Senjanin Maglajlija rukometni je menadžer koji se ovim poslom profesionalno bavi 14 godina. Javnost ima prilike više čuti o nogometnim menadžerima i upoznata je više s tim poslom. Često se čita u medijima i o košarkaškim menadžerima, ali rukometni menadžer posao je koji se na Balkanu još razvija i koji kaska za nogometom i košarkom. Inače, u svijetu sporta, gdje se vrte milijuni, a svjetla pozornice su gotovo uvijek uperena u igrače, glavne aktere sportskih događaja, rukometni menadžeri ostaju u sjeni. Njihov posao, pun pregovora, putovanja, rizika i građenja dugogodišnjih odnosa, rijetko je tema medijskih napisa. Pogotovo kad je riječ o rukometnim menadžerima. Tko su ti ljudi, kako funkcionira njihov svijet i s kakvim se predrasudama susreću? U velikom razgovoru za specijal Net.hr "Karijera nakon karijere" Senjanin Maglajlija otkriva sve tajne zanata, od prvih transfera do suradnje s najvećim svjetskim igračima i trenerima.

'NE ŽIVIM NA VISOKOJ NOZI' /

Od epskog zlata do propalog biznisa s ovcama: Slavni Hrvat otkrio od čega danas živi

Specijal Net.hr-a Karijera nakon karijere svakog utorka čitajte na portalu Net.hr. 

Svijet koji je hrvatskoj javnosti nepoznanica

Maglajlija, bivši rukometaš, a danas menadžer koji radi u agenciji Festivus, pruža detaljan uvid u svijet koji je hrvatskoj javnosti uglavnom nepoznanica. Iako se imena nogometnih i košarkaških menadžera često provlače kroz medije, rukometni su, kako kaže, raritet. O rukometnim menadžerima se ne zna puno jer se niti ne spominju puno. Senjanin Maglajlija radi u agenciji čiji je vlasnik Andrej Golić, što ih svrstava među pionire ovog posla na našim prostorima, jer su u poslu dugo. Ipak, napominje kako su menadžeri postojali i ranije, iako u puno manjem broju. 

EKSKLUZIVNO /

Takvu situaciju nije očekivao: 'Sad se još i s tim moram zamarati. Uspjeh na EP-u? Samo zlato

"Ima dosta menadžera danas, ali prije ih nije bilo toliko, ni blizu, iako su postojali. Rukomet danas nije više nepoznanica, posao rukometnog menadžera već duže vremena na Balkanu nije nepoznanica. U Europi, zadnjih 20 do 25 godina, posao rukometnog menadžera je postao standard i normalna stvar, ali je kod nas na Balkanu tek zadnjih sedam-osam godina postalo normalno imati menadžera u rukometu, kao što i treba biti normalno. Ali da, u pravu ste, kaskamo za Europom i raritetno je u odnosu za nogomet i košarku. Mi tu kaskamo, naravno, kao i u drugim segmentima sporta. Nogomet i košarka su kao biznis dugo ispred nas, pa tako i naš posao malo kaska za tim, samim tim i naš posao. Ali, ide to, ide, ima posla. Navikavaju se i klubovi, većina radi s menadžerima, igrači rade s menadžerima. Znate, kod nas se pojavljuju mlađe kolege, mlađi igrači koji završavaju igračke karijere i prebacuju se na trenerski dio posla", započinje Maglajlija.

Nasmijao se i nastavio...

"Znate, svako misli da je negdje tamo negdje drugdje lakše, ali ima i dosta koji nastavljaju kao menadžeri. Rukometni menadžer više nije nepoznanica. U posljednjih 5-6 godina ustrojilo se. Trebaju se sad imati licence, moraš polagati za posao menadžera u ozbiljnim državama. Ide to, međutim dosta toga mi jedno sedam - osam godina kaskamo za košarkom, a kamoli za nogometom. Ne može se usporediti posao, novci, protok s nogometom, pa ni s košarkom. Samim time, u rukometu više moraš raditi da bi više i zaradio. Kao i u svakom poslu. Ja radim u agenciji Festivus s Andrejom Golićem. On je vlasnik, Francuz. Traje to jedno 17 godina. Da se razumijemo. Bilo je prije rukometnih menadžera, rijetki su bili, ali ih je bilo. Ja kad sam bio u RK Zagreb radio sam taj posao za klub. Prije sam pomagao igračima i tako", govori Senjanin Maglajlija. Golić je poslije karijere počeo raditi kao menadžer. Otvorio je tvrtku Festivus i kad je Maglajlija završio karijeru u RK Zagreb u klupskim strukturama, pridružio mu se. Andrej Golić je gazda, a Maglajlija njegov asistent s velikim ovlastima i ingerencijama. 

