Dugo će se još pričati, prepričavati što su hrvatski nogometaši učinili Brazilcima u petak na Education Cityju i na koji način su se plasirali u polufinale SP-a u Kataru, kakvu su ponovno dramu proživjeli, što su izdržali i kakvu su mentalnu snagu i volju pokazali...
'Osjećam se zadovoljan, sretan, ispunjen, višedimenzionalno'
Junaci su svi, od izbornika Zlatka Dalića, čitavog stručnog stožera, samih igrača naposljetku, svih onih koji su neumorno radili na ovom novom velikom uspjehu za čitavu hrvatsku naciju. Nikola Vlašić također je dao svoj obol prolasku protiv Brazila...
Bio je opasan i aktivan na terenu, a kad su došli na red udarci s bijele točke, prvi je rekao da želi i da je spreman pucati. Otkrio je to Dalić, rekao je Nikola isto i svom ocu Jošku Vlašiću, slavnom atletskom treneru, s kojim smo se čuli u subotu. Upravo je Nikola dodao Oršiću koji je, pak, asistirao Petkoviću za pogodak.
Niksi je prvi Daliću rekao da hoće i da je spreman pucati.
Joško Vlašić je poseban lik, sigurno jedan od najboljih i najplodnijih hrvatskih atletskih i kondicijskih trenera, općenito sportskih djelatnika, onih koji su svojim radom oplemenili, ne samo struku nego i sport u Hrvatskoj u cjelini. Bio nam je u studiju u rujnu ove godine i u jednom dužem formatu s njim smo napravili životni intervju.
Danas nam je ispričao nešto sasvim drugo. Nazvali smo ga kako bi nam prokomentirao uspjeh Vatrenih i sina Nikolu...
"Osjećam se zadovoljan, sretan, ispunjen, osjećam se višedimenzionalno, zato što ja to gledam s različitim odmakom, s obzirom na Hrvatsku, hrvatski sport i nogomet, ako se uzme u obzir da sam otac jednog sudionika. Ne samo otac nego i trener. Naravno, ako se uzme u obzir i kako to proživljavaju naši susjedi, prijatelji, Prelijepo, priča za puno generacija, uspjeh za pamćenje", kazao nam je u uvodu Joško Vlašić...
Veliki uspješni sportski projekt obitelji Vlašić
"I sinovi njegovih sinova će kazati kako je njegov otac, kad je trebalo, uzeo balun i krenuo izvoditi prvi penal. Javio se Nikola prvi za raspucavanje jedanaesteraca. Tako da sam vam ja nekako u šali rekao da će Vlada RH vjerojatno poslati dodatni avion za Vatrene, dodatni avion pritom misleći i za Nikolina m**a, jer ovaj prvi neće to sve moći podnijeti", dodao je ugledni trener.
Joško Vlašić drugačije od drugih gleda i prati 22. SP u nogometu, jer je puno toga utkao u sportski razvoj svoje djece, od najstarijeg Marina, velike atletske heroine Blanke, pa do zvijezde Vatrenih Nikole.
Taj veliki sportski projekt obitelji Vlašić iznjedrio je povijesne uspjehe za hrvatski sport, a sad Nikola s nogometnom reprezentacijom juri ka još jednom rezultatu o kojem ćemo pričati unucima. Nekoliko puta nam je u razgovoru već bio spomenuo kako se uspjeh može i ne mora dogoditi, ali obitelji Vlašić velike sportske stvari su suđene... Sve im se vraća, sreća prati hrabre i radišne, uporne, one koje slijede snove i viziju. Isto tako i Dalić i nogometaši slijede svoju viziju na jedan hrabar način.
Niksi se hrabro zaletio i udario loptu, s ogromnim teretom i pod ogromnim pritiskom.
Joško Vlašić, kad razgovara s nama, razgovara i progovara u tri uloge - kao otac - trener i poznavatelj sporta općenito. To čini priču dubljom...
"Čak i oni koji su možda na neki mah imali negativni predznak prema Nikoli, i oni su pomogli u ovom, isto kao i svi oni koji su uz njega i koji su tu, i oni su utkani u ovaj Nikolin uspjeh. Svi oni su utjecali na to. Meni dragi trener i čovjek Mario Osibov, dok je Nikola bio u kadetsko-juniorskom stažu gdje su stvarno oni palili i žarili, u uzrastu u kojem je Mario vodio Nikolu na toj poziciji desetke, poslao mi je poruku", otkriva nam Joško i ide dalje:
'Može se dogoditi, ali i ne mora'
"Jučer mi je baš bio poslao jednu poruku, zahvalio sam mu se na tome. Na nas, znate, utječe sve što nas okružuje. I na kraju se može dogoditi neki uspjeh za koji si krvavo radio, ali i ne mora, te baš zato moraš uživati i biti zahvalan kad uspiješ, kad se dogodi. U nogometu se puno češće događaju te neočekivane dimenzije, vjerojatno zato i nogomet i je to što je, zato i nosi toliko tu posebnu draž. Sve što sport nosi, sve što se dogodilo, stavite to u kontekst penala, 40 000 ljudi, još 4 milijuna Hrvata u domovini koji to gledaju, koliko tu ima nijansi, koliko je utkano toga u rad Nikole i svih njih naposljetku... "
Uzeti loptu u ruke, hrabro, u jednoj takvoj situaciji, utakmici, to mogu samo hrabri... Svi koji su pucali, ma svi koji su igrali bili su srčani, neustrašivi i hrabri...
