Alvaro Načinović, proslavljeni bivši hrvatski rukometaš, kapetan zlatne generacije hrvatskih rukometaša s Olimpijskih igara iz Atlante 1996., u novoj epizodi podcasta Net.hr-a Maksanov korner govori za specijal Net.hr-a Karijera nakon karijere. 

Specijal Net.hr-a Karijera nakon karijere čitajte svakog utorka na portalu Net.hr. 

Europsko prvenstvo u rukometu 2026. gledajte na kanalima RTL-a i platformi VOYO, a pratite na portalu Net.hr. Portal Net.hr donosi vam jedinstveno rukometno iskustvo. 

SVJETSKI, A NAŠE /

Čudesni izum hrvatskog borca koriste giganti: 'Govore mi da ću prodati tvrtku za 100 milijuna'

Što se dogodi kad se svjetla reflektora ugase, a dres zauvijek spremi u ormar? Na koji način se sportaši prilagode na drugi život, bez treninga, utakmica, bez fokusa javnosti kakvog su imali dotad? 

Alvaro Načinović, legendarni pivot, otkriva dosad nepoznate detalje o svom životu nakon karijere, putu ispunjenom poslovnim promašajima, borbom sa stresom, ali i pronalskom mirnog života daleko od rukometnih terena.

Trenerski posao je previše stresan, a direktorska fotelja donijela mu je visoki tlak

Mnogi vrhunski sportaši nakon igračke karijere prirodan put vide na trenerskoj klupi ili u direktorskoj fotelji. Načinović je probao oboje, točnije bio je trenerski pomoćnik, no iskustva su ga, kako kaže, samo udaljila od sporta. Iako je nekoliko godina, dok je bio u Crikvenici, bio pomoćnik svom velikom prijatelju Irfanu Smajlagiću Pipetu u mlađim reprezentativnim selekcijama, u juniorskim i kadetskim selekcijama Hrvatske i stekao vrijedno iskustvo, odlučio je da trenerski posao nije za njega.

"S njim sam radio u mlađim kategorijama Hrvatske jedno par godina i tu sam kroz njega i preko njega stekao jedno veliko iskustvo u vođenju mlađih selekcija. Tako da sam ja imao ponuda i da postanem trener, međutim ja sam već bio odlučio da trener neću biti u budućnosti, zato što mogu biti samo ovako. Davat neke savjete ili nešto, pomoć na treninzima. Smatram da je trenerski posao izuzetno zahtjevan i težak. Čovjek mora biti unutra od nula do dvadeset četiri, temeljit, puno iscrpljuje, a nisam siguran da mu se toliko vraća. Prilično je stresan i nezahvalan. Zato sam odlučio ne baviti se s trenerskim poslom", objašnjava Načinović, dodajući kako ne želi život u kojem je svaki dan, od ponedjeljka do nedjelje, podređen utakmicama i putovanjima.

Slično iskustvo imao je i kao direktor. U dva navrata vodio je svoj matični klub Zamet, jednom u ambicioznom projektu "Svi smo mi Rijeka" pod pokroviteljstvom Damira Miškovića, predsjednika HNK Rijeka. Međutim, oba su pokušaja završila neslavno. Stres je uzeo danak. 

"Došlo je u Zametu tada do smjene Uprave. Predsjednik Zameta je bio veliki prijatelj, neurokirurg Kolić iz Rijeke i on je bio veliki entuzijast. Želio je pomoći Zametu, da Zamet postane još veći klub i da stane nekako na zdrave noge. Zamet je tada bio u nekakvim financijskim krizama. Mogu reći da sam nakon dvije, tri sezone odmah dobio visok tlak, neke poremećaje, srčane i takve stvari zbog stresa. Definitivno sam se maknuo i od toga. Sport, ako nisi na terenu, ovo van terena je definitivno malo drugačije. Trenerski posao cijenim tko se njime bavi, ali uistinu kad vidim njih kako izgledaju, u tom grču, koliko vremena provode, ne djeluje mi zdrav posao", iskreno je priznao.