'DA IMAM NEKOG SVOG' UZA SEBE' /

Mandić ekskluzivno progovorio o Kuzmanoviću i senzacionalnoj informaciji koja je odjeknula rukometnom Europom

Od parketa do ureda

Put Senjanina Maglajlije u menadžerske vode bio je postepen i logičan slijed nakon završetka igračke karijere. Svoje ogromno iskustvo stjecao je na svim razinama, što mu danas daje jedinstvenu prednost u poslu.

"Nakon igračke karijere, šest sam godina bio u klubu, u RK Zagrebu, na raznim funkcijama. Bio sam u uredu, pa pomoćni trener, pa glavni trener. Tek kad sam 2010. godine završio svoj staž u Zagrebu, koji je ukupno trajao dvanaest godina i nakon pauze od dvije godine, tek sam onda 2012. godine profesionalno ušao u menadžerske vode", objašnjava Maglajlija i otkriva jednu zanimljivu priču...

"Evo, recimo, jedan podatak. Čuveni gospodin Serdarušić, koji je bio i rukometni i nogometni menadžer, doveo je Iztoka Puca u Zagreb 1989. godine. Bilo je tu i starih menadžera poput Gučeva, Rusa, koji je dovodio sve ruske igrače u Španjolsku. To su stari rukometni menadžeri. Posao se s vremenom proširio, ali je dugo bio obavijen velom tajne. Golić je po završetku karijere imao menadžera, pa mu je sinula ideja. Nakon toga je počeo raditi i sam kao menadžer. Onda sam došao ja i mi sad radimo zajedno. Da može bolje, može, puno bolje u smislu organizacije. U rukometu je to malo onako, sporije, generalno govorim, ne samo u menadžerstvu nego organizacijski. EHF, IHF, sponzorski, televizija, ovo, sve mi je nešto sporije od drugih sportova. Pretežno sporije od košarke i nogometa, sportova koji u menadžerstvu prednjače u odnosu na rukomet. Moglo bi to puno brže. Nema tu filozofije, neke se stvari mogu prekopirati jer su standard, općenite, nema tu neke tople vode jer je to netko prije tebe napravio. U rukometu je sve sporije, ima tu sivila dosta, improvizacije, ali danas i prije 15 godina, ma to se ne može usporediti."

Foto: Marko Prpic/pixsell

Predrasude, zarada i filozofija posla

Jedna od najvećih borbi s kojima se menadžeri susreću jest negativna percepcija u javnosti, gdje ih se često prikazuje kao "grabežljivce" kojima je isključivo stalo do zarade. Maglajlija se oštro suprotstavlja takvoj slici i detaljno objašnjava filozofiju svoje agencije.

"Nisamo 'grabežljivci', radimo u interesu svakog igrača. Znate, vremena se mijenjaju i sve više roditelja je svjesno da im treba menadžer. Ali, treba znati izabrati. Postoje manipulatori koji će igrača odvesti nekamo za 500 eura više, gdje će on sjediti na tribini. Mi tako ne radimo. Nama je interes da igrač igra što više i da se razvija, pa da tek onda to i naplati. Gradimo karijeru korak po korak, nema preskakanja. Kad se tako posloži glava i igrača i roditelja, ta relacija traje do kraja karijere. To se pretvori na kraju u više od poslovnog odnosa", ističe Maglajlija.

Financijski model u rukometu znatno se razlikuje od nogometnog. Transferne odštete su rijetkost, a zarada se temelji na postotku od igračevog ugovora, koji se kreće od pet do deset posto, ovisno o zakonima pojedine države.

