Rukometaši Zagreba ne odmaraju. Nema odmora dok traje obnova. Montpellier je prolazan, proces je u tijeku i svi su u općoj mobilizaciji.
Nakon jučerašnje rovovske bitke u punoj Areni Zagreb protiv doprvaka Francuske Montpelliera 27-27, u prvoj utakmici osmine finala Lige prvaka nakon 5 godina posta, dečki su jutros imali trening...
Nema stajanja
"To je tako u životu. Nema stajanja. Samo treniraj, igraj, treniraj, dok ide ide i tako. To je tako u sportu", reći će kapetan RK Zagreb Jakov Gojun s kojim smo razgovarali nakon obrambenog rata koji je bio žestok. Francuzi su navlačili, "tukli" Zagrebaše, Zagrebaši njih...
Loš ulazak u utakmicu
"Jesmo da. Bila je to jedna baš čvrsta utakmica koju smo loše otvorili. Dali smo svega jedan gol i mučili se vratiti. Loš je bio ulazak u utakmicu, ali na kraju zadovoljan sam rezultatom. Znali smo da će se sve odlučivati u Montpeilleru. Toga smo bili svjesni", rekao je Jakov Gojun i nastavio:
"Realno, imali smo previše tehničkih grešaka. Nismo bili na razini prijašnjih nekih susreta. Imali smo zdravstvenih problema dosta u ekipi. Tri-četiri igrača su bila prehlađena i neke ozljedice. Rezime čitave priče je da kad ostaneš neriješeno protiv Montpeillera, sa ne baš dobrom igrom, mogu reći da sam zadovoljan. Ostalo je sad 60 minuta kod njih. Sve je moguće. Na njima je pritisak kao domaćinu. Htjet će nas u početku riješiti i odvojiti se, ali ako mi njih budemo al pari držali u egalu zadnjih 10-15 minuta, ući će im voda u uši. Tako da je i dalje sve otvoreno i možemo sanjati prolazak u četvrtfinale".
Boli sve negdje od udaraca?
"Čujte, naučio sam na to, tako da... treniraš čitav život. Nisu mi toliko udarci koliko me ubilo to što sam pet dana imao temperaturu. Došao sam na utakmicu bez ijednog treninga, pogledanog videa i odigrao skoro čitavu utakmicu. Tako da me to više fizički umor iscrpio do kraja. A udarci su više-manje, naučiš kroz karijeru".
Drugo poluvrijeme je bilo bolje. Što ste si rekli na poluvremenu u svlačionici?
"Bili smo svjesni da smo bili u grču. Nismo bili pravi i to smo osjetili na poluvremenu, malo porazgovarali. Ništa specijalno. Kakve greške moramo prestati raditi, što moramo popraviti, kratka neka brzinska analiza. Realno, to je pet-šest minuta. Da malo uhvatiš zraka, promijeniš dres i ideš to ispraviti. Nema tu što. Nije bilo nikakvih kritika, bilo je sve super, bili smo svjesni da možemo bolje, da nam se nude da ih dobijemo i u drugi smo dio ušli malo bolje, došli dva puta na neriješeno. Bila je utakmica u egalu."
Montpellier se može proći, samo smanjiti tehničke pogreške...
"To sigurno, previše smo ih imali, a u Ligi prvaka je to nedopustivo. Ovo je visoki rang koji zahtjeva brz i dinamičan rukomet. Kad pritom griješiš, kad kupiš tehničke greške, normalno da imaš problema. Primili smo 27 golova, od toga dosta iz tranzicije i iz kontre. To im ne smijemo dozvoliti. Montpellier je tu jako dobar i opasan, pogotovo u svojoj dvorani. Dosta su brzi, dosta trče i ako ih budemo darivali tehničkim greškama, neće biti dobro. Moramo popraviti još i obranu. Smanjiti te neke glupe golove koje smo primili, a u napadu igrati što pametnije, dugo. Imaju oni čvrstu obranu, jako. Imali su dobre golmane koji su bili jučer na visini zadatka. U rukometu se to brzo promijeni. Mogu oni imati loš dan, naš dan, s druge strane, bude savršen. Još je 60 minuta otvorene utakmice i sigurno će biti zanimljivo".
Kako je bilo igrati protiv Verona Načinovića i francuskog obrambenog specijalistu Karla Konana? Konan je baš Konan za obranu...
"Je, on im je defanzivac."
Francuski "Ministar obrane"...
"Je, je. Konan je njihov novi Dinart. Ima posebnu ulogu i na specijalnom je zadatku, da tako kažem. Konan je zamijenio granitnog Dinarta, Francuzi su Konana prepoznali kao borbenog i izrazito čvrstog igrača. I on i Veron su igrali dobru obranu. Bili su čvrsti, kompaktni, gusti, ali kažem, nije to ništa neprobojno. Sve se to probije i izigra, samo mi neke stvari moramo raščistiti u glavama, a to je da je svaka utakmica bacanje na glavu. Tih loših petnaest minuta nas je koštalo pobjede. Kad gubiš 4-1 i onda se kasnije čupaš, vadiš i kad dođeš na neriješeno, kreneš prelomiti i dogodi ti se neka tehnička pogreška, onda je to već teže. Čeka nas u Francuskoj rovovska bitka broj 2."
Jeste si ti i Veron nešto rekli za vrijeme utakmice, govorili, nabrijavali, sportski nadmudrivali, cimali i nakon toga svega normalno razgovarali?
