Psihologinje otvoreno o ADHD-u i autizmu kod odraslih: 'Svi imamo potrebu znati tko smo'
Zašto je dijagnostika ADHD-a i autizma češće zakazala kod žena, tj. djevojčica, kako raspoznati simptome te ostalim detaljima povezanima s tim stanjima otvoreno govore psihologinje u podcastu 'Bez uputnice' Net.hr-a
U podcastu Bez putnice Net.hr-a o ADHD-u i autizmu kod odraslih pričale su psihologinje s bogatim iskustvom u radu s neurodivergentnim osobama.
''Ljudi su postali značajno svjesniji svojih stanja i samim time su počeli više govoriti o tome. Nemaju svi ADHD i nemaju svi autizam, ali došlo je do popularizacije razgovora o mentalnom zdravlju, a tako i o tim stanjima. Osim toga doista imamo povećan broj dijagnoza i kod djece i kod odraslih zato što imamo bolje dijagnostičke postupke, a ne zato što smo sada počeli dijagnosticirati svakoga'', objasnila je na početku Helena Rašić, psihologinja iz Bura savjetovanja.
'Dijagnostika drugačije gleda na ADHD i autizam kod odraslih, ali i djece'
''Ono što je zapravo najvažnije i što je još jedan razlog zašto nam se povećao broj dijagnosticiranih osoba, što djece, što odraslih je taj što su nam se promijenili dijagnostički priručnici. Oni sada zapravo na drukčiji način gledaju i na ADHD i na autizam i na neka druga neurodivergentna stanja, a i na sam postupak dijagnostike. Tu bih voljela najviše istaknuti da je izuzetno važno da dijagnostičar ne ide u dijagnostiku tražeći ADHD ili tražeći autizam jer ćemo pronaći određene znakove, recimo, slabijeg radnog pamćenja ili nečeg drugog. No to mogu biti znakovi da je osoba možda depresivna ili ima neku traumu. Zato je kod dijagnostike jako važno da to bude kompletan proces koji uzima u obzir sve moguće razloge zašto se netko ponaša kako se ponaša. Na koncu ljudi u odrasloj dobi dolaze na dijagnostiku najčešće kako bi pronašli odgovore na pitanja koja ih muče cijeli život. Kada kvalitetno napravimo dijagnostiku i odgovorimo na sva pitanja kod klijenta obično dolazi do olakšanja'', dodaje Ivana Garašić klinička psihologinja i psihoterapeutkinja iz EmotiCora.
Psihologinje se slažu kako je pitanje identiteta jako važno, kako svi imamo potrebu znati tko smo, odakle dolazimo i ''kojem plemenu pripadamo''. ''Kada dijagnoza dolazi u kasnijoj dobi ti ljudi zapravo cijeli život žive bez jednog vrlo ključnog dijela njihovog identiteta. Stoga ta dijagnoza i u kasnijoj životnoj dobi donosi odgovore na ta pitanja, pa je ona iskoristiva za budućnost'', objašnjava Rašić na pitanje što donosi dijagnoza u 40-ima ili 50-ima, te naglašava kako tada takve osobe mogu pronaći druge alate s kojima mogu prevladati poteškoće s kojima se suočavaju kako bi im život bio kvalitetniji i lakši.
'Ljudi nauče maskirati simptome'
Često se može naići na tvrdnje kako tih stanja nema u odrasloj dobi, no Garašić odlučno objašnjava kako je to mit koji potječe i doba starijih oblika dijagnostike. ''Ono što nam se na takav način događalo je da su nam nekako ispod radara prolazila djeca i ljudi koji su zapravo imali ili visoke intelektualne sposobnosti ili su na neke druge načine naučili maskirati svoje simptome. I onda se događa da u kasnijoj dobi, recimo u petom razredu ili u sedmom razredu ili u prvom srednje ili kad krenemo na faks ili kad krenemo raditi, kada se događaju promjene u životu koje sa sobom nose veća opterećenja, onda dolazi do teškoća u funkcioniranju i onda ljudi ne znaju odgovore na to. S druge strane, imamo i istraživanja koja nam izjednačavaju postotke i autizma i ADHD-a u dječjoj i odrasloj dobi, što jasno govori da nitko ne preraste, samo se godinama naučimo maskirati zato što društvo nije oblikovano na način da prepoznaje različitosti.''
Dodaje kako zbog toga u današnje vrijeme ima dosta odraslih, posebno žena, s dijagnozama graničnog poremećaja ličnosti, bipolarnog poremećaja i slično, što dovodi do daljnjih problema, jer kod pogrešne dijagnoze lijekovi koje oni dobiju nisu efikasni i nemaju učinka, pa zbog toga i dalje traže odgovore i adekvatnu pomoć.
Zašto je dijagnostika češće zakazala kod žena, tj. djevojčica, kako raspoznati simptome ADHD-a i autizma u odrasloj dobi, kako neurodivergentne osobe funkcioniraju na poslu, a kako u partnerskim odnosima, kako potražiti pomoć ili pomoći bližnjima, te zašto maskiranje i pitanje gubitka identiteta nije bezazleno pogledajte u videu na početku članka.
POGLEDAJTE GALERIJU
POGLEDAJTE VIDEO Liječnik o metabolizmu, njegovim bolestima i poremećajima: 'Radi se o nizu kemijskih reakcija s jednim ciljem'
403 Forbidden