EKSKLUZIVNO /

Zvijezda svjetskih doprvaka: 'Ne želim vjerovati da će toga biti na EP-u. Moramo gledati samo sebe'

"Puno toga radimo i besplatno, pogotovo s mladim igračima. Ulažemo u njih vrijeme i energiju, a to je naš rizik. Od deset igrača u koje ulažemo, možda ih šest otpadne. Ali cilj je odvesti igrača do nivoa gdje će potpisati dobar ugovor, od kojeg onda i mi možemo zaraditi. Radi se zbog novaca, ne radi se zbog čokolade, ali nije samo stvar u tome da se uzmu pare, bez obzira na to kako će karijera završiti", tvrdi Senjanin Maglajlija. 

Svakodnevica je, kaže, daleko od glamurozne.

"Mi stvarno puno radimo, puno putujemo. Moramo graditi relacije, biti na licu mjesta. To su noćni razgovori, sastanci... Moraš izgraditi povjerenje da bi ti predstavnik kluba otvorio dušu i rekao neke stvari prije nego drugima. To je takav posao. Ja znam ljude četrdeset godina, od vremena kad sam sa osamnaest igrao protiv onih od 38, pa do danas. Zato mi se ljudi javljaju na telefon, jer znaju da smo korektni", navodi Senjanin Maglajlija. 

Zvjezdana imena i ekskluziva o 'transferu godine'

Agencija za koju Maglajlija radi zastupa neka od najvećih imena hrvatskog i svjetskog rukometa. Popis hrvatskih rukometnih reprezentativaca je impresivan. Festivus zastupa valjda "pola" reprezentacije... 

"Ako krenemo od lijevog krila, Marin Jelinić je s nama. To je i Zvonimir Srna. Radili smo njegov posljednji transfer u Montpeiller. Ivan Martinović, Mateo Maraš, Veron Načinović, Glavaš, Mandićev transfer u Magdeburg... Sve su to naši reprezentativci. Najnovije velike transfere smo mi odradili. Načinovića u Kiel. On je s nama od 18. godine. Martinović je s nama od svoje osamnaeste godine, vodili smo ga kroz Njemačku i sad u Veszprem. Načinović je također s nama od osamnaeste. Imamo mi još jedno pet-šest igrača u reprezentaciji koji su igrali protiv Sjeverne Makedonije u Poreču plus mladi iz mlade reprezentacije. To je ozbiljan posao koji kreće od skautiranja mladih, pravljenje karijere, korak po korak do razvoja. Tako su i klubovi posloženi po kvaliteti. Od 17. godine do 38.- 40. Mirko Alilović, recimo, ima 40. godina, produžujemo mu karijeru. Ozbiljan je to posao."

Osim igrača, agencija zastupa i trenersku elitu.

"Vodimo Raula Gonzaleza koji je vodio PSG, a sad je izbornik Srbije. Tu je Xavi Pascual, koji vodi Veszprém i smatra se jednim od najboljih na svijetu. Zatim Roberto García Parrondo koji vodi Melsungen. Sudjelovali smo i kod odlaska Željka Babića u Egipat. Imamo jaka, priznata svjetska imena."

Za čitatelje Net.hr-a, Maglajlija komentira i jednu od najzvučnijih transfer priča, mogući odlazak Dominika Kuzmanovića u moćni Magdeburg na kraju sezone, gdje bi se trebao pridružiti suigraču iz reprezentacije, Mateju Mandiću.

'MOGAO BI NASTATI PROBLEM' /

Manda i Kuzma zajedno? Zlatni iz Portugala tvrdi: 'To neće biti dobro za Hrvatsku'

"Iako mi ne vodimo Kuzmanovića, koliko sam ja upoznat iz menadžerskih krugova u Njemačkoj i po onom što sam pročitao u medijima, mislim da on ide u Magdebug na kraju sezone, 99 posto. Ako nije objavljeno, onda je dogovoreno. Želim naglasiti da jništa ne potvrđujem, samo govorim što sam čuo, što se priča. Dok nije službeno, nije gotovo. Ne pravimo ražanj dok je zec u šumi", otkriva Maglajlija i nudi analizu situacije u kojoj će se dva vrhunska hrvatska golmana boriti za minutažu. No, da bi to shvatili, morate shvatiti i jednu bitnu stvar...

Naime, ključna promjena koja se događa dolaskom u jaki klub poput Magdeburga jest promjena prioriteta. Dok je u razvojnoj fazi karijere igraču najvažnija minutaža kako bi se dokazao i osigurao bolji ugovor, u borbi za naslov prvaka Europe i Njemačke vrijede drugačija pravila...

