednom kada se osjeti manjak zalaganja, indiferentnost ili tobože bezobrazluk u reprezentaciji ili na velikim utakmicama Dinama, e onda to sasvim druga dimenzija. Situacija s Petkovićem eskalirala je uoči Eura 2020., kada su mediji počeli intenzivnije pisati o njegovu nedostatku zalaganja i ambicija, a navijači sve češće žestoko kritizirati njegovu igru i spremnost. Petković se već tada počeo "duriti", a svoje je stanje uma počeo je sve jače precrtavati na terenu i nakon Eura ga je Dalić odstranio sa svojeg popisa.
Stvar je bila vrlo egzaktna. Izbornik je tražio, i dan danas traži, od Petkovića da igra centarfora, da okupira prostor šesnaesterca, da bude opasan po gol, da se drži svoje pozicije, da igra leđima okrenut golu, da proigrava, zabija i djeluje s pozicije "devetke". Petković je uporno igrao svoju igru, spuštao se u prostor polušpice, smetao suigračima, vraćao se i preko centra po loptu te ju iznosio van, iako na tim pozicijama Hrvatska ima dvojicu-trojicu elitnih igrača. Oglušio se na Dalićeve instrukcije i izbornik tu nije imao izbora. Međutim, u Dinamu je priča bila sasvim drugačija.
Na udaru kritike i navijača
Iako su navijači i mediji ukazivali da Petković postaje problem za Dinamo, u klubu je on i dalje bio, nominalno, najveća zvijezda, a odlaskom Lovre Majera, postao je, u tom trenutku, glavni igrač na terenu. Iste sekunde kada je Majer napustio klub Petković mu uzima broj deset i prebacuje se na poziciju polušpice, iako Dinamo na tim pozicijama grca u kvalitetnim nogometašima poput Luke Ivanušeca, Baturine, i Marka Tolića. Ipak, Petković je nastavio s provođenjem svoje volje. Nekako nismo baš sigurni da je Damiru Krznaru bilo drago što mu s najdeficitarnije pozicije odlazi najkorisniji igrač, ali što je tu je, Krznar je samo platio danak onoga što su klub i bivši trener Zoran Mamić napravili kod Petkovića davši mu kompletnu slobodu i mogućnost provedbe samovolje.
Petković je, de facto, privatizirao klub. Igrao je kako je htio, na kojoj je poziciji htio, čak se počeo i vrlo opasno igrati živcima navijača i trenera Krznara svojim neobičnim "slow motion" izvođenjem kaznenih udaraca. Ali moglo mu se, očito. No, opet kako je napredovala sezona Petković kao da nije mogao pobjeći od tog svog stanja svijesti.
Odjednom je u potpunosti prestao zabijati, čak je i te "neobranjive" penale počeo promašivati. Odjednom je nestala i zadnja kemija koju je imao sa suigračima, odjednom su prestale i te minijature, finte i driblinzi kojima je krao pažnju. Odjednom su u prvi plan iskočili Mislav Oršić, Komnen Andrić, i neki igrači koji su do jučer bili u sjeni Petkovića. Odjednom je nastupila veoma opasna letargija. Odjednom ga se češće moglo vidjeti kako šeta, nego kako trči terenom i nakon zimskog prošle sezone, Petkovićeva deterioracija dosegla je gotovo pa kritičnu točku.
Spasio ga Čačić
Kulminat je dosegao, ako se sjećate, na utakmici sa Sevillom, dakle u utakmici koju bi nekada prije Petković odigrao na višoj razini, na kojoj bi grizao i kidao, na kojoj bi se hrvao sa stoperima i maltretirao ih cijelu utakmicu, na kojoj bi imao ambiciju nešto napraviti kako bi ga cijeli nogometni svijet vidio, Petković je tada odigrao kao protiv niželigaša, kao da je na malonogometnom terminu ili "sunday" ligi. Momenti u kojima nonšalantno gubi loptu i samo gleda kako mu protivnici trče kontru, a njegovi suigrači oru zemlju i ulažu maksimalan napor da poprave situaciju, najzornije predočavaju stvarno stanje u kojem se Petković trenutno nalazi.
Nakon toga krenuo je totalni napad na Petkovića, i srećom nekako ga je preživio i živio je tako "ispod radara" sve do dolaska Ante Čačića, koji je uložio maksimalan napor kao bi ga revitalizirao, prvenstveno psihički, a onda i igrački. Petković je koncem prošle sezone proigrao, podsjetio je na "starog" Petkovića, a nakon ljetne stanke i u novoj sezoni ponovo je eksplodirao.
Bruno je valjda shvatio da je Maksimir, odnosno nogometni teren, zapravo njegov Koloseum, da je publika došla vidjeti kako će unakaziti protivnika, shvatio je da mora "isporučiti", da mora stisnuti zube, zatomiti svoje porive da igra kako želi i radi što hoće, da mora poštovati odluke trenera i imati razumijevanja za svoje suigrače i iskoristiti njihove kvalitete, a ne ih gušiti svojom igrom.
Gladijator
Dinamo je Petkovićev dom, njegovo utočište, klub koji će mu dati što god poželi, ali će opet nešto i tražiti zauzvrat i sasvim je normalno da traži jer Petković ima golema primanja i tretirali su ga do sada kao nježan cvijet, iako je on, kako vidimo, sposoban biti i gladijator. Takav tretman neće dobiti nigdje na svijetu, a ponajmanje u "ligi pet" gdje je lako mogao i završiti prije godinu i pol.
