Dinamo je u 2. kolu SHNL-a na Maksimiru pobijedio novog hrvatskog prvoligaša HNK Vukovar 1991 rezultatom 3-0. Vukovar se dobro držao 45, ali ipak nisu izdržali. Izabranici Gordona Schildenfelda u prvom su poluvremenu pogodili i okvir gola. Dinamo je dugo bio jalov, brzina i točnost dodavanja nisu bili na razini, ali jedno su radili dobro - puno su se kretali bez lopte, pogotovo strijelac prvog gola Vidović, Ljubičić i Lisica. Dinamo je bio strpljiv, gledao gdje može proći, kombinirao, tražio pukotine u obrani Vukovara koja je u prvih 45 minuta bila čvrsta. 

ISTE SNOVE... /

Dinamo je slavio nad Vukovarom, a Boysi su izvjesili tenk s posebnim detaljem

Nakon što je umjesto Villara ušao Stojković, mehanizam se pokrenuo, akcije su postale tečnije, Dinamo je izgledao bolji i prodorniji. Utakmicu će pamtiti spomenuti Vidović po povratničkom pogotku, Beljo po prvijencu za Plave, ali i osporavani Kulenović kao autor gola drugo kolo zaredom. Kule je pravi fighter i to je opet dokazao. Navijači su ga počasti skandiranjem - Kule, Kule. 

Foto: Vjeran Zganec Rogulja/pixsell

Branko Karačić bivši je trener Vukovara 1991, nekadašnji nogometaš, vinkovački dječak koji je odrastao uz igralište, koji je postao kapetan Davoru Šukeru u Osijeku, nakon čega je završio u Hajduku uz bok legendama poput Aljoše Asanovića, Alena Bokšića, Roberta Jarnija i Igora Štimca.

Navijači su cijenili njegovu iskrenost i profesionalizam, čak i kad je slavio golove protiv svog dječačkog kluba, Dinama. Legenda belgijskog kluba i cijenjeni trener čiji su uspjesi nerijetko bili veći od medijske pažnje koju je dobivao. Njegov put je priča o čistom talentu, čeličnoj disciplini i tihom, ali nezaustavljivom profesionalizmu. Čovjek ima nogomet u malom prstu. Branko Karačić dao je portalu Net.hr stručni komentar utakmice Dinamo - HNK Vukovar 1991.

Branko Karačić dotaknuo se u uvodnom dijelu impresivne koreografije Bad Blue Boysa na sjevernoj tribini maksimirskog stadiona povodom 30 godišnjice Oluje. Na velikoj šetalici bio je junački hrvatski tenk osloboditelja Knina s pločom Knin i hrvatskim grbom, popraćena samo s jednom hrvatskom zastavom i gotovo pet minuta slavljeničkih topovskih udara na početku utakmice, koji su simbolizirali tenkovsku paljbu. U isto vrijeme sa Sjevara orila se Moja domovina, a na transparentu na gornjoj sjevernoj tribini je stajalo:

"Iste snove mi smo sanjali, iste zore mi smo budili.."

Uvod u utakmicu bio je u uistinu domoljubnom tonu. Publiku su za utakmicu zagrijale Thompsonove pjesme i kompletan domoljubni repertoar. Neću izdat ja, otpjevao je zbor sa sjevera s povremeno prigušenim glazbom, nastavilo se sa Duhom ratnika, a počast je dobio i grad heroj pjesmom Vukovar, Vukovar. Momčadi su na teren dopraćene s Mojom domovinom, a prije toga bila je Neka nitko ne dira u moj mali dio svemira. Sve navedeno svidjelo se Branku Karačiću.

"Vrlo lijep osjećaj i viđen dekor na utakmici", istaknuo je Branko Karačić i prešao na događanja u utakmici...

"Vukovar u prvom dijelu iznenadio je svojom otvorenošću,hrabrošću i ne previše respekta prema Dinamu. Imali su Vukovarci dvije situacije da kazne Dinamo, koji nije ušao u utakmicu koncentrirano i nisu očekivali ovakav Vukovar u Zagrebu. Dinamo se mučio i nisu baš kreirali neke šanse osim jedne situacije kada su mogli dati gol. Svi drugi udarci išli su u vratara i to skoro po sredini gola. Sreća da su dali gol u zadnjoj minuti prvog dijela i onda je sve bilo lakše za Plave".

Drugo poluvrijeme, druga priča za Dinamo, ali i Vukovar...

"Vukovar je počeo mijenjati i padala im je energija i kvaliteta igra, a Dinamo je s promjenama dobio novu energiju i kvalitetu, te došao do izražaja. Na kraju je zabio još dva lijepa gola. Dinamo je pokazao ono što posjeduje. Kvalitetu i širinu igračkog kadra, a Vukovar sve drugo. Jer, HNK Vukovar 1991 ima puno manju kvalitetu igrača, kao i širinu u odnosu na Dinamo".

Što se Branku Karačiću svidjelo u Dinamu, a što još nedostaje da bi Dinamo bio još bolji?

"Svidjela mi se kompaktnost, homogenost, kolektivnost, čvrsta zadnja linija, ubojitost i brzina desne strane lna kojoj su Lisica i Valinčić, kao i balans koji ekipi drži Josip Mišić, taj zadnji vezni velikih mogućnosti. Ono što Dinamu nedostaje da bi bio još bolji je brže iznošenje lopte iz zadnje linije i kvalitetniji protok lopte protiv protivnika kada je povućen u zadnju trećinu igrališta. Isto tako, Dinamu nedostaju šutevi s poludistance, s nekih 20-25 metara. 

Da je Branko Karačić trener Dinama, bi li počinjao s Beljom ili Kulanovićem (ili s dva napadača, znači obojicom) i kako mu se sviđa igra Kovačevića s jednim napadačem? Beljo je tek došao, zabio prvijenac, a Kule je zatresao mrežu drugu utakmicu zaredom.

"Protiv ovakve kvalitete igrao bih s 2 napadača, ali to treba uigrati što nije lako, treba onda mijenjati sustav igre. 

Bi li Stojković trebao počinjati u prvih 11 Dinama i je li ova postava koju forsira Kovačević najbolja ili bi trebao ipak razmisliti o tome koja je postava Dinama najbolja?

"Mario Kovačević radi dobro, igra u sustavima s malom razlikom - 4-2-3-1(4-3-3). Tako su se odlučili i to treba poštovati. Mario Kovačević najbolje zna što je dobro. Ne mogu svi igrati u prvih 11. Stojković je mlad i potentan igrač i kvaliteta momčadi je da može mijenjati ritam utakmice u trenutku kada ne djeluje dobro, a to Dinamo može s tim igračima koji su trenutno na klupi za rezerve. On je igrač koji je raznovrstan i može sa svojim brzinom i eksplozivnošću podignuti ritam igre uz kvalitetu koju posjeduje, a to su dribling, suradnja u malom prostoru i automatski radi probleme protivniku", zaključio je Branko Karačić. 

POGLEDAJTE VIDEO: Branko Karačić u podcastu Net.hr-a 'Maksanov korner': 'Žao mi je što nikad nisam bio trener Dinama i Hajduka'