Endometrioza je kronična upalna bolest u kojem tkivo slično sluznici maternice raste izvan nje, najčešće zahvaćajući jajnike, jajovode i zdjelične organe.

Bol tijekom menstruacije, problemi s plodnošću i kronični umor neki su od najčešćih simptoma, dok intenzitet boli ne mora odgovarati opsegu bolesti. Pravovremena dijagnoza i multidisciplinarni pristup liječenju ključni su za učinkovito upravljanje simptomima i očuvanje kvalitete života žena.

Zagrepčanka Nika Bašić Bunić (39), majka dvoje djece, koja je 20 godina vodila bitku s endometriozom, nakon 13 godina rada u marketingu odlučila je posvetiti se ženama s tom dijagnozom. Bila je i osnivačica udruge "Ja sam 1 od 10". Ženama i dalje pruža podršku, razumijevanje i alate za bolje upravljanje svakodnevnim izazovima koje bolest donosi, a za Net.hr je ispričala s kakvim simptomima se suočavala, koliko je teško uopće dobiti dijagnozu, koliko je prehrana važna, ali je i ukazala na to koliko rijetko se u javnosti govori o endometriozi.

Prvi simptomi endometerioze

Nika kaže da je simptome dobila od svoje prve menstruacije, kada je imala 14 godina. "Količina boli s kojom je moja prva menstruacija došla, danas to znam, nije bila normalna i već je tada bilo jasno da nešto nije u redu. No, mamin stav da menstruacije bole, bio mi je dovoljno dobar da ga nisam preispitivala, iako se živo sjećam svog šoka i misli 'ovo ne može biti ovako osmišljeno...'. To prvo desetljeće mog ciklusa je prošlo u mom neznanju, ali i u prečudnim, nemoguće bolnim, povremenim posjetama hitnim službama, uvijek pri samom kraju ciklusa... Tamo bi me opremili koktelom lijekova i poslali me nazad doma, gdje bih ja onda kroz dan ili dva dobila menstruaciju i bolovi bi se promijenili te bih ja nastavila dalje sa životom", započinje Nika.

No njezini redoviti, godišnji pregledi kod ginekologa nisu ukazivali na ništa neobično ili čudno. "Tek 2013. godine, dakle 13 godina od moje prve menstruacije ja konačno, na redovitom pregledu, dobivam sumnju na endometriozu, zapravo tek upoznajem riječ endometrioza i počinjem shvaćati da cijeli spektar mojih simptoma i tegoba ima šifru i ime. Tada sam zapravo jedini put imala povišeni CA125, tumorski biljeg koji je jedna od pretraga pomoću koje se postavlja sumnja na dijagnozu", dodaje.

JEDNA NA TISUĆU /

Riječanka Larisa (58) rođena je s dvije maternice i četiri jajnika: 'Liječnik mi je rekao da pobacim'

Psihički nespremna prihvatiti dijagnozu

"Cijelo moje upoznavanje s endometriozom je bilo dosta šokantno, prije svega, jer u to doba gotovo nitko i nigdje nije pričao o endometriozi, dakle, mene su čekale godine guglanja isključivo engleskih tekstova, istraživanja, čitanja, učenja, traženja ljudi po cijelom svijetu koji bi mi mogli pomoći. A onda i činjenica da sam ja bila potpuno psihički nespremna tako nešto podnijeti ili prihvatiti: ideju da imam kroničnu i neizlječivu bolest, kao i odgovornost koju je to nosilo sa sobom. Iz tih razloga endometriozu nikada nisam ni smatrala bolešću, trajnom ili neizlječivom. Smatrala sam je stanjem, napornim i nadljudski upornim, ali stanjem. Veliki dio mojeg puta, prošao mi je u očekivanju da će mi netko izvan mene riješiti problem: kirurg, doktor, travar, alternativac, osteopat, tko god... Na posljetku sam, ipak, shvatila da je jedina mogućnost da ja zaista zacijelim od svoje endometrioze ta da posegnem duboko u sebe i pronađem sama svoj 'lijek", kaže.