"Gladijator" Petković danas je, usuđujemo se reći, fokalna točka Dinama, igrač s najboljom formom, i ispravnim, pobjedničkim stanjem uma. I sada se legitimno možemo zapitati je li spreman za povratak u reprezentaciju? Čačić kaže da je Petkovića uspio dovesti u red, da igra "devetku" i vidimo da Bruno nema problema s time, a kao što smo rekli, to je ranije bio jedini izbornikov uvjet za pozivanje Petkovića u reprezentaciju. Da počne igrati centarfora.
Međutim, Petković je i dalje specifičan napadač, i dalje neće okupirati samo kazneni prostor protivnika, i dalje će se on spuštati do centra pa čak i duboko na svoju polovicu, ali će se jednako odgovorno brzo vraćati na protivničku. Bit će, nadamo se kao i posljednjih mjeseci, jednako opasan u napadu, jednako dobro razarati duelima obranu protivnika, dijeliti lopte krilnim igračima i ofenzivnim veznjacima, tražiti dupli pass, spuštati lopte glavom, mijenjati poziciju s krilnim igračima, ali ponajviše se nadamo da će nastaviti raditi ono što je radio protiv Bodo/Glimta. Bacati navijače u trans efektnim golovima, odnosno, pobrinuti se da im pruži dobar "entertainment".
Ima li Dalić petlje iskoristiti Petkovića?
Sada se pak nadamo da je to vidio i gospodin Zlatko Dalić. Izbornik i dalje muku muči s pronalaskom napadača, a Petković je idealno rješenje. No, pitamo se samo ima li Dalić petlje, prvo vratiti Brunu u reprezentaciju nakon svega što se izdogađalo i nakon nekoliko dobro odigranih, važnih, utakmica za Dinamo, a drugo ima li mu petlje dati možda i najvažniju ulogu u momčadi? U Dinamu je igra podosta usmjerena prema Petkoviću, od dugih lopti obrambenih igrača i golmana koje idu na njega, od oslanjanja veznjaka i krila na njegove razigrivačke sposobnosti u napadu u međuprostoru, pa sve do vrhunske duel igre, kombiniranja oko kaznenog prostora i navlačenja protivničkih igrača na sebe, čime otvara koridore za ulazak u kazneni prostor igračima iz drugog plana.
Petković sve to može odigrati u reprezentaciji, i ne bi bio jedini koji tako funkcionira u nacionalnoj vrsti jer slično igra Belgija s Romeluom Lukakuom i Engleska s Harryjem Kaneom. No, trenutno u Dalićevoj ekipi takav sustav ne funkcionira jer nedostaje profil napadača poput Petkovića, pa se on uglavnom oslanja na učinak Ivana Perišića s krila te veznih igrača koji se priključuju iz drugog plana. Dalić bi morao mijenjati sustav igre uoči SP-a u Kataru, odnosno, morao bi se vratiti na onaj koji je koristio dok je u ekipi imao Bjeličinog Petkovića. No, taj sustav danas ipak treba "nadogradnju" jer Petković kojeg danas gledamo nije onaj Bjeličin Petković, već možda nešto moderniji i bolji Petković koji traži dodatni set zadataka kako bi mogao u potpunosti zabljesnuti i "zabaviti" publiku.
Fokalna točka u reprezentaciji?
Dalić nam je do sada uglavnom djelovao kao ziheraš, tip koji teže uvodi novitete u igru i ako ih i uvede uglavnom brzo od njih odustane. No, sada u reprezentaciji ima gomilu novih i modernih igrača, ponajprije u obrani i na bekovskim pozicijama, i oni se savršeno uklapaju u sustav kakav Petkoviću odgovara, što zbog preciznih lopti koje upućuju, što zbog priključivanja napadu, dobrih centaršuta i dobre kombinatorike. Pitanje je samo kako Dalić planira prebaciti fokus igre s Luke Modrića i veznih igrača, odnosno krila, na Petkovića i ima li petlje odrediti njega kao fokalnu točku ekipe?
Reprezentacija ima dosta utakmica do početka SP-a u Kataru, prije svega Dansku i Austriju u Ligi nacija, a onda i pripremnu protiv Saudijske Arabije. Sasvim dovoljno da se Petkovića reintegrira u momčad i pokuša izvući njegov maksimum, no i pod uvjetom da Bruno u periodu do SP-a ne oscilira previše, ne zapadne ponovo u neku crnu rupu ili ne zadobije neku ozljedu koja će ga izbaciti iz "mašine". Petković može biti savršeno rješenje za Dalićev najveći problem, ali trebat će malo petlje s Dalićeve da se to i ostvari, no isto tako trebat će Bruno ostati u ovom "gladijatorskom" stanju uma.
Rekli smo to i ranije, kazat ćemo još jednom. Hrvatska i dalje nema boljeg napadača od Brune Petkovića, ali to vrijedi samo ako je on u ovom "gladijatorskom" stanju uma. Bili smo među najvećim kritičarima Petkovića kada je bio na svom dnu prošle sezone i stojimo i dalje iza svega što smo pisali ranije jer pisali smo objektivno, isključivo s poslovne strane, na temelju svega viđenog. No, isto tako smo vjerovali da se Bruno može iz svega izvući i resetirati se na početne postavke. On je to uspio i nitko neće biti sretniji od nas ako tako ostane i ako će svojim majstorijama zabavljati publiku u HNL-u, Ligi prvaka i nadamo se u Kataru.
*Stavovi izneseni u kolumnama i komentarima su osobni stavovi autora i ne odražavaju nužno stav redakcije Net.hr-a.
