U Beogradu poludjeli zbog prve utakmice Hrvatske: 'Čuo sam za probleme, nije se znalo hoće li se igrati'
Saša Peršon ugostio je podcast Net.hr 'Maksanov korner' u Orijentu na Krimeji u Rijeci
Saša Peršon, legendarni bivši nogometaš Rijeke, Dinama i Hajduka te jedan od članova prve generacije hrvatske nogometne reprezentacije, ugostio je podcast Net.hr "Maksanov korner" u svom klubu Orijentu u Rijeci. Nakon što je Dragan Skočić ugostio "Maksanov korner" na Kantridi, put nas je odveo osam kilometara istočno u Rijeci, na Krimeju.
Napeta atmosfera prije povijesnog dvoboja sa SAD-om 1990.
U emotivnom razgovoru na samom terenu Orijenta, a potom i na tribinama, Saša Peršon prisjeća se povijesnog nastupa za Hrvatsku protiv SAD-a 1990. godine i otkriva detalje o napetoj atmosferi i rizicima koji su pratili taj susret. Osvrće se i na nadolazeće Svjetsko prvenstvo, ambicije Vatrenih te analizirao prvog suparnika, jaku Englesku.
Za te probleme se govorilo. To sam i ja nešto čuo. Kako sam bio mlad, praktički daleko sam bio od te politike, tako da mnoge stvari nisam ni skužio. Međutim, u razgovoru sa nekim starijim ljudima, jednostavno je došlo i do svađe između našeg Nogometnog saveza Hrvatske i Nogometnog saveza Jugoslavije i nije se do zadnjeg trenutka zapravo znalo hoće li se zaista ta utakmica odigrati. Digle su se velike, velike tenzije.
Saša Peršon u podcastu Net.hr 'Maksanov korner'.
Prisjećajući se prve, povijesne utakmice hrvatske nogometne reprezentacije protiv Sjedinjenih Američkih Država, odigrane u Maksimiru u listopadu 1990., dok je Hrvatska još uvijek formalno bila dio propale države Jugoslavije, Peršon opisuje napetu i neizvjesnu atmosferu koja je okruživala sami događaj.
Jeste li tada, kao mladi igrač, bili svjesni rizika nastupa za Hrvatsku s obzirom na to da vlast u Beogradu nije bila sretna zbog te utakmice i nije na nju gledala blagonaklono?
"Pa da, ja sam bio mlad, pa se jednostavno tih svih stvari baš puno ne sjećam, niti sam ih previše onako razumio. Ali tada je bila bivša Jugoslavija. Tada nije još bila Hrvatska. Ja sam bio tada u Dinamu i čuo sam da se sprema ta utakmica. Mislili smo da možda na kraju neće biti ništa. Međutim, ipak se ta utakmica održala. Trener, nažalost, danas pokojni Dražan Jerković je tada skupio momčad. Nije nas bilo previše jer puno igrača je tada igralo vani, a neki su igrali i za jugoslavensku reprezentaciju, pa je tako bilo straha od njih što se tiče nastupa za reprezentaciju. Tako da nas se četrnaest skupilo za utakmicu protiv Amerike. Ali, zna se da su među tih četrnaest bila i dva takozvana stranca, Grega Židan koji je bio iz Slovenije i Kujtim Shala, koji je bio s Kosova, tako da je nas zapravo bilo dvanaest", govori Saša Peršon.
Je li se sve pripremalo u tišini i strahu da netko ne stopira utakmicu i jeste li imali problema nakon nastupa za Hrvatsku?
"Za te probleme se govorilo. To sam i ja nešto čuo. Kako sam bio mlad, praktički daleko sam bio od te politike, tako da mnoge stvari nisam ni skužio. Međutim, u razgovoru sa nekim starijim ljudima, jednostavno je došlo i do svađe između našeg Nogometnog saveza Hrvatske i Nogometnog saveza Jugoslavije i nije se do zadnjeg trenutka zapravo znalo hoće li se zaista ta utakmica odigrati. Digle su se velike, velike tenzije. Međutim, na kraju je ipak došlo do te utakmice. Kažem, jedne utakmice koja će mi uvijek ostati u sjećanju. Kad gledam, to je možda i najveća utakmica koju sam odigrao u svojoj profesionalnoj karijeri."
Prvi cilj je proći grupu, a onda je sve moguće
Što očekujete od Hrvatske na Svjetskom prvenstvu?
"Mislim da smo mi napravili jako puno toga. A što se tiče ove godine, ono što svi očekujemo - očekujemo da prođemo grupu. To je ono na prvom mjestu, da zajedno s Englezima uđemo u taj drugi dio i to je prvi cilj reprezentacije. Poslije toga, mislim da bi bilo lijepo proći šesnaestinu finala i doći među osam. Ulaskom među osam reprezentacija mislim da smo već napravili veliku stvar. Znamo dobro kojih bi to osam reprezentacija trebalo biti i sigurno da neće biti lako ponoviti taj uspjeh. Međutim, ne treba ništa unaprijed planirati. Prvi je cilj proći grupu i treba sve podrediti tome, a onda ćemo vidjeti dalje što nas očekuje."
'Daliću i Modriću bi trebalo dignuti spomenik'
Luka Modrić i Zlatko Dalić vjerojatno su na svom posljednjem velikom natjecanju za Hrvatsku. Što reći o njima?
"Pa sigurno da bi Dalić i Modrić željeli da ovo Svjetsko prvenstvo završi s medaljom oko vrata. Teško je to reći je li realno, ali to ne znači da je nemoguće. Međutim, bez obzira kako god to sve završilo, mislim da Daliću treba jedno veliko poštovanje. Napravio je jako puno za reprezentaciju, pogotovo na tim svjetskim i europskim prvenstvima gdje smo osvajali druga i treća mjesta. O Modriću ne znam što reći osim toga da je fantastičan igrač. I kad ovako sada gledam Modrića i Dalića, eto, onako slikovito bih rekao da takvim ljudima bi trebalo dignuti spomenik danas-sutra. Napravili su zaista jako, jako, jako puno za reprezentaciju."
Analiza Engleza: 'Puno manje do izražaja dolaze njihovi igrači'
U čemu su Englezi bolji od nas, a u čemu smo mi bolji od njih?
"Engleska ima jedan problem, a to je što jako puno igrača koji igraju u Engleskoj, u tim njihovim vrhunskim klubovima, 80 posto su stranci gdje oni zapravo prevladavaju u toj engleskoj lizi, dok puno manje do izražaja dolaze baš njihovi igrači koji su rođeni u Engleskoj, osim nekoliko njih koji su isto vrhunski. Međutim, Englezi imaju veliki, široki roster, tako da me nije strah da neće napraviti dobru ekipu. Normalno da i oni spadaju među onih osam koje smo spominjali da mogu dogurati daleko."
Cijeli podcast Saše Peršona pogledajte u priloženom videu gore.