Objasnila je i kako je endometrioza utjecala na njezin svakodnevni život i radne obaveze te je naglasila i koliko je njezin poslodavac imao razumijevanja.

"Za vrijeme osnovne, srednje i studiranja zapravo nisam bila svjesna koliko je kvaliteta mog života već u tim trenucima opadala jer sam uvijek nekako mogla i nadoknaditi san, činilo se da 'preskočim' samo ovo predavanje, da ne odem samo u ovaj izlazak. Jednostavno, nisam primjećivala ustaljeni obrazac, ali kad sam se zaposlila, tad se vrlo brzo, već nakon tri mjeseca pokazalo da redovito, i to vrlo redovito, u pravilnim razmacima, izostajem s posla, otvaram bolovanja i slično. Nekad su to bili grčevi i bolovi u maternici, a nekad je to bila temperatura i opća slabost, bez nekog 'vidljivog' uzroka. To je i period mojih pet, rekla bih najtežih, najbolnijih i najstrašnijih godina. Znala sam ležati po devet tjedana u komadu, kad bi mi se spojila dva ciklusa, odnosno dva endo napada. Poslodavac je imao razumijevanja i bio liberalan, ali neke su stvari i meni bile sulude. Vrlo brzo sam uvidjela da korporativan dress code: uske hlače, tvrde cipele, sakoi meni stvaraju ozbiljne probleme, boljele su me tada već sve kosti, većina mišića i imala sam ozbiljno oštećen desni išijatikus. Sama vožnja do posla bila bi dovoljna da ja na posao dođem već potpuno iscrpljena. Kako je moje stanje progresiralo, tako se broj mojih noći provedenih na kauču moje sobe povećavao, a broj noći provedenih s frendicama u izlascima i na putovanjima se drastično smanjivao. Propuštala sam rođendane, godišnjice, prva vjenčanja svoje generacije...", priča Nika.

Foto: Privatna Arhiva

Dijagnoza endometrioze

Ono što mnoge žene s ovim stanjem često govore jest to da su morale proći brojne pretrage kako bi im se uopće dijagnosticirala endometrioza te da su dijagnozu dobile samo zbog svoje upornosti jer su se osjećale loše i nisu odustajale. Takav je slučaj bio i kod Nike: "Prvo sam nakon 13 godina dobila sumnju na dijagnozu i to je prošlo loše. Međutim, kad sam prošla operaciju tijekom koje je moja endometrioza potvrđena, što je bilo na samom kraju 2015., laknulo mi je. Beskrajno mi je laknulo da nisam luda, iako su me svi uvjeravali da sam luda. Imala sam duboku zdjeličnu endometriozu, bila sam prepuna priraslica, jajnici su mi nađeni potpuno dislocirani u utrobi, bila sam doslovno isprepletena paučinastom endometriozom. Operacijom sam dobila potvrdu da ispravno tumačim svoje simptome, odnosno da ono što osjećam je realno i stvarno. Za razvoj mog odnosa sa mnom, taj je trenutak bio iznimno važan."

"Danas sam u situaciji kad mogu imati vrhunsku suradnju s liječnicima i kad mi zajedno krojimo politike koje će promijeniti brigu, skrb, dijagnostiku, pristup ženama, ali, isto tako činjenice su činjenice: da je endometrioza stanje koje pogađa muškarce, odavno bi bila i ispitana i bio bi pronađen lijek za simptome. Danas od endometrioze boluje svaka sedma žena na svijetu. Dakle u vašem ženskom grupnom chatu, jedna od sedam žena ima endometriozu. U uredu, na pauzi za ručak, jedna od sedam kolegica je ima, a mi i dalje nemamo dijagnostiku koje može neinvazivno reći ima li netko endo ili nema, nego žene idu na laparoskopsku operaciju, mi i dalje nemamo lijeka, nego se krpamo hormonskim terapijama", napominje.

