Tegobe kod upale pluća mogu varirati od blagih do onih koje ugrožavaju život oboljelog, a u njih spadaju - kašalj koji je suh i počinje naglo i nakon nekoliko dana postaje produktivan i počinje proces iskašljavanja, bol u grudima - najčešće zbog iscrpljenosti mišića, povišena temperatura koja može biti jako visoka i postupno raste, otežano disanje, ubrzan puls, glavobolja.

Djeca mlađa od pet godina mogu imati izraženo ubrzano disanje i kihanje. Kod novorođenčadi ne moraju biti prisutni bilo kakvi simptomi ili pak mogu varirati od povraćanja preko gubitka energije do smanjenog apetita.

Svatko može oboljeti od upale pluća, ali određene grupe ljudi imaju povećani rizik, a to su: bebe do dvije godine, ljudi stariji od 65 godina, pušači, pacijenti na bolničkom liječenju...

U mnogim situacijama upala pluća se može prevenirati, a ovo su neki od načina: Imunizacija - Prevenar 13 i Pneumax 23 su pneumokokna cjepiva kojima se sprječavaju upale pluća i mozga izazvane različitim sojevima pneumokoka: Rutinska reimunizacija se preporučuje kod djece ispod dvije godine s anemijom srpastih stanica, nefrotski sindrom, kod djece s odstranjenom slezenom i HIV pozitivnom djecom. Također, postoje i godišnja cjepiva protiv virusa influenze tipa B, odnosno virusa gripe. Ako ste pušač, pokušajte prestati s tom štetnom navikom. Prisutnost jednog ili dvoje pušača u domaćinstvu znatno povećava rizik od infekcija dišnih puteva, tako da je učestalost upale pluća kod djece roditelja nepušača 6,2 posto, dok kod djece kojima su oba roditelja pušači iznosi 15,4 posto, nadoknada vitamina A, redovito pranje ruku i održavanje osobne higijene također pridonose prevenciji.

Na upalu pluća liječnik će posumnjati na osnovu podataka o vašim tegobama i pregleda. Slušanjem pluća doktor pomoću stetoskopa može otkriti kreće li se zrak nesmetano kroz dišne puteve, odnosno čuju li se patološki zvuci koji bi mogli ukazivati na prisutnost upale u tkivu pluća.

Ovisno o težini kliničke slike i simptoma, doktor može primijeniti i druge metode da bi potvrdio dijagnozu: radiografija pluća - predstavlja osnovni dijagnostički postupak na osnovu koga se može potvrditi dijagnoza, procijeniti težina oboljenja i odgovor na terapiju, ali i otkriti pridružena oboljenja pluća. Krvna slika se koristi za diferenciranje bakterijskih od virusnih upala pluća, uzimanje brisa - mišljenje mnogih liječnika je da uvijek treba pokušati s pronalaženjem uzročnika upale pluća bakteriološkom analizom kašlja, i time primijeniti ciljanu terapiju u liječenju, pulsna oksimetrija - mjeri zasićenost krvi kisikom, CT snimka, bronkoskopija - u slučaju težih kliničkih simptoma i hospitaliziranih pacijenata koji ne reagiraju dobro na terapiju.

Upala pluća se razlikuje od bronhitisa po tome što je kod upale pluća infekcija prisutna u mjehurima pluća, kroz koje se vrši razmjena plinova. S druge strane, bronhitis je stanje kod koga su infekcijom zahvaćene bronhije - cjevčice koje zrak provode od dušnika do pluća. Ako se bronhitis ne liječi, može prijeći u upalu pluća.

Često ne postoji jasna razlika u simptomima između ova dva oboljenja, ali s obzirom na to da se terapija razlikuje, važno je utvrditi pravu dijagnozu. Simptomi bronhitisa su obično blaži, s nižom temperaturom, iskašljavanjem zelenkasto-žutog sputuma i prolaze nakon sedam do 10 dana bez terapije. Važno je napomenuti da je 80-90 posto bronhitisa izazvano virusima, što znači da se u terapiji ne primjenjuju antibiotici, za razliku od upale pluća koje su češće izazvane bakterijama i koje zahtijevaju primjenu antibiotika u liječenju, piše Espreso.