"Generalno, kad se radi o vrhunskom klubu koji ganja najveće moguće rezultate, onda individualna statistika uopće nije bitna. Svi su podređeni klupskom rezultatu", objašnjava Maglajlija.

To, prema njegovim riječima, zahtijeva potpuno drugačiji mentalni sklop. Igrač mora biti spreman dati svoj maksimum, bilo da na terenu provede pet ili pedeset pet minuta...

"Hoće li Kuzmanović danas braniti 55 minuta, a Mandić pet, ili će sutra biti obrnuto, to uopće nije važno. Obojica moraju puhati u klubu poput Magdeburga u isti rog i biti spremni za svaku ulogu koju trener od njih traži", ističe.

U takvom sustavu više nema mjesta za razmišljanje o osobnoj statistici kao alatu za prodaju. Igrač se već "prodao", stigao je u jedan od najboljih klubova na svijetu i sada je jedini cilj doprinijeti kolektivnom uspjehu. Ako se od njega traži da tri utakmice sjedi na klupi, njegov je posao da to profesionalno odradi, objašnjava nam Maglajlija. 

Razlika između 'odskočne daske' i vrha svijeta

Maglajlija pravi jasnu razliku između klubova koji služe kao "odskočne daske" i onih koji predstavljaju sam vrh. Na putu prema gore, minutaža je ključna. Mladi igrač treba igrati kako bi razvio svoj talent i kako bi ga primijetili veći klubovi. Tada je važno pronaći sredinu gdje će biti prvi izbor i imati kontinuitet.

"Dok se nalaziš na tim odskočnim daskama, minutaža je bitna kako bi je kasnije naplatio. Međutim, kad dođeš u Magdeburg, Barcelonu, Kiel ili Veszprém, podređuješ se klubu", kaže Maglajlija.

Foto: Luka Stanzl/pixsell

Mogao je, navodi, Kuzmanović pronaći klub u kojem bi sigurno branio 60 minuta, ali to ne bi bio klub koji se bori za najprestižnije trofeje. Odluka da se pridruži momčadi s Mandićem u vrhu europskog rukometa pokazuje zrelost i razumijevanje onoga što je potrebno za uspjeh na najvišoj razini.

Za Magdeburg je situacija idealna, jer na raspolaganju imaju dva vrhunska vratara, što im daje sigurnost u borbi na više frontova. Za hrvatsku reprezentaciju, činjenica da dva ključna vratara zajedno treniraju i brane u tako jakom sustavu može biti samo plus. A za same igrače, to je potvrda da pripadaju eliti, gdje se uspjeh mjeri isključivo osvojenim titulama, a ne brojem odigranih minuta.

Doprinos rukometu kao takvom

Na kraju, Maglajlija također tvrdi ono što smatra najvažnijim aspektom svog posla. Doprinos hrvatskom rukometu, ali i rukometu ostalih zemalja čije igrače zastupaju... 

NET I VOYO /

Prijavite se na Net.hr s istom e-mail adresom kojom ste pretplaćeni na Voyo i čitajte sadržaje bez oglasa!

"Naš doprinos je jako velik i za reprezentaciju i Savez, ali ne samo na hrvatskoj razini, ne samo za hrvatsku reprezentaciju i rukomet, nego to vrijedi i za druge strane zemlje čije igrače zastupamo. Filozofija naše firme je da igrač igra što bolje, u što boljem klubu, jer se to onda direktno reflektira na njegovu igru u reprezentaciji. Kad mi pazimo na karijeru i vodimo je planski, igrači postaju bolji i kvalitetniji dolaze na okupljanja. Zar nije bolje za hrvatsku rukometnu reprezentaciju da dođu Martinović, Načinović i ostali iz najboljih svjetskih klubova, nego iz nekih manje kvalitetnih sredina? To je naš doprinos. Dajemo doprinos razvoju svega, pa sutra i našoj ligi, kad se ti igrači na kraju karijere vrate kući", zaključuje Senjanin Maglajlija.

POGLEDAJTE VIDEO: Ego, klanovi... Legenda o onom o čemu mnogi šute: 'Svi u našem rukometu žele samo jedno'