Hrvatska je kroz svoju nogometnu povijest imala tek nekolicinu igrača koju su posjedovali nešto što se urbanim rječnikom naziva faktorom X. Faktor X se najlakše može definirati kao pomalo neobjašnjiv ili nepoznat element koji čini osobu dodatno zanimljivom i vrjednijom. Faktor X treba razlikovati od talenta i potencijala, od radne etike, discipline, fizičke i mentalne moći, karizme, tehnike ili nečeg što se može uvježbati ili istrenirati. Faktor X je više apstraktna pojava, nešto što se poput aure vrti oko igrača i što se više može osjetiti nego uočiti.
U novijoj povijesti nogometa na našim prostorima na pamet nam pada tek Luka Modrić. Modrić je od svojih početaka u Zrinjskom, Inkeru i Dinamu, imao "ono nešto" što ga znatno razlikuje od drugih, "ono nešto" zbog čega su mnogi odmah mogli naslutiti da bi mogao biti svjetska klasa, "ono nešto" što donosi značajnu razliku na terenu. I na stranu sad to što je znao zapeti i stagnirati u Tottenhamu i u svojim počecima u Realu, Modrić je upravo zbog tog faktora X danas tu gdje je, s 37 godina u nogama i dalje je lider Real Madrida, ulazi u konkurenciju za igrača godine, klub mu daje novi ugovor iako bi se svakog drugog igrača u njegovim godinama lako odrekao. Zbog toga je i dalje "glavni" u reprezentaciji, zbog toga ga cijeli svijet prepoznaje i zbog toga ulazi u najužu konkurenciju za najboljeg veznog igrača svih vremena.
Međutim, znate li da u Modrićevoj sjeni obitava još jedan igrač koji bi mogao imati vrlo sličnu priču kada su u pitanju nogometna dostignuća, a njemu se zaista premalo govori i piše. Riječ je o Jošku Gvardiolu. S druge strane, Gvardiolova životna priča nije slična onoj Lukinoj, ali baš nimalo. Znamo svi kako je Modrić počeo igrati nogomet, koja mu je životna priča, u kakvim je uvjetima odrastao i kroz kakvu je kalvariju prošao, Gvardiol na sreću nije imao tako teške početke, i igrao je u Dinamu koji je tada već godinama bio etabliran u samom vrhu europskih klubova s najboljom omladinskom školom. Modrić pak nije, ali je utro put.
Ima opasan arsenal
Modrić je bio jedan od pionira, jedan od začetnika tog Dinamova uzleta na europskom "mercatu", jedan od igrača zbog kojih se danas svi važniji europski klubovi raspituju za mlade igrače u Dinamu. Svojim transferom u Tottenham vrijednim 22.5 milijuna eura i kasnijim dostignućima, otvorio je vrata Dinamu na europskoj tržišnoj sceni, pa samim time i Gvardiolu koji je godinama ostvario unosan transfer iz Dinama u Leipzig nakon samo jedne dobre sezone.
No, vratimo se nakratko na Joškove početke u seniorima Dinama. Prvi "senzacionalniji" članci o Gvardiolu napisali su se u studenom 2019. godine kada je Joško dobio šansu kod Nenada Bjelice i kada je zabio svoj prvijenac za Dinamo i onda nakon utakmice tramvajem otišao kući. Svatko tko nogomet prati detaljnije, dakle tko ne gleda samo golove, asistencije, zasljepljujuće driblinge i ne traži u svemu senzaciju, mogao je kod Joška primijetiti izvanserijsku kvalitetu. A oni zagriženiji uživatelji nogometa, već su tada mogli primijetiti faktor X kod Gvardiola. Kod braniča je svakako teže uočiti kada je riječ i igraču koji donosi dodanu vrijednost. Oni nemaju puno loptu u nogama, dakle neće vam biti u vidnom polju jer vam oko refleksno uvijek ide za loptom i da biste uistinu vidjeli što on radi, morali ste skretati pogled s dijela terena u kojem je lopta, i zatim gledati njegova kretanja, reakcije, anticipaciju igre, pozicioniranje, suradnju sa suigračima...
