Gdje se sve razvija rak peritoneuma: Granice peritonealne šupljine su: prednji trbušni mišići, pršljenovi — kosti kralježnice, karlično dno – grupa mišića i ligamenata koji podržavaju mokraćni mjehur, maternicu i crijeva i dijafragma – tanki mišić ispod pluća i srca koji odvaja prsni koš od abdomena. Peritonealna šupljina sadrži: omentum – nabor peritoneuma, tanko tkivo koje prekriva trbuh, okružuje trbuh i druge trbušne organe, ligamente koji povezuju kosti s drugim kostima, mezenterijum – sastavljen od dva tanka sloja tkiva, koji okružuju i sadrže vaskularne (krv) i limfne (limfne čvorove) strukture koje snabdijevaju ili tanko crijevo ili debelo crijevo.

Dva glavna tipa raka peritoneuma: Postoje dva glavna tipa raka peritoneuma – primarni i sekundarni. Primarni peritonealni rak (PPC) je kada rak nastaje u samoj peritonealnoj šupljini, a sekundarni je kada se rak širi iz drugog dijela tijela u peritonealnu šupljinu. Primarni peritonealni rak je rijedak. Podaci prikupljeni u Češkoj za studiju iz 2021. pokazuju da ovaj tip raka peritoneuma može utjecati na oko 4,36 na milijuna ljudi, dok je sekundarni peritonealni rak češći, pogađa čak oko 99 osoba na milijun ljudi. Rak jajnika čest je uzrok smrti od karcinoma. Dok se rak jajnika razlikuje od karcinoma peritoneuma, ipak, postoje neke važne veze između njih. Istraživanje pokazuje da određeni oblici peritonealnog karcinoma imaju simptome, koji se ne razlikuju od nekih oblika raka jajnika. Međutim, primarni peritonealni karcinom obično samo minimalno utječe na jajnike. Rak jajnika također može izazvati sekundarni peritonealni karcinom. Zaista, u 75 posto dijagnoza raka jajnika, liječnici će također pronaći sekundarni peritonealni karcinom. To je zato što peritonealne ćelije stvaraju okruženje za ćelije raka u kojima se one lako razmnožavaju.

Faktori rizika za razvoj rak peritoneuma: Postoji nekoliko faktora rizika za pojavu raka peritoneuma, a američki Nacionalni institut za rak navodi da su najčešći: obiteljska povijest raka peritoneuma, određene nasljedne genetske mutacije BRCA gena, kao što su BRCA1 i BRCA2 mutacije, terapija zamjene hormona u postmenopauzi, visok BMI, veća visina, u nekim slučajevima endometrioza. Istraživanje pokazuje da neki oblici peritonealnog karcinoma, kao što je ekstraovarijalni primarni peritonealni karcinom (EOPPC) pogađaju samo žene. Drugi oblici peritonealnog karcinoma, kao što je maligni peritonealni mezoteliom (MPM), mogu utjecati na starije muškarce.

Razlog nastajanja karcinom peritoneuma: Istraživači su još uvijek nesigurni u vezi sa svim mogućim uzrocima peritonealnog karcinoma. Međutim, znanstveni rad je otkrio neke moguće uzroke ili faktore koji doprinose pojavi ovog karcinoma. Postoji puno čimbenika koji mogu izazvati primarni peritonealni karcinom. EOPPC može nastati zbog genetskih mutacija, na primjer. Znanstvenici su pronašli mutaciju gena BRCA1 kod oko 17,6 posto ljudi s EOPPC. U međuvremenu, izloženost azbestu može izazvati MPM od 33 do 50 posto slučajeva. Sekundarni peritonealni karcinom ima isti uzrok kao i bilo koji rak iz kojeg je došao. Na primjer, ako netko razvije rak peritoneuma od raka jajnika, oba raka će imati isti uzrok. Nekoliko genetskih mutacija, kao što su one u KRAS i BRAF genima, uobičajeni su uzroci raka jajnika.

Simptomi raka peritoneuma: Kao što je objašnjeno u pregledu iz 2022. godine, simptomi peritonealnog karcinoma su nespecifični jer su ovi simptomi slični drugim stanjima, kao što je rak jajnika. Uobičajeni simptomi peritonealnog karcinoma su: bol u stomaku, distenzija ili nadutost, nadimanje, mučnine, loša probava, zatvor, anoreksija, gubitak težine, umor i bol u leđima.

Stadiji raka peritoneuma: Određivanje stadija za peritonealni karcinom funkcionira drugačije u primarnim i sekundarnim slučajevima. Liječnici imaju samo dva stadija za primarni peritonealni karcinom — stadij 3 i 4. U stadiju 3, tumor postoji samo u peritonealnoj šupljini, dok je u stadiju 4 rak metastazirao na druge dijelove tijela. Ove faze također imaju podfaze: Faza 3A: Rak postoji u zdjeličnim organima i abdominalnim limfnim čvorovima. Faza 3B: Rak postoji unutar peritoneuma izvan zdjelice i unutar limfnih čvorova izvan peritoneuma. Tumor je veličine 2 cm ili manji. Faza 3C: Ovo je slično stadiju 3B, osim što je tumor veći od 2 cm. Faza 4A: Postoji nakupljanje tekućine oko pluća. Faza 4B: Rak se proširio na dijelove tijela izvan peritonealne šupljine, kao što su pluća, jetra ili limfni čvorovi u preponama. Nasuprot tome, sekundarni peritonealni karcinom ima pet faza: Faza 0: Svaki postojeći rak je mikroskopski. Faza 1: Tumor postoji u jednom dijelu trbuha. Manji je od 5 milimetara. Faza 2: Tumor je još uvijek manji od 5 mm. Međutim, počinje utjecati na cijeli trbuh. Faza 3: Postoji nekoliko tumora, i oni su veći od 5 mm, ali manji od 2 cm. Faza 4: Postoji nekoliko većih tumora i oni su veći od 2 cm.

Stopa preživljavanja za rak peritoneuma: Stopa preživljavanja za primarni peritonealni karcinom kreće se od 11 do 17 mjeseci, ali je kod sekundarnog peritonealnog karcinoma još kraća. Sekundarni peritonealni karcinomi stadija 0-2 imaju stopu preživljavanja od 5 do 10 mjeseci, dok je u kasnijim fazama ta stopa od 2 do nepuna 4 mjeseca. Znanstvenici nastavljaju poboljšavati opcije liječenja raka, a izgledi se razlikuju ovisno o stadiju raka i dostupnosti tretmana.

Liječenje raka peritoneuma: Opcije liječenja peritonealnog karcinoma razlikuje se od osobe do osobe. Međutim, studije pokazuju da su kombinirani pristupi i najefikasniji. Kombinirani pristup podrazumijeva operaciju za uklanjanje tumora i tretmane kao što su kemoterapija, postoperativne terapije lijekovima i zračenje. Konačno, ovaj pristup također može koristiti specifične lijekove za ciljanje specifičnih gena koji izazivaju rak.