1. Zamalo je bio Schicklgruber ili Heidler: Adolf Hitler trebao se zvati Adolf Schicklgruber Ili Adolf Hiedler. Njegov otac, Alois, rođen je kao izvanbračno dijete Marije Anne Schicklgruber i dobio je njeno prezime. Međutim, kada je imao oko 40 godina, Alois je odlučio uzeti prezime svog očuha, Johanna Georga Hiedlera, za kojeg su neki nagađali da mu je zapravo biološki otac. U pravnim dokumentima Hitler je navedeno kao novo prezime, iako je razlog promjene pisanja nepoznat. Alois Hitler je bio dvaput oženjen i imao je nekoliko djece prije nego što je uzeo Klaru Pölzl za svoju treću ženu. Par je imao šestero djece, iako su samo Adolf i sestra postali punoljetni. Adolf je imao težak odnos sa svojim ocem, koji je umro 1903., ali je obožavao svoju majku i navodno je bio shrvan njezinom smrću od raka dojke 1907. godine.

2. Propali umjetnik brzo postao kritičar: Dvaput je pao na prijemnom ispitu na Akademiji likovnih umjetnosti u Beču (1907. i 1908.) kada je uočeno da, iako je imao talenta za arhitektonsko crtanje, njegovim ljudskim likovima nedostaju detalji i karakter. Hitlerov interes za umjetnost odrazio se i na njegovo djelovanje kada je došao na vlast. Takozvana 'degenerirana' moderna, apstraktna i impresionistička umjetnost proglašavana je kao proizvod židovskih i boljševičkih umjetnika pa su radovi, nekih svjetski poznatih umjetnika poput Kleea i Picassa, uklonjeni su iz njemačkih muzeja. S druge strane, nacisti su tijekom rata prikupljali značajna i neprocjenjiva podobna umjetnička djela, često u ime 'kunstschutz' - zaštite umjetnosti. Taj je proces propisan Haškom konvencijom o poštivanju zakona i običaja ratovanja na kopnu (1899. i 1907.), ali se prekomjerna pljačka odvijala u okupiranim zonama, a zbirke ciljanih manjina su zaplijenjene. Führermuseum je trebao biti izgrađen u Linzu, u Austriji, nakon rata, ali su neka od umjetničkih djela odnesena u privatne zbirke Hitlera, Göringa i Goebbelsa. Odneseno je 1,4 milijuna vagona vrijednih umjetnina, a , procjenjuje se, 100.000 komada umjetnina je i dalje nestalo. (Hitlerov akvarel)

3. Živio kao beskućnik: Hitlerov neuspjeh u umjetničkom svijetu imao je ozbiljne financijske posljedice. Budući da nije imao uspjeha u prodaji slika, razglednica i reklama, njegova su financijska sredstva bila toliko smanjena da je u prosincu 1909. živio u skloništu za beskućnike u Beču. Potom je živio u javnom muškom domu do 1913. godine, kada je dobio očevo nasljedstvo i preselio se u München. (Hitlerov otac Alois)

4. Dezertirao iz Austrougarske kako bi se prijavio u njemačku vojsku: Činjenica da je Hitler bio Austrijanac, rođen u Braunau am Innu u travnju 1889., mogla bi se činiti čudnom s obzirom na njegovu povezanost s njemačkim nacionalizmom. Međutim, ta sklonost nije bila toliko neobična među Austrijancima. Pod utjecajem svog srednjoškolskog učitelja Leopolda Poetscha, koji je imao jak njemački nacionalistički senzibilitet (i podučavao je i Aldolfa Eichmanna), Hitler je prezirao Austro-Ugarsko Carstvo i iskazivao lojalnost samo Njemačkoj. Kada ga je Austrougarska regrutirala, otišao je na liječnički pregled kako bi ispao nesposobam. Potom je otišao u München i prijavito se u bavarsku vojsku prije nego što se 1925. odrekao austrijskog državljanstva i službeno postao njemački državljanin početkom 30-ih. (Hitler, sjedi krajnje desno)

5. Sudjelovao u jezivom bitci kod Ypresa pa završio na puno ugodnijem položaju: Dok je još bio austrijski državljanin, Adolf Hitler je primljen u bavarsku vojsku. Služio je u pješaštvu u Prvoj bitci kod Ypresa, gdje su pješačke divizije pretrpjele teške gubitke. Procjenjuje se, pogiunulo je od jedne trećine do polovice svih vojnika. Nakon ove bitke postao je pukovnijski teklič; što je bila relativno sigurna uloga, koja se uglavnom odvijala daleko od fronta. Unatoč tome Hitler je zadobio ranu na nozi u bitci na Sommi 1916., a privremeno je oslijepljen iperitom 1918. Dok se oporavljao od potonje ozljede Hitler je čuo vijest o njemačkoj predaji i primirju. (Hitler s drugim njemačkim vojnicima, krajnje lijevo)

