Anto Širić (29.) ime je koje ćete teško svrstati u samo jednu kategoriju. On je magistar mehatronike, ali i jedan od najboljih hrvatskih kickboksača. Anto Širić je poduzetnik čiji izum - uređaj Sportreact - koriste giganti poput NFL momčadi Miami Dolphins i engleskog prvoligaša Crystal Palacea, ali i dečko porijeklom iz Žepča koji je svoj san počeo graditi u kući svoje bake u Stupniku. 

'SNAŠAO SAM SE S ALATOM' /

Zlatni Hrvat pobjegao od rukometa i postao majstor za namještaj: 'To je bio super potez'

Sportreact je hit

Specijal Karijera nakon karijere čitajte svakog utorka na portalu Net.hr. 

"Najviše se ponosim svojim podrijetlom i poviješću", odmah daje do znanja Anto Širić. 

Sportreact je sustav za trening i dijagnostiku brzine reakcije, agilnosti i drugih neuromotoričkih sposobnosti. Sastoji se od hardverskih senzora, koji su u potpunosti dizajnirani i proizvedeni u Hrvatskoj, te mobilne aplikacije koja trenerima omogućuje praćenje napretka, analitiku i usporedbu sportaša s normativima.

Nedavno se Anto Širić vratio sa Svjetskog prvenstva s brončanom medaljom oko vrata, no najupečatljivija priča nije ona o borbi u ringu, već o pozivu koji je uslijedio nakon poraza. To je priča o sportu, inovaciji, čudesnom psolovnom pothvatu i nevjerojatnoj upornosti koja spaja naizgled nespojive svjetove. Anto Širić gost je specijala Net.hr-a Karijera nakon karijere. 

"Moja prva ljubav je definitivno kickboxing. Bio sam kao klinac dosta uspješan borac koji je spadao u jedne od najvećih nada hrvatskog kickboxinga u to vrijeme", počinje svoju priču Anto Širić. 

Kako je ozljeda postala poslovna prilika

Sve je počelo iz dvije strasti koje su paralelno oblikovale Antin život. S jedne strane, bio je kickboxing, sport u koji se zaljubio s 12 godina i u kojem je brzo postao jedna od najvećih nada Hrvatske. S druge strane, bila je ljubav, odnosno start prema elektronici, struji i izumima, koja ga je odvela u Tehničku školu Ruđera Boškovića, a kasnije i na studij mehatronike.

"Cijelo to inžinjerstvo, struja, izumići koje sam cijelo vrijeme radio kroz mladost. Nakon toga sam upisao studij mehatronike i aktivno sam se još uvijek natjecao u kickboxingu. Bio sam seniorski viceprvak svijeta, više puta viceprvak Europe kao junior", govori Anto Širić. 

Godinama je uspješno balansirao između napornih treninga i zahtjevnog fakulteta, a onda se dogodio ključni trenutak. Ideja se rodila u razgovoru s trenerom, koji je na internetu vidio kako sportaši treniraju reakcije pomoću svjetlosnih signala.

"Vidjeli smo jednog boksača, Vasila Lomačenka, da trenira reakcija gaseći nekakva svijetla i trener me pitao bi li mogao napraviti nešto što bi nama moglo biti isto tako korisno?"

Inače, Vasil Lomačenko, boksač lake kategorije, je jedan od najboljih boksačkih tehničara ikad i jedan od najvećih boksača 21 stoljeća. 

Foto: Privatna Arhiva

"Meni je Lomačenko najdraži boksač, strašan boksač", ističe Anto Širić. 

Sudbina je htjela da Anto baš tada doživi ozljedu koja ga je privremeno udaljila od treninga.

"Prihvatio sam taj izazov da pokušam nešto napraviti što će nam biti od koristi. Operirao sam se i nisam mogao trenirati. Preselio sam se kod bake u Stupnik kraj Zagreba i u njezinoj kući napravio svoj mali ured", prisjeća se Širić. Bio je to početak puta koji će ga odvesti puno dalje od sportskih dvorana.

"Na tom tavanu, ili u tom svom uredu, bio sam po osam do 16 sati dnevno. U obitelji su se već pitali što taj dečko toliko radi sa strujom i nekim svojim izumima. Za mene je to bio težak proces", priča nam kroz smijeh.

Znanje je skupljao s interneta, učeći s YouTubea i foruma poput Stack Overflowa. Prvi prototip bio je pravo remek-djelo snalažljivosti. Uspio je napraviti verziju za završni rad...

