Lino Červar, najuspješniji hrvatski rukometni izbornik, nakon uvoda u kojem je za portal Net.hr najavio današnju prvu utakmicu osmine finala Lige prvaka Zagreb - Montpellier u Areni Zagreb od 20.45., odlučio je javno reći neke stvari...
Mago di Umago dugo je držao u sebi, ali dva su ga naša pitanja u potpunosti otvorila. Naravno, nešto je i do Line, jer da nije htio javno objasniti i otkriti neke stvari, to niti ne bi napravio. Na kraju teksta o Zagrebu, Andriji Nikoliću i trenerskoj struci u Hrvatskoj, napisali smo znakovito - a sad slijedi spektakl. Zato vežite se, polijećemo.
'OI će biti realno stanje za Hrvatsku u rukometu'
Hrvatska je na Olimpijskim igrama. Kako komentirate reprezentaciju na olimpijskom kvalifikacijskom turniru pod vodstvom novog izbornika, Islanđanina Dagura Sigurdssona?
"Čim idemo na Olimpijske igre dobro je, međutim - objektivno, Hrvatska je bolja od tih reprezentacija. Njemačka je prijašnjih godina bila puno bolja, ali činjenica je da se ipak ide na OI i tamo je zaista prava situacija da pokažemo što možemo. To će biti stvarno realno stanje. Ovo se moglo očekivati da ćemo proći, objektivno smo bolji od Austrije, Njemačke i Alžira."
Je li Sigurdssonov dolazak na klupu Hrvatske svojevrsni poraz za hrvatske trenere i struku, iako je on neke stvari posložio, napravio rošadice i igra reprezentacije je u Hannoveru bila bolja?
"To treba priznati naravno, ali treba reći i kako je, što se stvarno valja iza brda. Ne bih želio da se pogrešno shvati što ću sad reći. Poštujem Sigurdssona. Bio sam izbornik Hrvatske protiv Austrije i Japana koje je on vodio. On je dobar trener, nema se tu što, sve pohvale Daguru trenerskom znalcu, ali njegov angažman koji je apsolutno pravo HRS-a i ništa upitno, ali nisu bili oprezni kad su mu unaprijed dali taj iznos. Njegov iznos koji je dobio je u u potpunom fokusu i više nego čitava priča napretka reprezentacije, povratka starim stazama slave, pobjeda."
'Pogriješilo se što se Sigurdssonu dao takav novac prije rezultata'
U rukometnim kuloarima spominje se cifra od čak 30 000 eura mjesečno, ali to nije potvrđeno. Cifru nismo spomenuli Lini jer je upoznat s materijom, ali navodimo je sad u tekstu radi boljeg razumijevanja situacije i Lininog monologa koji slijedi.
"Iznos kojeg je Sigurdssonu dao Savez je vrlo... nije se to baš primilo kako treba. Ne umanjujem vrijednost Dagura Sigurdssona, ali mislim da to nije bilo dobro izvedeno. Iskreno ću vam sad reći - ovo je važno. Dakle, znam da kod nas je svašta moguće. Sport je odraz društva. Sve je to isto. I ja nakon svih tih velebnih uspjeha koje smo imali sam dobio dobre nagrade, ne mogu se žaliti. Ne mogu reći da ništa nisam primao od Saveza, od rukometa. Uvijek se to cijenilo".
'Meni se prvo gledao rezultat, a onda davala para, a Sigurdssonu prvo novci, a rezultat kad i ako dođe'
U jednom je dahu Lino nastavio:
"Samo, ogromna je razlika da se u mojem slučaju uvijek prvo gledao rezultat kakav će biti, pa se onda davala para. A u ovom slučaju se dao unaprijed veliki novac prije rezultata, u iščekivanju i u vjeri u dobar rezultat i napredak. Kod rezultata ne treba žaliti sredstva, a ovako sami sebi nameću tezu da se bez medalje, mukotrpnog rada - može do velikih novaca i stavljaju si uteg - ako Sigurdsson dođe do rezultata. Iako je, ponavljam, on vrstan stručnjak. Nisam protiv nikog, ne dao Bog, reći će sad sigurno neki - evo ga, ljubomoran je, ali ja uistinu nema više namjeru i ambiciju sjediti na klupi hrvatske rukometne reprezentacije jer sam ju 230 puta vodio. Dokazao sam svojim rezultatima i svime što sam napravio. Meni novo dokazivanje nije potrebno. Želim samo reći i stojim iza toga - moramo vjerovati u naše ljude, u našu djecu i tu je veliki prostor".
'Otišlo se u rukometu u jedan snobizam, kopiju nogometa, a to je svjetska glupost'
Nastavio je Lino monolog i došao do ključnog detalja. Posebno ga je naglasio. On krije veliku tajnu, poražavajuću činjenicu za rukomet u cjelini.
