Nitko ne želi dijagnozu maligne bolesti, no ona se ipak događa. Psihologinja u Klinici za onkologiju KBC-a Zagreb Ivona Poljak objasnila je kako ta dijagnoza utječe na psihološko stanje oboljele osobe i njene obitelji, gdje se u Hrvatskoj obratiti za pomoć i podršku te kako pronaći psihološku snagu i volju za životom unatoč lošoj prognozi i uznapredovaloj bolesti.
"Dijagnoza maligne bolesti snažno utječe na psihološko stanje oboljele osobe, ne samo u prvim danima nakon saznanja, već i tijekom cijelog procesa liječenja i života s bolešću", objasnila je.
Oboljeli često u prvoj fazi doživljavaju stanje šoka, nevjerice i emocionalne preplavljenosti.
"Važno je istaknuti da su takve reakcije potpuno prirodne, one predstavljaju način na koji se psiha pokušava nositi s iznenadnom i teškom vijesti. Pojavljuju se intenzivne emocije poput tjeskobe, straha, napetosti, tuge i ljutnje. Osobe se iznenada suočavaju s neizvjesnosti koja može ozbiljno narušiti njihovu svakodnevicu i kvalitetu života", kaže Poljak.
Novi strahovi i prioriteti
Psihološke promjene kod oboljelih uključuju i duboko preispitivanje identiteta, životnih uloga i vrijednosti. Oni se pitaju tko su sada kada su bolesni, što im je u životu zaista važno i koje promjene žele napraviti.
"Javljaju se novi strahovi koji ranije možda nije bilo, a prioriteti se mijenjaju, dok dosadašnje svakodnevne brige ustupaju mjesto egzistencijalnim pitanjima", kazala je psihologinja.
"Ipak, važno je naglasiti da se uz teške emocije često pojavljuju i one koje pružaju snagu – nada, optimizam i motivacija za liječenjem. Mnogi oboljeli pronalaze novu životnu perspektivu, jačaju emocionalnu otpornost i razvijaju unutarnje resurse koji im pomažu da se bolje nose s bolesti i izazovima koje ona donosi", objasnila je.
Poljak kaže da je podrška obitelji i prijatelja izuzetno važna tijekom suočavanja s dijagnozom raka i tijekom liječenja.
Psihologinja u Klinici za onkologiju KBC-a Zagreb Ivona Poljak
"Ona može značajno ublažiti osjećaje usamljenosti, straha i tjeskobe te pružiti emocionalnu potporu u razdoblju nakon dijagnoze. Osjećaj da nismo sami u bolesti često povećava motivaciju za liječenje, pomaže u izgradnji psihološke otpornosti i pridonosi ukupnoj kvaliteti života", kaže psihologinja i ističe da podrška ne mora uvijek biti verbalna.
Svakodnevna pomoć je važnija od riječi ohrabrenja
"Ponekad su pažnja, prisutnost i spremnost da se jednostavno bude uz oboljelu osobu dovoljni da pruže utjehu i sigurnost. Mnoge oboljele osobe ističu kako im je konkretna, svakodnevna pomoć, poput pomoći oko djece, pripreme obroka ili organizacije prijevoza na terapije, u razdoblju liječenja bila čak i važnija od riječi ohrabrenja. Suosjećajna prisutnost, bez pritiska i pretjeranog savjetovanja, često je ono što oboljelima najviše znači."
Ljude koji žive s dijagnozom raka najčešće muči strah od smrti, boli, neizvjesnosti i gubitka funkcionalnosti.
"Pitanja poput 'Hoću li preživjeti?', 'Hoću li biti teret svojoj obitelji?' i 'Hoću li se moći vratiti uobičajenom životu?' vrlo su česta. Uz izazove nošenja s nuspojavama terapija i bolesti, emocionalni teret neizvjesnosti i gubitka sigurnosti mogu biti jednako iscrpljujući. Osim toga, mnoge oboljele brine hoće li imati podršku bližnjih i kako će se nositi s promjenama koje bolest donosi", objasnila je Poljak.
Malignom su bolešću pogođeni, ne samo oboljeli, već i članovi njihovih obitelji koji mogu doživljavati stres, promjene uloga i raspolaganja financijama, opterećenost ishodima liječenja i zabrinutost za zdravlje voljene osobe.