"To je normalno. Sport je to, utakmica. On se bori za svoj klub, ja za svoj, ništa novo. Zagrlili smo se, pozdravili i to je to. Vidimo se u Montpellieru."
Što treba napraviti da se Diega Simoneta i Stašu Skubea zaustavi ili barem da im se bude bliže na ruci? Kombinirano su zabili 12 golova, svako po 6.
"Trebamo malo biti gušći. Znači, to su dečki koji su nižeg rasta, brži su od nas. Uostalom, njima i je bila taktika, oni znaju da je naša obrana fizički moćna, jaki smo i visoki, oni su promijenili da nas rašire, uhvate na krivom koraku i to su oni dosta uspjevali. Nismo bili baš gusti kao što znamo biti. Ali, kao što sam rekao, imali smo dosta zdravstvenih problema i ekipi. Zdravstveni karton nije bio baš najbolji. Nije se uopće znalo hoću li igrati ja, hoće li igrati Zvone Srna. Na kraju smo svi stisnuli zube, dali maksimum i izvukli pozitivan rezultat. Imamo sedam dana za pripremu".
Sad kad je Zagreb u igri za osam najboljih, kuca li kapetansko srce jače i brže što vodite dečke koji mogu puno i koji su na dobroj ruti prema senzaciji?
"Nije da mi srce brže kuca zbog toga. Svjestan sam kapetanske uloge u svlačionici, ali momci su stvarno super. Dobra su klapa, dobra smo ekipa. Više mi srce kuca kad istrčim na teren Arene Zagreb i vidim 15 000 ljudi. Onda znam da smo napravili dobar posao. Da smo vratili rukomet tamo gdje mu je i mjesto, da su ljudi uživali. To je ono što sam dvije-tri godine sanjao, od kad sam se vratio, da vratimo rukomet u Zagreb. Jer, klub to itekako zaslužuje svojim rezultatima, igrom, s ovim mladim momcima koji su napredoval i postali ozbiljni igrači. Vjerujem da na tome nećemo stati, nego da ćemo svake godine biti sve bolji i bolji. Najviše mi srce lupa kad izađem u Arenu, kad vidim da već na zagrijavanju ima 5-6 tisuća ljudi. Nismo se krenuli ni zagrijavati, već je pola dvorane bilo popunjeno. Zato mi lupa srce. A kapetanska traka je došla pred kraj moje karijere, eto, s mojim nekim iskustvom, znanjem, s ovim što sam prošao u životu. Mislim tu na ove mlade."
Goran Šprem nam je danas rekao da i je najveća pobjeda Zagreba to što su se vratili ljudi u dvoranu.
"Kad vidiš to, onda znaš da si nešto napravio, to je krunski dokaz jer navijače ne možeš prevariti, ljudi ti neće doći da nisi dobar posao napravio, da nisi na nivou. Mi smo ove sezone napravili već jako jako puno. Ne smijemo zaboraviti niti naš budžet pritom, niti budžet ostalih klubova u Ligi prvaka, gdje smo mi od toga. Kad smo došli, realno, RK Zagreb je bio 14-15 utakmica, na znam točno, bez boda. Napravili smo jedan ozbiljan, ozbiljan posao ovu sezonu, a i prošlu. Lani smo imali 9-10 bodova. Dizali smo se, a ove smo sezone baš eksplodirali. Ništa nema ljepše od 15 000 ljudi u dvorani i toga da se tražila karta više. Moramo se u Montpeilleru dobro pofightati s njima, probat proći."
Bilo je negdje neprospavanih noći u tom procesu rada i dizanja momčadi na jednu višu rezultatsku i igračku razinu?
"Je, bilo je i smijeha i nervoze i svega, ali to je tako u sportu. Sport je okrutan i lijep. Sport ti ne da danas hoću, sutra neću. Moraš nešto gajiti, vjerovati u proces i kad je loše i kad ti ne ide. U Ligi prvaka su ozbiljne momčadi. I Montpeiller je ekipa koja traje toliko godina. Ima bogatu prošlost iza sebe. I oni žele izbaciti Zagreb. I mi smo narasli, stvarno jesmo. Nekad bi bilo sreće zbog remija u Ligi prvaka, jučer su momci bili tihi. Skužili smo da smo mogli bolje, da smo mogli izvući bolji rezultat, a to je ono kad odigraš neriješeno, pa nisi zadovoljan. Nije super. Super je kad odigraš savršeno i dobiješ. Osjetili smo i vidjeli da možemo. Danas smo odradili već trening, sutra je video-analiza. Ispravljanje grešaka i pred nama je novi fight".
Matej Mandić je jučer ljubio Dibirovovu ćelavu glavu. I Laurent Blanc je na SP-u 1998. u Francuskoj, prije svake utakmice ljubio glavu Fabienu Barthezu. Laurent Blanc nastavio je ljubiti glavu Fabiena Bartheza prije svake utakmice i na Euru 2000., a Francuska je na kraju osvojila i taj turnir. Možda su neka praznovjerja ipak dobra.
"(Smijeh). Sjećam se toga. Ma neka Manda i dalje ljubi glavu Dabirovu. Ja vjerujem da ćemo se grliti poslije utakmice u Montpellieru. Dečki su pravi, prava smo ekipa, pravi tim i trebamo samo to nastaviti gajiti, vjerovati i dosanjat ćemo četvrtfinale", završio je Jakov Gojun.
I mi ćemo s dečkima budni sanjati...
