Preživjela potres jačine 9,1 i tsunami: 'Sve se rušilo, rekli su nam samo jedno'

Alexis i njeni roditelji te brat i sestra živjeli su u visokoj zgradi. Tijekom najgorih potresa potražili su utočište u stanu na najvišem katu i satima su se držali jedno za drugo, moleći se da zgrada izdrži.

Svijet je s užasom gledao kako je Japan pogodila jedna od najrazornijih prirodnih katastrofa u njegovoj povijesti.

Potres magnitude 9,1 po Richteru i tsunami koji je izazvao napravili su ubojiti kaos na sjeveroistočnoj obali Japana.

Razorni potres i tsunami uništili su preko 450.000 zgrada i ubili preko 18.000 ljudi. Alexis i njena obitelj kasnije su napustili Japan zbog straha od radijacije.

No, danas mlada influencerica na tragediju ne gleda samo kao na strah i stres, već i kao na izazov i iskustvo.

"Rođena sam u Honoluluu i moja se obitelj preselila u Japan 2008. godine zbog tatinog posla. On je bio pilot, dok je moja mama radila kao odgojiteljica", rekla je Alexis.

"Ujutro 11. ožujka 2011. godine moj petogodišnji brat, trogodišnja sestra i ja bili smo na satu o kimonu kada smo odjednom osjetili da se tlo trese i da su se oglasili alarmi", ispričala je.

Oni su bili odvojeni od svoje majke, koja je bila na drugoj strani stana. Instruktori su svima brzo rekli da se smjeste ispod stolova. "Zgrada je počela zveckati, a stvari su počele padati sa zidova. Nisam znala gdje mi je mama i nisam je mogla vidjeti", prisjetila se Alexis.

Glavni potres trajao je oko šest minuta, a onda je svima rečeno da evakuiraju zgradu i vrate se kućama.

Na sreću, Alexis i njeni brat i sestra nisu bili ozlijeđeni, ali njihova muka nije bila ni blizu kraja.

Zbog potresa je nestalo struje, zbog čega su dizala i pokretne stepenice bili onesposobljeni.

Obitelj Dimaya živjela je u visokoj zgradi i morali su se penjati na više katova da bi došli do svog stana.

Alexisina majka za vrijeme potresa bila je sama s troje male djece, dala je sve od sebe da ostane mirna, ali je bila zabrinuta za suprugovu sigurnost, jer je on bio u avionu u zraku.

"Potražili smo utočište u stanu na vrhu zgrade, koji je bio u vlasništvu jednog od tatinih kolega, i nadali se da nas tsunami neće zahvatiti. Baš kad smo počeli dolaziti do daha, dogodio se još jedan niz potresa. Naknadni potresi bili su gotovo jednako jaki kao prvi potres", ispričala je Alexis.

"Satima smo bili u stanu, držeći se jedno za drugo, moleći se da se zgrada ne sruši", rekla je Alexis.

Ostatak svijeta s užasom je promatrao tsunami. Valovi su u nekim područjima dosezali i preko 40 metara, a cijele su zajednice uništene u roku od nekoliko sekundi.

Za Alexis i njenu obitelj ovaj traumatični događaj zauvijek je ostao dio njihovih života.

"Samo nekoliko mjeseci kasnije, morali smo napraviti tešku odluku da napustimo Japan zbog straha od radijacije", prisjetio se Alexis.

"Moji su roditelji bili zabrinuti za našu budućnost nakon što su čuli da se mnoga djeca u našem susjedstvu razboljela. Nisu se htjeli kockati s našim zdravljem, pa su odlučili da je za nas bolje da počnemo iznova negdje drugdje gdje je sigurno", otkrila je Alexis

"Željela sam ostati u Japanu jer sam voljela njihovu kulturu i hranu, ali sam u isto vrijeme bila sretna jer sam se vratila kući na Havaje", dodala je.

Iako se Alexis dugo borila s tjeskobom zbog malih, mračnih prostora i glasnih sirena, vjeruje da joj je to što je preživjela ovu tragediju omogućilo da bude jača osoba.

"To me naučilo mnogo o važnosti obitelji i zajednice i o tome da budemo tu jedno za drugo kada je potrebno. To me također potaknulo da se osamostalim.", otkrila je Alexis.

"Prolazeći kroz to, brzo sam odrasla i, na neki način, manje se bojim smrti", istaknula je.

Sada riskiram i jednostavno krenem jer nikad ne znaš što će se dogoditi. Naučila sam se izravno suočiti sa svojim strahovima, bez obzira na sve", ispričala je Alexis.