Međutim, Gvardiol se pobrinuo da ga u Dinamu svi vide, čak iako je obrambeni igrač. Gvardiol je do ulaska u juniore igrao na gotovo svim pozicijama na terenu osim na poziciji napadača, bio je veznjak, defenzivni veznjak, lijevi bek, desni bek, pa čak je igrao i na krilu. Takve rošade po terenu mu nisu nimalo naštetile, dapače, dobio je dodatni arsenal koji mu itekako koristi i danas, a koristio mu je i pri prodaji u Leipzig. Gvardiol je u vrlo kratkom roku eksplodirao u Dinamu i to prvo pod Bjelicom, a onda je drastično napredovao pod Zoranom Mamićem.
Dalić ga brzo prepoznao
Leipzig je reagirao među prvima i dogovorio je transfer gotovo pa "na slijepo", odnosno na uzorku od tek jedne sezone. Platili su Dinamu 18.8 milijuna eura plus još razne bonuse na kojima su već i "digli" ponešto novca, ali one najveće, od postotka sljedeće prodaje, tek trebaju "dići". Joško je već kod tog transfera u Leipzig pokazao zašto se drastično razlikuje od većine svojih vršnjaka. Paralelno s ponudom iz Njemačke imao je ponudu Leedsa, navodno bolju i izdašniju s garancijom igranja u prvoj momčadi. No, Gvardiol je odbio Engleze jer je smatrao da je za njegov razvojni put puno bolja opcija Leipzig. Dakako, bio je u pravu jer Leipzig ga je ostavio još jednu sezonu u Dinamu i sljedećeg mu ljeta oslobodio mjesto u početnoj postavi odakle se još dan danas nije maknuo.
U Dinamu je tu sezonu na posudbi odradio, a izrazit ćemo se malo senzacionalistički, brutalno. I to igrajući beka, a ne lijevog stopera što mu je prirodna pozicija i gdje igra najbolje! Gvardiolova nevjerojatna zrelost u igri, pragmatička i gotovo rutinska rješenja, prodornost, moć ponavljanja, koja nije prečesta karakteristika kod stopera, fantastična kontrola lopte, ulazak iz drugog plana, čak i dribling, ali ponajviše visoka kohezija sa suigračima na terenu i koordiniranost pri izletima u napad i povratku u obranu, naprosto su zapanjili hrvatsku javnost. Ali progledao je i Zlatko Dalić.
Izbornik je, iako silom prilika, zbog kroničnih problema na poziciji lijevog beka u A reprezentaciji, Gvardiola pozvao na Europsko prvenstvo. Nesvojstveno sebi i na sveopće čuđenje javnosti, Dalić je debitanta i klinca Gvardiola odmah gurnuo na poziciju lijevog beka, poziciju koja mu nije prirodna i poziciju koju je igrao prisilno u Dinamu zbog nedostatka opcija, ali u kojoj se, opet, sjajno snašao. Iako je imao određenih pogrešaka, i iako je Hrvatska dosta neslavno završila svoju avanturu na Euru, Gvardiol je pokazao nevjerojatnu zrelost, profesionalnost i adaptabilnost. Pokazao je, usto, i da ima faktor X.
Natjerat će ljude da ga dožive
Dolaskom u Njemačku, Joško je odmah zagospodario obranom i vrlo brzo je postao dijelom prvog ešalona u Leipzigu, ali paralelno s time upao je i u prvu postavu reprezentacije. Dakle, istisnuo je veterane i takozvane "senatore" i zacementirao se na poziciji lijevog stopera. Zastanimo na tren i recimo da je Gvardiolu u tom trenutku, dakle, u ljeto nakon Eura 2020., bilo svega 19 godina.