Bio je kratko, nekih godinu dana, pomagao kao direktor u RK Kozala, koji je riječki klub i veliki rasadnik talenata i mora reći da iz Kozale, kao iz Zameta, stvorili su se mnogi hrvatski reprezentativci. Nakon toga, što se tiče sporta, posvetio se praćenju karijere sina Verona, hrvatskog rukometnog reprezentativca koji brani boje Kiela. Sa strane gledajući, bez puno miješanja. 

Od kafića nazvanog po šišmišu do propalog OPG-a

Daleko od sportskih dvorana, Načinović se okušao u potpuno drugačijim vodama. Pet je godina u Rijeci vodio kafić simpatičnog imena "Pipi Strela". Kako objašnjava, ime dolazi od talijanske riječi za šišmiša, a kafić se nalazio na riječkom Trgu Šišmiš. Ipak, to je više bilo mjesto za druženje nego ozbiljan ugostiteljski pothvat.

"To je već bilo u medijima, RTL nas je prvi promovirao", otkriva Alvaro Načinović. 

Najzanimljiviji i najambiciozniji projekt bio je onaj u srcu Like. S dragim mu prijateljem, velikim kondicijskim trenerom Emilom Baltićem iz Rijeke, pokrenuo je OPG s ovcama u okolici Gospića.

"Bila je to fantastična ideja, jako privlačna, ekološki projekt, jako privlačan", kaže Alvaro Načinović.

Ideja je, dakle, bila velika i plemenita, s planovima o ekološkom projektu i kampovima za djecu, a priča je svojedobno bila popraćena i u medijima. Ipak, nakon deset godina, san se rasplinuo.

"Svih ovih desetak godina problemi su bili s ljudima, s pastirima. Nismo uspjeli naći nekoga tko bi to sve čuvao i držao dok nas nema. Projekt je u biti propao, zemlja se prodaje i, nažalost, ništa od te odlične ideje i projekta za koji smo mislili da će zaživjeti. Lika je cijela lijepa. Žao mi je što nije uspjelo, ali nije bilo šanse. Ako nisi gore prisutan, teško je voditi takav posao. Premalo je bilo kvalitetnih ljudi da bi to uspjelo, stalno su se pojavljivali novi problemi", sjetno je ispričao Načinović o propaloj ličkoj avanturi.

'Zahvalan sam Jovanoviću i Skansiju'

Nakon niza poslovnih pokušaja i odustajanja od funkcija u sportu, postavlja se pitanje od čega danas živi jedan od najvećih hrvatskih sportaša. Odgovor leži u državnom priznanju za njegova sportska postignuća. Načinović je korisnik naknade za iznimna sportska dostignuća, poznatije kao "sportska mirovina", koja se dodjeljuje osvajačima olimpijskih medalja nakon 45. godine života.

"Kad smo već kod te teme, moram reći da zasluge za to idu tadašnjem ministru sporta Željku Jovanoviću, inače mom prijatelju iz gimnazije, i pokojnom gospodinu s velikim G, Petru Skansiju. Njih su dvojica to izgurali i na tome im svi sportaši moraju biti itekako zahvalni", istaknuo je Načinović, ne skrivajući da mu je taj prihod osigurao egzistenciju. Uz to, pametno je uložio dio zarađenog novca u nekretnine.

Danas vodi miran život, bez velikih ambicija i stresa.

"Pristojno živim, ne živim na visokoj nozi. Uvijek mi je bio cilj da imam svoje slobodno vrijeme, da idem s društvom gdje hoću i kad hoću, bilo to planinarenje, skijanje ili neki izlet. To mi je draže od obaveza koje nosi trenerski ili direktorski posao", zaključio je.

NET I VOYO /

Prijavite se na Net.hr s istom e-mail adresom kojom ste pretplaćeni na Voyo i čitajte sadržaje bez oglasa!

Priča Alvara Načinovića pokazuje da put nakon vrhunske karijere nije uvijek posut zlatom i slavom. To je često put traženja, pokušaja i pogrešaka, na kojem je legendarni kapetan, nakon svega, pronašao ono najvrjednije. Mir i slobodu da živi život po svojim pravilima.

POGLEDAJTE VIDEO: Hrvatska je dobila igrača koji bi mogao eksplodirati na EP-u: 'Pokazao je da može biti taj'