"Napravio sam ga u zdjelicama iz Offertissime, zbilja u nekoj prostoj varijanti, ali dovoljno da je uspijemo upogoniti u treningu i da pokažemo nekakvu ideju. Bila je to zbilja 'uradi sam' varijanta, ali bila je dovoljna da pokažemo ideju i da je isprobamo na treningu."

Taj je uređaj postao temelj njegovog završnog rada, a usavršena verzija kasnije i diplomskog, čime je stekao titulu magistra mehatronike. No, priča je tek počinjala...

Hrvatska pamet u službi svjetskih prvaka

Nastavio je Anto dalje s tim uređajem. Usavršio je jednu napredniju verziju i to mu je bio dilpomski rad. Dok je Anto razvijao tehničku stranu proizvoda, njegov prijatelj i kasniji suosnivač Ivan Josipović osvajao je nagrade na studentskim poslovnim case study natjecanjima u visini 10 000 kuna, 5 000 kuna.

Anto, koji je u to vrijeme radio kao zaštitar u Roku na Savi na brucošijadama kako bi financirao sportsku karijeru, prepoznao je priliku. Bio je sportaš koji se teško financirao. 

"Sreo sam ga jedne večeri i rekao mu da imam ideju koju mu želim pokazati. Kad je vidio uređaj, bio je oduševljen. On je od mog izuma stvorio ekonomsku priču, definirao ciljano tržište i sve posložio da odgovara startup svijetu i dodao tu neku ekonomsku pozadinu na sve to", objašnjava Širić.

Zajedno su krenuli po raznim studentskim natjecanjima i osvajali nagrade, a prekretnica je bila pobjeda na Startup Factory programu Zagrebačkog inovacijskog centra (ZICER) na Velesajmu, gdje su osvojili 100.000 kuna. To im je omogućilo da osnuju tvrtku, iskoriste bespovratna sredstva za samozapošljavanje i dobiju ured.

"Tada smo mislili da ćemo s tim novcima sve napraviti, da je to to", rekao je Anto Širić.

Ipak, pravi "game-changer" dogodio se u kolovozu 2022. godine.

"Imali smo veliku sreću da smo upoznali investitore iz Amerike koji su dodatno investirali u naš proizvod. To nam je omogućilo sredstva za pravi razvoj. Godine 2023. smo počeli s prodajom tih naših prvih verzija koje, naravno, nisu bile bajne, ali danas krajem 2025. uspješno smo usavršili proizvod i softver. Prodajemo ga u preko 50 zemalja. Primarno tržište, najveće nam je SAD, zatim Azija, onda Europa. 

Tako je rođen Sportreact – sustav za trening i dijagnostiku brzine reakcije, agilnosti i drugih neuromotoričkih sposobnosti. Sastoji se od hardverskih senzora, koji su u potpunosti dizajnirani i proizvedeni u Hrvatskoj, te mobilne aplikacije koja trenerima omogućuje praćenje napretka, analitiku i usporedbu sportaša s normativima.

Danas se Sportreact prodaje u više od 50 zemalja, a lista klijenata je impresivna: NFL momčad Miami Dolphins, NHL momčad Detroit Red Wings, Crystal Palace iz Premier lige, Zrinjski Mostar kojeg trenutno kao trener vodi Igor Štimac i pomoćnik mu Marijo Tot, Red Bull Performance Center, brojni američki sveučilišni timovi, Kineziološki fakultet u Zagrebu, te mnogi kondicijski treneri u Hrvatskoj koji rade s profesionalnim sportašima. Anto Širić otkrio nam je sam impresivnu listu sportskih klubova koji Sportreact koriste. 

Tvrtka danas zapošljava desetak ljudi i neprestano radi na usavršavanju softvera, s planovima za uvođenje umjetne inteligencije koja će davati personalizirane preporuke za trening.

Poraz koji vrijedi 100 milijuna

Ironično, uređaj koji je stvorio kako bi sportašima pomogao da budu bolji, njega je samog udaljio od vrhunske sportske forme.

"Baš tako. Taj me uređaj malo udaljio od sporta, a trebao me poboljšati. Jednostavno, posao zahtijeva previše obaveza. Teško je ostati na profesionalnoj razini", priznaje Anto. Ipak, sportska vatra u njemu nije se ugasila. Na nedavnom Svjetskom prvenstvu, iako je sam za sebe rekao da je došao nespreman, osvojio je broncu. U polufinalu ga je zaustavio Ukrajinac koji je na kraju postao svjetski prvak, a protiv kojeg se već jednom borio u finalu SP-a i izgubio. Bilo je to na prošlom SP-u.