"Reći ću vam sad jednu stvar koja je prošla ispod radara. Evo, jedini ste vi sad to dobili, jedino ću vama ovo reći. Ja sam unutra još uvijek, jako unutra... po pitanju svega. I struke. I još ću vam reći jedan momenat. Ovo je sad vrlo bitno - rukomet je u ogromnoj krizi. Njemačka je klasični primjer. Nitko to nije rekao, nitko nije napisao, uočio, baš nitko, a ključno je u svemu tome. Dakle, gledao sam nedavno, bio je derbi susret Lige prvaka. I tražim mišljenje, neka mi to kažu, da u prvoj postavi Magdeburga nije bio ni jedan Nijemac. Nije bio ni jedan Mađar osim Patrika Ligetvárija u Veszprému koji tuče u obrani, ubija. Čovjek zadatka, policajac. Svi ostali u Veszprému su bili isto stranci. Isti se slučaj događa i u Dinamu iz Bukurešta, isto i u Kielceu. Isti se slučaj događa u Wisli. I Zagreb ima isto puno stranaca i Nexe također puno. Zemlje u tranziciji pokušavaju klupskim rezultatima iskazivati, pokazivati veliki uspjeh i time raditi veliku promociju tog sporta, a to je velika pogreška. Jer, samo reprezentacija daje veliku promociju. Ovo je drugo samo proizvod kvalitete klubova da dođe u reprezentaciju. A sad imamo slučaj da matični klubovi više nisu izvor talenata, odnosno igrača koji se afirmiraju u reprezentaciji, nego se dalo u jedan snobizam, kopiju nogometa. Ne možemo se mjeriti s nogometom kao sportom, jednim Realom, PSG-om, Barcelonom koji su industrija novca. Tu se vrte teške milijarde i rukomet ne spada u tu kategoriju. Mali sportovi nikad to nisu radili. To su gluposti svjetske kategorije. Čak ni Euroliga u košarci. To je druga liga. Prva svjetska košarkaška liga je NBA liga. Poremetile su se vrijednosti i šteta zbog toga, jer tu dolazi do jedne iznimno opasne situacije za sport - tu se gube domaći igrači, tu se gube domaća djeca. To je isto jedan uzrok zašto nam djeca odlaze iz države, demografija, evo vidimo da odlaze i sportaši. Da si nekom rekao prije, zato je i došla na te granice njemačka rukometna reprezentacija. Oni praktički nemaju ni jednog beka. Niti jednog. Mali Juri Knorr je dobar igrač, ali to nije bek svjetske klase. To nije bek koji može osvajati medalje. U vrijeme Sigurdssona su bili vrhunski igrači. Ovo sad nisu vrhunski igrači", u jednom dahu priča Lino Červar.
Skandinavci dominiraju
Mago di Umago tvrdi da od svega toga najviše profitiraju skandinavske zemlje i da ispod radara također prolazi nešto što se nikad nije događalo u svijetu...
"Gdje se održava EP 2026.? U Švedskoj, Norveškoj i Danskoj. U skandinavskim zemljama. Svake godine sva velika natjecanja, osim sad Njemačke, održavaju se u skandinavskim zemljama. Svake godine. Ili Europsko prvenstvo ili Svjetsko rukometno prvenstvo. To je veliki poremećaj. To je digresija rukometne igre. A da ne govorimo da ti i za ženska velika rukomena prvenstva teško dobivaš i domaćinstvo. Opet u prvi plan za organizaciju iskaču Skandinavci. IHF, EHF, moraju se zamisliti kojim putem rukomet ide. Smatram da je taj put jako loš. Da se razumijemo, ja nisam neki nacionalista, bar ja poštujem sve. Ali ja samo gledam interes našeg rukometa, hrvatskog rukometa, uspješnog sporta godinama unazad. Prisiljeni smo davati veliku pozornost našoj djeci i našim trenerima. Uvijek su dobrodošli stranci, poneki igrač strani koji će dignuti kvalitetu tima i pojedinca, ali ne da mi gradimo to na stranim igračima. Evo recimo, jedan moj uvjet - bez tri vanjska igrača, domaća, nije to to. Ne dao Bog da naši rukometaši igraju na nekakvim perifernim mjestima. Nisu to periferna mjesta, ali vanjski igrači su glavni kreativci ideje igre jedne ekipe. Njemačka nema niti jednog lijevog ni desnog beka. Imaju Knorra u sredini i imaju dva kružna napadača. Ostalo ništa. Ono što me raduje i potvrđuje ovu moju tezu su mali Kuzmanović i Mandić. Sjećam se, radio sam s tom djecom 2004. godište, pokazalo se na njima da se isplati raditi i ulagati u mlade. Znate i sami da tko zna kada bi Hrvatska izgubila koju utakmicu da smo imali poput Kuzmanovića da ti skine 15-20 lopti. Sjećam se utakmica kad smo dobivali, a golmani su nam imali 7 obrana. Sad uzimaju 20 lopti. Od zicera do svega ostalog."
'Našim trenerima i igračima treba se dati više prostora'
I za kraj nam je Lino naveo:
"Ne želim nikog kritizirati, samo želim u dobroj namjeri kazati da nije pogrešno, odnosno da je neophodno da se više prostora da našim trenerima i našim igračima. I drugo - ne možeš napredovati kao igrač ako ne igraš u jačem klubu. Jači podržaji, jači treninzi, jači suigrači i tako se može rasti. Samo pogledajte Dansku. Oni su polako iz Kopenhagena išli u male centre. U male gradove. Tu su došli Gidsel, Jacobsen, svi iz malih mjesta od 10 000 stanovnika. Treba raditi na tome. Najbolje rade i najbolje rezultate imaju Skandinavci. Oni rade to što ja sad vama govorim. Nije sramota ugledat se što drugi rade, za mene to nije sramota, pogotovo ako su ti neki drugi uspješni."