ZAGREB ADVENT RUN /

Želite krenuti s trčanjem u 40-ima, a ne znate kako? Iskusna trkačica savjetuje početnike

Endometrioza je puno više od ginekološke dijagnoze napominje Nika i dodaje da je ona sistemsko upalno stanje, koje zahvaća ženin imunosni sustav, nervni sustav, probavni sustav i hormonalni sustav. "Endometrioza je kolaps svih ženinih sustava, a svijet se pravi kao da ne postoji ili u malo boljem slučaju, kao da žena izmišlja. U doba kad sam ja obilazila liječnike i nisam znala što mi je, tada je stvarno bilo 'tamno doba' za imati endometriozu. Jednom mi je jedan ginekolog rekao da nemam endometriozu, da imam anoreksiju i da želim umrijeti. Mami mi se doslovno srce slomilo kad je to čula. Jedan me izbacio van iz ambulante jer sam na trijaži rekla da mi je povišena temperatura od endo (u tom trenutku mi je bila 9. tjedan bez prestanka - temperatura povišena i mogla sam samo ležati devet tjedana). Jedan mi je rekao da će mi biti dobro kad se odselim od roditelja. Danas znam da je prvi mislio 'Hej, ne izgledaš kao da želiš živjeti, daj si pomozi!', da je drugom bilo nezamislivo da ja, balavica od 20 i kusur godina znam što mi se u tijelu događa, a da je treći htio reći 'daj odrasti i daj si pomozi!'. Ali tada to nisam mogla čuti. Tada sam još uvijek aktivno očekivala od nekog od njih da me izliječi", prisjeća se ova snažna Zagrepčanka.

"Žene beskrajno povrijedi takav pristup, iako je meni jasno da kirurg nije tu da tješi i pazi kako da će žena nešto primiti, one zaista jesu u trenucima, kad stoje ispred tih liječnika, najprestrašenije što su ikad bile u svom životu. U mom slučaju trebalo je proći 13 godina pakla, primarno od neznanja. U mom je slučaju sve, osim mene, šokiralo stanje koje su našli u mom trbuhu i zdjelici kada su konačno ušli unutra. U mom ih je slučaju sve zanimalo kako sam uopće hodala i funkcionirala kad su vidjeli sve što je bilo u mojoj utrobi", kaže.

Danas su napravljeni značajni koraci naprijed u shvaćanju

Unatoč svemu, Nika tvrdi da se situacija danas značajno mijenja kako u Hrvatskoj, tako u cijeloj Europi i u svijetu općenito: "Napravljeni su značajni koraci prema naprijed. Izborili smo službeni Dan endometrioze u Hrvatskoj, osnovali Udrugu, otvorili dvosmjernu komunikaciju sa strukom, zakonodavcu, ali i institucijama ukazali gdje je prostor za poboljšanje skrbi. Ulažu se golema sredstva u istraživanja dijagnostičkih alata, pametnih lijekova pa čak i uzroka endometrioze. Iduće desetljeće bit će desetljeće promjene za endometriozu i ona će, nadam se, po poznatosti i dostupnosti terapija biti na razini dijabetesa (brojke su im tu negdje)."

Foto: Privatna Arhiva

Operacija i povratak endometrioze

Nika je imala jedan operativni zahvat. "Prošao je dobro, s obzirom na peh koji se dogodio, kada mi je probušen trbušni zid i žila za desnu nogu. Probudili su s riječima 'Pregroznu endo smo našli. Dodatno, u iduća 24 sata ćemo znati je li noga spašena, znate dogodilo se...' Operacija je bila nekoliko dana prije Badnjaka, 2015. godine. Moje zadnje nade bile su položene u tu operaciju, međutim kada mi se, dva mjeseca poslije, apsolutno sve vratilo s istim simptomima, znala sam da sam iscrpila sve opcije koje su se nalazile izvan mene. Tu se zapravo, konačno, prvi put potpuno pouzdajem u sebe i ne krećem se toliko s uvjerenjem da ću se izliječiti, nego si doslovno pomažem preživjeti sa svime što mi paše i odgovara. Akupunkture, joga, fizioterapija, psihoterapija, fitoterapija, naturopati, neuropati, kupke, aromamasaže... sve sam isprobavala i zadržavala što mi je pasalo... moji dani se tih godina sastoje isključivo od odrađivanja posla i svo ostalo vrijeme koje imam usmjereno je na moje zacjeljenje. Dajem sve od sebe, ti svi trenuci postaju moji happy trenuci, pružaju mi utočište i bijeg te ja zapravo i izdržavam jer imam toliko tih stvari u danu koje me vesele", prisjeća se Nika.