"Sve to zajedno može za obitelji biti iznimno opterećujuće i težak period u suživotu s bolesti. Članovi obitelji oboljelog od raka vrlo često trebaju psihološku pomoć. Iako nisu direktno oboljeli, oni također prolaze brojne emocionalne promjene, strah i neizvjesnost. Neki se osjećaju bespomoćno, iscrpljeno ili krivo ako ne mogu pružiti 'dovoljno' pomoći. Psihološka potpora im može pomoći u stvaranju psihološke otpornosti u procesu liječenja bliske osobe, kao i čuvanju vlastitih emocionalnih kapaciteta što je ključno za dugoročan suživot s malignom bolesti", rekla je Poljak.
Kome se mogu obratiti osobe koje ostanu same s dijagnozom raka?
Nažalost, nisu svi članovi obitelji u mogućnosti ili spremni ostati uz oboljelu osobu, što može dodatno pojačati osjećaj straha, nesigurnosti i usamljenosti.
"No, i u takvim teškim okolnostima, važno je znati da podrška ipak postoji. Osobe koje ostanu same s dijagnozom raka mogu se obratiti udrugama koje nude emocionalnu, informativnu i praktičnu pomoć. U tim udrugama dostupni su educirani stručnjaci i volonteri koji pružaju podršku, razgovor i pratnju kroz proces liječenja i oporavka. Osim toga, grupe za podršku, kojima se može obratiti uživo ili online, iznimno su dragocjene jer omogućuju povezivanje s ljudima koji prolaze kroz slična iskustva, što može pomoći u smanjenju osjećaja izoliranosti i potaknuti osjećaj zajedništva i razumijevanja", istaknula je psihologinja.
Poljak je napomenula da je s obzirom na zastupljenost karcinoma u populaciji i potrebu bolesnika za psihološkom podrškom nakon dijagnoze u različitim fazama života s dijagnozom još uvijek dostupnost stručnjaka mentalnog zdravlja za ovu populaciju nedostatna u Hrvatskoj.
"U većini većih kliničkih bolničkih centara postoje psiholozi unutar onkoloških savjetovališta gdje je dostupno nekoliko termina tjedno za onkološke bolesnike, što je premalo s obzirom na potrebe bolesnika i stvara preveliku opterećenost u velikim centrima", rekla je.
"Također, podrška se može potražiti u udrugama pacijenata koje nude individualno savjetovanje, grupnu podršku ili radionice. Za početak, oboljeli se mogu obratiti liječniku onkologu ili medicinskoj sestri koja ih može uputiti prema psihološkoj službi dostupnoj prema mjestu stanovanja", dodala je.
'Psihološka snaga gradi se postepeno'
U slučaju da oboljelom od raka nije dostupna psihološka pomoć, može si pomoći nizom tehnika kako bi sačuvao mentalno zdravlje.
"Pokušajte što više biti prisutni u sadašnjem trenutku, fokusirajte se na ono što je sada, ne na ono što je bilo ili budućnost koja nam je uvijek neizvjesna. Vrlo često u želji za što boljom budućnošću propustimo živjeti sadašnjost. Unatoč teškoćama s kojima se suočavate, pokušajte aktivno sudjelovati u trenucima koji se sada događaju i podijelite ih sa svojim najbližima. Pazite na svoje mentalno zdravlje i nastojte si ispuniti svaki dan aktivnostima koje vam čine dobro i u kojima nalazite smisao", savjetuje Poljak.
Volja za životom je vrlo važna. Ta unutarnja, psihološka snaga pokreće osobu da nastavi živjeti, preživljava i traži smisao, čak i u teškim okolnostima kada je loša prognoza liječenja raka i kad je oboljeli umoran i psihički i fizički.
"Psihološka snaga rijetko dolazi iznenada. Ona se gradi postepeno, iz dana u dan, često kroz male, ali značajne trenutke. Mnogi oboljeli pronalaze novu motivaciju upravo u pronalasku smisla u svakodnevici: u bliskosti s voljenima, u malim uspjesima, u trenucima tišine i mira", rekla je Poljak.
"Važno je njegovati blagost prema sebi i dopuštanje osjećanja emocija koje se pojavljuju, kao i vremena koje je potrebno tijelu za oporavak i prikupljanje snage. Važno je dati si dopuštenje za sve emocije koje dolaze, ali i podsjetiti se da čak i u teškim razdobljima postoje načini da se ponovno osjeti ispunjenost, možda ne onako kako je prije izgledala, ali na nov, dublji i često iskreniji način", naglasila je.
POGLEDAJTE GALERIJU
POGLEDAJTE VIDEO Teška bolest u Hrvatskoj pogađa sve više ljudi. Liječnik objašnjava kako je spriječiti