"Nekako sam opet uživao u onom što volim, opet sam pokazao da sam tu u vrhu, iako sam došao vidno nespreman. Tako da se ta varta nije skroz u meni ugasila, ali evo, činjenica je da ta karijera nije više karijera kakva je bila ili kakva se predstavljala da će ići u nekom smjeru. Trenutno me ispunjava ovo i s obzirom na ostale životne okolnosti, uživam u ovom, ali nadam se da će biti prilike još malo i za sportsku karijeru", navodi Anto Širić koji za sebe skromno tvrdi da nije načitan i pametan tip. 

"Socijalne vještine su mi uvijek bilo puno bolje. Ja sam vam dijete sa sela", ponosno ističe Anto Širić. 

Foto: Privatna Arhiva

Nakon poraza, javio se svojim investitorima.

"Pitali su me kako je bilo na SP-u. Rekao sam im da sam izgubio u polufinalu i da je protivnik bio bolji. A onda mi je investitor odgovorio: 'Pa dobro, bio je bolji, ali on nije CEO firme koja će se jednog dana prodati za 100 milijuna.' Tako da OK, što te boli briga", prepričava Anto kroz smijeh.

Taj trenutak najbolje sažima njegovu jedinstvenu poziciju – sportaša koji se i dalje bori na najvišoj razini, ali čija je najveća pobjeda već osigurana izvan ringa.

"Nisam čuo da je neki sportaš u takvoj situaciji, da je izumio takav jedan uređaj, niti je sigurno da će se firma prodati za 100 milijuna, da se razumijemo. Mislim da su rijetki takvi. Činjenica je da ja ovako ne bi mogao ostati ovako na nekoj profesionalnoj, ozbiljnoj razini."

Odgoj kroz sport i pogled u budućnost

Iako ga posao ispunjava, sport ostaje temelj svega što je postigao. Prisjeća se teške prilagodbe na život u Zagrebu, kamo se kao dječak doselio 2007. godine.

"Krenulo je u lošem smjeru. Ušao sam u loše društvo kao klinac, u društvo delikvenata iako po prirodi nikad nisam bio takav, ali što ja znam, tu je valjda bilo najlakše upasti. I onda me sport odvukao u drugom, pravom smjeru. Odgojio me, dao mi radne navike, poznanstva i, na kraju krajeva, dao mi je i tvrtku. Nije bilo jednostavno ni za mene ni za moju obitelj, kad sam se sa 11 doselio u Zagreb. Bilo je to 2007. Jao, kad se sjetim samo... Dakle, nisam smio izaći na terasu na četvrtom katu koliko mi je to bilo visoko. Nikad dotad nisam bio u zgradi na četvrtom katu. Hoću reći, ta prilagodba na Zagreb mi je bila teška", ističe.

Redovito je sparirao s najboljim hrvatskim borcima u kickboxingu poput Andreja Kedveša i Ivana Bertića, Vite Košara, Jamana, Ćosića, upijajući znanje. Zanimljivo, citira upravo svog prijatelja Kedveša kako bi objasnio razliku u njihovim putevima:

"Kedvešu je bilo jako teško u jednom periodu karijere, ali sad je to, hvala Bogu, došlo na svoje. Andrej je jednom rekao: 'Kad sam vidio da mi se stvara plan B u životu, namjerno sam pobjegao od njega, jer sam znao da ću uspjeti jedino ako mi sport bude jedina nada za kruh.' Meni je sport davno prestao biti primarni izvor egzistencije, što je rezultiralo i slabijim rezultatima", izjavio je Anto Širić. 

Ipak, Anto Širić ne žali ni za čim. Stvorio je nešto jedinstveno – globalni proizvod iz garaže, ili bolje rečeno, s bakinog tavana. Njegova priča dokaz je da se najveći uspjesi često rađaju tamo gdje se spajaju strast, znanje i prilika koju samo rijetki znaju prepoznati. I dok se njegovi senzori pale na terenima diljem svijeta, vatra u očima ovog borca-inovatora i dalje gori – spremna za sljedeću rundu, bilo u ringu ili u poslu.

POGLEDAJTE VIDEO: Moderni gladijatori u Maksanovom korneru: 'Pogodio sam ga i kraj priče. Nije bilo dizanja više, a udarac je odzvonio dvoranom. Na nosilima su ga iznijeli'