Dalić je vrlo brzo postao možda i najveći njegov obožavatelj. Gvardiol je skroman dečko koji je u Dinamo na utakmice dolazio tramvajem, veliki je radnik, profesionalac i nadasve sportaš potpuno zaljubljen u svoj poziv. Dalić je to prepoznao, prepoznao je i njegov set vještina koji je vrlo impresivan za jednog stopera. Uvidio je koliko znači imati modernog stopera, još k tome ljevaka na poziciji lijevog stopera, koji može iznijeti napad, koji zna uputiti dugu loptu i dijagonalu, koji aktivno sudjeluje u napadu, koji voli davati lopte u dubinu, koji pomaže kompletnoj lijevoj strani, koji vrlo brzo uspostavlja koheziju sa suigračima u zadnjoj liniji i na koncu čak može i postići pogodak. Imati takvog igrača na predispoziciji je prava privilegija.
Jedina nesreća, ako je uopće tako možemo nazvati, u toj sreći, jest ta da je Gvardiol na koncu ipak "samo" branič, što znači da u oku prosječnog gledatelja, navijača pa čak i pojedinih novinara, komentatora i stručnjaka, njegov performans i set vještina prođe nezapaženo jer, eto, ne zabija niti asistira. No, upravo zbog tog faktora X, uvjereni smo u to, Gvardiol će natjerati gledatelje i navijače da ga počnu doživljavati. Ako ne samom igrom, onda će ih natjerati drugom najvažnijom stavkom - statusom.
Najbolji i najskuplji
Gvardiol je unazad godinu dana nekoliko puta proglašavan jednim od najboljih mladih igrača u Europi, a samim time i svijetu jer ipak se ovdje igra najbolji i najkvalitetniji nogomet. CIES ga je proljetos proglasio najvrjednijim nogometašem svijeta mlađim od 23 godine i tu je "prešišao" neka puno spominjanija imena poput Barceloninog Gavija. Isto tako, CIES ga je uvrstio na prvo mjesto najboljih igrača rođenih 2002. godine. No, prava bomba tek bi mogla uslijediti.
Leipzig je ovoga ljeta bio zatrpan ponudama za Gvardiola, spominjali su se brojni klubovi poput Manchester Cityja, Arsenala, Uniteda, Barcelone, no sve je te ponude njemački klub odbio uz opasku da Joško ostaje još jednu sezonu i da nikakve migracije ovoga ljeta ne dolaze u obzir. Međutim, u fotofinišu prijelaznog roka javio se Chelsea, klub koji je pokazao najviše interesa za Joškom u ljetnom prijelaznom roku, a ponuda koju su poslali odgovara onoj koju je predvidio CIES.
Gvardiol prema Transfermarktu vrijedi 35 milijuna eura, ali CIES njegovu odštetu procjenjuje na 96.2 milijuna eura. Chelsea je odlučio krenuti, pokeraškim rječnikom, "all in" i poslao je Leipzigu ponudu od 90 milijuna eura, ali u varijanti da ostane u Leipzigu na posudbi još godinu dana. Dakle, isti je to scenarij koji je njemački klub primijenio kada ga je kupovao iz Dinama. Bez obzira na to sstvari li ovaj transfer sada, sačekaju li ovu zimu ili ljeto i onda možda prebace odštetu od sto milijuna eura, zapravo je svejedno, svejedno je i u kojem će klubu završiti, ali jedno je gotovo sigurno, Gvardiol će postati najskuplji branič svih vremena i najskuplji hrvatski nogometaš ikad. A naglašavamo još jednom, Gvardiol ima samo 20 godina.
Chelsea ili tko god ga već pokuša akvizirati, ne akvizira ga samo zato što je vrhunski moderan stoper takvih ima još po Europi, već i zbog toga što on oko sebe nosi tu auru, taj faktor X koji nekako signalizira da bi jednoga dana morao biti najbolji na svijetu. Vidjelo se to još dok je igrao za Dinamo, kao što se vidjelo i kod Luke Modrića, vidjelo se to u reprezentaciji, vidi se sada u Leipzigu i sigurni smo da ono najbolje i najuzbudljivije tek dolazi. I eto, usuđujemo se reći da će uskoro Hrvatska opet imati najboljeg na svijetu, ako ne nogometaša, onda barem obrambenog igrača.
*Stavovi izneseni u kolumnama i komentarima su osobni stavovi autora i ne odražavaju nužno stav redakcije Net.hr-a.