"To je stalno ponavljanje, dobivanja osjećaja za loptu, šut i situaciju. Vi uzimate balun, stavite je u jednom izrazito stresnoj situaciji na bijelu točku, na 11 metara, stanete pred gol koji izgleda, koji se pretvori u širinu nekakve kutije od 3 metra. Da, odjednom se smanji na 3 metra. Onda, taj golman izgleda kao Arnold Schwarzenegger, a one njegove rukavice su kao lopate za snijeg, e onda treba pogoditi, pod takvim pritiskom, u jednoj takvoj situaciji, bitnoj za sve".
Upitali smo Joška Vlašića kako gleda na kritike upućene njegovom sinu? Bilo ih je kad se mislilo da će Niksi zaigrati u prvih 11 protiv Brazila...
"Kad vidim sad ocjenu u jedinom hrvatskom sportskom dnevnom listu, kad vidim koju ocjenu je dobio, onda se pitam jesmo li gledali istu utakmicu. To je baš ono, čudno. Ali, mislim da je to... Reći ću vam sad iskreno što mislim... Dakle, mislim da se većina populacije, u stvari, kad gledamo navijački, dijeli u dva tabora - Bili i Plavi - nažalost, to se prenosi i u reprezentaciju. Od onog trenutka kad je Nikola imao onaj intervju za klupsku stranicu West Hama, u Londonu, uoči gostovanja Dinama, on je rekao nešto što je bilo predočeno na jedan način na koji on to nije rekao. Znači, stvoren je taj neki animozitet njegov prema Dinamu koji uopće ne postoji i kojeg nema. Naravno, to su mediji prenijeli, bila je to dobra, onako, sve to skupa dobra situacija da se digne prašina".
09.03.2005., Split - Nogometni trening malih dječaka pod vodstvom Zorana Vulića. Na treningu je sudjelovao i tada mladi Nikola Vlašić.
'Za dobrim konjem prašina se diže'
Joško Vlašić u potpunosti nam se otvorio...
"Digla se silna prašina zbog toga, međutim za dobrim konjem se diže prašina. Dakle, ljude je povrijedilo što svi cijene Nikolu, njegovu suzdržanost i manjak bilo kakvih negativnih emocija u svemu tome, daju važnost od izbornika do suigrača, to mi je bilo poprilično neopisno i jedna odvratnost u tome. I to je na neki način povuklo i neke novinare vezane za Dinamo, koji su naklonjeni modroj boji. No, to je bilo nepravedno. Znam da je on ušao protiv Austrije u Osijeku, mi smo već gubili, a Nikola čak i spasi svojim povratkom čitav gol. Pa, za to da mu se da samo petica, zar to nije bilo za pola ocjene još? Živiš uronjen u jednoj takvoj sredini ljudi moji, nije nam jasno zašto se reprezentacija miješa u takvo nešto - jer ako smo jedno onda smo jedno - i zašto ljudi imaju namjerno drugačije kriterije u svemu tome?! Ali, dobro, neće nas to poremetiti."
Nikola Vlašić kao klinac koji sanja da jednog dana bude profesionalni nogometaš.
Joško Vlašić jako je detaljan kad govori o svemu...
"Nikola ne želi biti u medijima, od Roberta Knjaza do bilo koga. On meni kaže 'tata, ja želim svoju privatnost, ne želim nikoga'. Tko zna za njegovu suprugu, djecu, nitko ni ne pita i to je jednostavno tako. Ne gleda on baš medije, ali naravno da mu prijatelji i osobe od povjerenja neke stvari kažu. Nikola zna što mu je najbitnije, što je manje bitno i on tako postupa, tako se i ponaša. Ne ubija se komarac po komarac, nego se zapraši sve odjednom. Pa se tako javiš da ćeš pucati prvi penal, u situaciji u kojoj bi neki zviždali u nebo, mnogi bi najradije propali u zemlju, a neki gledali u pod. On je došao i rekao ja ću prvi pucati. On je kao 17-godišnjak na Poljudu, pred 30 000 ljudi zabio, u raspucavanju za Europu."
Nikola je jako i predano trenirao kao dječak i još uvijek ima i gaji takvu filozofiju, utkanu od Joška Vlašića, svog oca. Geni su geni.
'Nogomet je strast, atletika je za divljenje i poštovanje'
Joško Vlašić objasnio nam je zašto su nogometne pobjede tako velike, značajne i zašto se nekako više cijene nego one u drugim sprtovima?
"Vidite, kako nametnuti ljudima neke stvari, kako će se vama svidjeti jedna žena koja se možda drugome neće svidjeti. No, postoje neke žene koje se malo više sviđaju ljudima, tako je i u sportu. Nitko nije kriv što je nogomet takva strast koja obuhvaća tolik broj ljudi, nogomet se nikom nije nametnuo, kao što se plivanje, gimnastika ili neki drugi sport. Ljudi su uzeli ono što im je srcu drago, o čemu mogu pričati uz čašu vina i uz što će moći okrenuti janje. To se u nas tako radi, jel'... "
I za kraj Joško nam je kazao:
"I čitavu noć pričati o samo jednom potezu Modrića. Što može pričati čovjek o tome kad neki tamo plivač isplivao rekord ili kad Blanka skoči drugi najbolji rezultat svih vremena? Uvijek kažem, atletika je poštovanje, divljenje, a nogomet strast. Tako vam ja uspoređujem te stvari. Nogomet je to što je i osvojiti SP u nogometu u sportu je najveće dostignuće, ako se uzme u obzir strast i koliko ljudi prati i želi trenirati nogomet, koliko milijuna klinaca sad žele biti na mjestu nogometaša na SP-u".
