Sjajni Bruno Petković u petak je Brazilu dao pogodak života. U 117. minuti, na asistenciju Mislava Oršića, zavio je Bruno u crno tu čitavu južnoameričku državu u kojoj se rađaju vrhunski nogometaši i čija je nogometna reprezentacija najuspješnija u povijesti (ima 5 osvojenih SP-a, a osvajali su ih na 4 različita kontinenta).
Hrvatska je nakon jedanaesteraca prošla u polufinale, a Petković je bio jedan od glavnih protagonista te veličanstvene pobjede.
Nakon kiše dolazi sunce - pa tako u krug
Sve što se Petkoviću sad događa velika je nagrada i satisfakcija za sve što je iza njega. Bilo je tu uspona i padova, sreće i tuge, ali nikad Petković nije odustajao.
Bilo je tu i novinarskih kritika, Dalićevih poruka, čekanja Petkovića kad je imao loš period u Dinamu, neki se s tim čekanjem nisu slagali... Javnost nije imala razumijevanje za njegovu lošu igru, ali je zato uživala kad je prije toga zasjao u Dinamu kod Nenada Bjelice i izborio reprezentativni dres. No, malo tko zna da je Petković u Italiji doživio nepravdu i teške trenutke, teže nego u Dinamu. Italija je za njega "mjesto nesreće"...
Bruno je, naime, tijekom karijere igrao za Calcio Cataniju u koju je došao kad je imao svega 17 godina. Međutim, kako nije bio u planu trenera, Petković je poslan na nekoliko posudbi u niželigaške talijanske klubove u kojima također nije ostavio trag. Bilo mu je teško, ne samo u sportskoj karijeri nego i životno. Petković je u Italiju otišao prije 10 godina, promijenio je puno klubova druge i treće lige, stigao i do Serije A i Bologne, ali u Dinamu je proigrao jako dobro, najbolje ikad. U Dinamu je igrački uskrsnuo...
Probijanje u Italiji
Petković se kroz Italiju neuspješno probijao kroz sedam klubova u šest godina. Znači, igrao je za Cataniju, Veronu i Bolognu, a u 1.999 minuta nogometa (42 utakmice) niti jednom nije postigao pogodak. Da, podatak koji sad nevjerojatno zvuči... Nije to sve. Na posudbama u tada trećeligaškoj Reggiani i drugoligaškom Vareseu, odnosno Virtus Entelli, u ukupno 40 susreta u kojima je zaigrao postigao je šest pogodaka i jednom asistirao za gol...
Jedinu dobru od tih šest talijanskih sezona imao u Trapaniju, klubu također iz niže talijanske lige, za koji je u 38 nastupa zabio 10 golova uz osam asistencija, da bi po dolasku u Dinamo u kolovozu 2018. bio igrač s golgeterskim postom od tad skoro dvije godine (620 dana). Da mu se osmjehnula sreća u takvom obujmu, Bruno tada možda i nije znao.
Uvijek je vjerovao u sebe
Iako je uvijek vjerovao u sebe, nadao se kako će mu se neke stvari konačno početi vraćati, stizati na naplatu... Ukazao mu se Nenad Bjelica koji je, kad je sezona plavih već počela, tražio od kluba da dovede još jednog napadača. Skauti plavih i sportski direktor Marijan Vlak ponudili su mu Brunu Petkovića, a on je to prihvatio...
Nakon šest godina provedenih na Čizmi, stigao je Bruno u Dinamo, na posudbu do kraja sezone uz opciju otkupa ugovora od Bologne. Petković je stigao sa statusom trećeg napadača kluba. Mario Gavranović bio je neprikosnoven, a iza Marija Budimira je bio dosta dobar ulazak u sezonu, čime je zadobio povjerenje trenera.
Međutim, malo po malo, mic po mic, Petković se izborio prvo za status drugog napadača, a onda je na proljeće iz udarnog sastava istisnuo i rasnog švicarskog golgetera hrvatskih korijena Gavranovića.
Prekretnica bila u Bruxsellesu
Prekretnica je bila utakmica u Bruxsellesu protiv Anderlechta u kojoj Petković nije postigao pogodak, ali je odigrao odličnu partiju koju je još konkretizirao izborenim penalom kojeg je Izet Hajrović realizirao za 1:0 vodstvo Dinama. Nije dugo Petkoviću trebalo da dobije poziv u reprezentaciju, a njegov CV u Dinamu pojačao se jakim crticama dostignuća.
S Dinamom je Bruno odigrao dvije Lige prvaka, osigurao tri euro-proljeća, spominjalo ga se u kontekstu najvećih klubova Europe i elitnog reprezentativca, no prošle je sezone upao u krizu, pa se našao na udaru medija i općenito javnosti.
Osporavan i kritiziran
Često osporavan i kritiziran, u završnici je sezone ispao iz udarnog sastava, a onda se zainatio, odigrao je maestralnu utakmicu protiv Osijeka, sudjelovao kod golova Gorici i Šibeniku i bio jedan od ključnih kotačića u Dinamovom osvajanju naslova.
Bruno Petković
"Ne vraćam se previše na ono što se dogodilo, na ono što je bilo. Na loše stvari… Pokušavam samo gledati naprijed, pokušavam slijediti ono što mi stožer i trener govore i mislim da sam na pravom putu", kazao nam je Bruno Petković koji je u gaženju Atalante te noći u Zagrebu 4-0 bio jedan od najboljih...
Gleda samo naprijed
"Ma ne razmišljam previše o tome što mi se sve izdogađalo, pa niti u ovako lijepim trenucima. Ne treba previše razmišljati o ružnim stvarima, odnosno o stvarima koje su iza tebe. No, moram biti iskren i kazati kako sam imao svoju refleksiju o svim lošim stvarima koje su mi se dogodile u prošlosti i pokušao sam izvući najviše i najbolje iz toga. Mislim da sam u tome uspio, evo možete zaključiti i sami donijeti sud kako igram, tj kako cijela momčad igra".
Bruno nam je ušao malo dublje u priču o ovim "stvarima koje su iza njega"...
"Možda bi sad svi htjeli biti na mom mjestu, ali isto ne bi svi htjeli biti na mom mjestu prije godinu dana. Sigurno da se u životu sve brzo promijeni. Vjerujem da u životu ništa nije slučajno. Kako siješ, tako i žanješ. Bilo je puno teških trenutaka kad sam morao istrpiti dosta stvari koje su bile nepravedne, uz to što su bile i moja krivica. Bilo ih je, ne bježim od toga niti ne tražim alibi. Ali, trebao sam istrpiti dosta nepravdi i mislim da mi se na neki način sve to vraća", otkrio nam je prije više od tri godine Bruno Petković.