STRAŠNO /

Ova bolest godišnje ubije 1700 ljudi u Hrvatskoj: 'Potvrđena je kod petine pregledanih'

"Tri godine kasnije, 2018., slavni prof. Ćorić, voditelj Centra za endometriozu u Petrovoj, mi piše regresiju u nalaz, otkazuje operaciju i stišće mi ruku. Međutim, kako sam nastavila završavati na hitnoj dva puta mjesečno, a moje endometrioze više nije bilo u meni, konačno te 2018., završavam kod dr. Fumić Dunkić, u Ambulanti za bol, koja mi nizom testova dijagnosticira PTSP i objasni mi da mi je tijelo naučilo kemijski tako reagirati, od prevelikog broja godina trpljenja bolova. Moje se tijelo dakle i dalje ponašalo isto, iako uzroka nije bilo. S obzirom na to da su nalazi pokazali i da je moje srce preiscrpljeno, doktorica je rekla da je stanje alarmantno, da imam još šest mjeseci života i da moramo ići na medikamentnu terapiju. Iduće dvije godine bila sam na medikamentnoj terapiji za PTSP. U tom periodu sam već radila od doma i to je zaista bilo teško za izdržati jer je cijeli zadatak terapije bio da se moj mozak 'isključi' na dovoljno dugo da zaboravi zapise boli, prije nego ga se ponovno 'ukopča'. Godine 2020., skidam se s terapije nakon dvije godine, i to je zapravo trenutak u kojem sam izliječena i od svoje endo i od svog PTSP-a. Na proljeće te godine ostajem spontano trudna i rađam svoju djevojčicu, a ubrzo za njom stiže i moj dječak. Ako uzmemo u obzir da su me od 24. uvjeravali da nema šanse da ostanem trudna, ignorirala sam ih i stvarno uvijek, bez dileme, znala da ću biti mama. Nije me brinulo kako ni kada, znala sam da taj dio mog života mora doći", objašnjava.

Dva mjeseca poslije operacije vratili su joj se simptomi kao i stupanj bolova. "To mi je bila porazna činjenica, tim više jer je bila ozbiljna komplikacija na operaciji, za koju sam se ja tješila 'ma, šuti, dobro je, glavno da si endo riješila, nema veze što je bilo stani-pani", priča Nika.

Foto: Privatna Arhiva

Promjena prehrane i utjecaj na mentalno zdravlje

Kada se govori o pristupima koji pomaže kod endometrioze, Nika kaže da je glavni individualni pristup, u svakom pravcu iz kojeg joj se pristupa, od zapadne medicine, preko kineske tradicionalne, do alternativne.

"Prehrana je jedna od prvih stvari koje žene trebaju urediti. Opet, ne postoji 'one size fits all', žena treba pronaći nutricionistu specijalistu za endometriozu, odraditi krvne pretrage i onda odlučiti što će izbaciti iz svog jelovnika, a što će dodati. Mikronutricija i fitoterapija isto tako, obavezni su za ženu koja ima endometriozu. Kao i clean, non toxic lifestyle, ne jer smo pedantne, nego jer su te stvari hormonski disruptori, a endo je dovoljno zbunjena s hormonima", pojašnjava.

Endometrioza ne utječe samo na fizičko zdravlje, nego i na emocionalno stanje i razinu energije žena koje žive s tom dijagnozom. Ključno je imati stručnu psihološku podršku, ali i oslonac obitelji, prijatelja i radnog okruženja kako bi se žene lakše nosile s izazovima bolesti.

"Postoji nešto što zovem endo začarani krug, gdje žena više ne zna boli li je od toga što je depresivna ili je depresivna jer je boli. Jako je važno da žena ima psihološku pomoć, da ima stabilno i sigurno mjesto gdje zna da će dobiti pomoć koju treba. Nije lako imati endometriozu, nije lako sumnjati u sebe, i nije lako konstantno biti iscrpljen. Ja sam u doba dok sam imala tegobe, bila u procesu terapije, imala svog psihijatra i bila sam dobro podržana. Smatram da je to jako, jako važno. Imati stručnu osobu koja je 'van kruga' primarnih doktora s kojima komuniciraš kad imaš endometriozu", navodi Zagrepčanka.

"Poslodavci u današnje vrijeme moraju ženama dozvoljavati tri dana mjesečno ili rad od kuće ili slobodno. Postali smo presvjesni da ženski ciklusi nisu pogodni za korporativno radno vrijeme i to trebamo svi skupa poštovati. Žena je puno bolji radnik ostale dane u mjesecu, ako si je tih nekoliko dozvolila da se pobrine za sebe. Prijatelji i obitelj su ono zbog čega endo žene ne izgube svoj razum na kraju. Ta potpora je užasno važna, iako je i bližnjima jako teško gledati voljenu osobu koja trpi bolove. I bližnji trebaju procesuirati i prihvatiti sve činjenice koje endometrioza nosi sa sobom. Moje su prijateljice bile te koje su uvijek, bespogovorno bile ono što je meni trebalo, dok su mama i moj suprug, ipak neke stvari teže podnosili i samim time ih nisu prihvaćali. Svako provjereno izvještavanje i pisanje u medijima pomaže da se znanje širi. Svaki put kad izađe nešto, kontaktira me novi 'val' žena, svaka od njih dobije tračak nade da je moj put moguć i za nju", ističe.

BEZ UPUTNICE /

Psihologinje otvoreno o ADHD-u i autizmu kod odraslih: 'Svi imamo potrebu znati tko smo'

Za žene koje sumnjaju da bi mogle imati endometriozu, važno je znati da bolest ne definira njihov život i da se s njom može učinkovito nositi uz pravilan pristup i podršku stručnjaka. Stoga Nika Bašić Bunić poručuje ženama: "Prije svega nemojte očajavati. Rečenica koju uvijek izgovorim svojim klijenticama je da je endometrioza njihov najveći blagoslov u ovom životu jer je ona zapravo poziv na povratak sebi. Endo je glasan i jako uporan alarm koji ženi javlja da negdje i nešto dubinski i istinski nije u skladu s njom. Isto tako, uvijek ženama kažem da se 'lijek' za njihovu endo nalazi u njima samima. Iduće što im kažem je da oforme svoj tim stručnjaka, dakle svaka endo žena mora imati svog ultrazvučnog dijagnostičara (samo je jedna u Hrvatskoj, dr. Marija Gregov), svog stručnjaka za magnetsku rezonancu (samo je jedna u Hrvatskoj, dr. Jug Klobučić), mora imati kirurga, doktora za bol, fizioterapeuta, psihijatra, i još štošta, naturopata, neuropata, fitoterapeuta i nutricionista... Bazirano na razgovorima sa svim tim ljudima, žena donosi plan svog menadžeriranja svoje endometrioze."

"Zacjeljivanje od endometrioze je dugotrajan i izazovan proces, prepun uspona i padova, ali je apsolutno moguć za svaku ženu koja zaista odluči da je za nju opcija da ima endometriozu do kraja svog života neprihvatljiva. Više od 10 godina radim sa ženama, mnoge mi stignu upravo preko Centra za endo, doslovno nema scenarija koji nisam vidjela i samo mogu reći da su žene koje imaju endometriozu posebna vrsta lavica", zaključuje Nika.

NET I VOYO /

Prijavite se na Net.hr s istom e-mail adresom kojom ste pretplaćeni na Voyo i čitajte sadržaje bez oglasa!

POGLEDAJTE GALERIJU

BUDITE OPREZNI /

Ovo je 27 navika koje imamo gotovo svi, a mogu nam ugroziti zdravlje

POGLEDAJTE VIDEO: Brojne žene zbog menopauze razmišljaju o otkazu: Evo kako im poslodavci mogu pomoći