6. Morao skratiti brkove zbog plinske maske: I Hitlerovi prepoznatljivi brčići zapravo su posljedica rata. On je želio raskošne brkove poput onog kakve je nosio njemački car Wilhelm II. No tijekom Prvog svjetskog rata naređeno mu je da ih smanji kako bi ne bi smetali plinskoj maski. (njemački car Wilhelm II)

7. Za medalju kojom se ponosio predložio ga Židov: Kada je počinio samoubojstvo, navodno je na uniformi Željezni križ prve klase. odlikovanje iz Prvog svjetskog rata, a često je to bilo i jedino odlikovanje koje je nosio. Hitler je dobio dvije medalje za hrabrost tijekom Velikog rata: Željezni križ druge klase 1914. i Željezni križ prve klase 1918. Navodno je to drugo priznanje rezultat njegovog dugog vremena među višim činovima u stožeru kao teklič. To nije baš u skladu s njegovim proičama kako je „u opasnosti bio vjerojatno svaki dan”. Osim toga, iako je izjavio da je privremeno oslijepio tijekom napada iperitom 1918., u navodnim medicinskim dokumentima stoji da je patio od “histerične sljepoće”. Što je još čudnije, u opisu uz dodijeljivanje Željeznog križa prve klase ne spominje konkretan događaj zbog kojeg je odlikovan, što je navelo neke istraživače na nagađanje da je on dat u čast dugog Hitlerovog ratnog puta i njegove opće simpatije među časnicima, posebice Huga Gutmanna, židovskog poručnika koji je preporučio da Hitler dobije nagradu.

8. Za izdaju mu sudili ljudi koji su ga smatrali herojem: Dva dana nakon neuspjelog puča nacističke stranke 1923., zapamćenog kao Münchenski puč, Hitler je uhićen zbog izdaje. Izdaju, kao i njegovu ključnu ulogu bilo je nemoguće osporiti, ali Hitleru su sudili suci koji su naklonjeni njegovim uvjerenjima i dali mu tek pet godina zatvora bez prisilnog rada i prava na redovite posjete. Odslužio je manje od godinu dana svoje kazne i iskoristio vrijeme da počne pisati Mein Kampf. Hitlerovo suđenje bilo je jako publicirano, a on ga je iskoristio da propagira svoje ideje desnog nacionalizma i da za poslijeratne probleme Njemačke okrivi Židove, socijaliste i Francuze. (sudionici puča)

9. Osobno nikada nije pobijedio na izborima: Kada se Hitler kandidirao za predsjednika u travnju 1932. izgubio je od Paula von Hindenburga. Međutim, na saveznim izborima u lipnju te godine, Nacistička stranka osvojila je 37 posto glasova, postavši najveća stranka u Reichstagu. U odsutnosti većinske vlade, Hindenburg je imenovao Hitlera za kancelara u siječnju 1933. Hitler je brzo iskoristio ovlasti, i nakon požara parlamenta za kojeg je okrivio komuniste, suspendirao građanske slobode. U takvim okolnostima, na novim izborima nacistička stranka jeu stekla većinu u Reichstagu i uspjela je donijeti Zakon o omogućavanju, dajući Hitleru ovlasti diktatora, koji je sada mogao donositi zakone bez Reichstaga ili predsjedništva. Uredi predsjednika i kancelara na kraju su spojeni nakon Hindenburgove smrti 1934., a Hitler je postao Führer. (Hitler i Hindenburg)

10. Šopingholičar koji je obožavao luksuz: Samokontrola Hitleru ni u čemu nije bila jača strana, a biograf Volker Ullrich nedavno je otkrio da je Fuhrer zapravo potrošio tisuće na luksuz (automobile, šampanjac, odjeću, itd.) dok se pretvarao da je “čovjek iz naroda”. Na što nije trošio novac? Porez na dohodak. Možda potaknut svojim ranijim siromaštvom, činilo se da je Hitler odlučan prikupiti osobno bogatstvo. Dok je velik dio njegovog novca dolazio je iz predvidljivih izvora -od donacija korporacija do zamračivanja državnog novca, domislio se i originalnom financijskom manevru. Nakon što je postao kancelar, naredio je vladi da kupi kopije njegovog Mein Kampfa i daruje ih svakom vjenčanom paru kao svadbeni dar. Tantijemi od prodaje su naravno, išli njemu.

11. Obožavao Disneya: Dok Disney za nas predstavlja dječje filmove i obitelj, za diktatora je predstavljao napredak tehnologije otkako se "Snjeguljica" pohvalila prilično impresivnom animacijom otprilike iz 1937. godine. Priča se da je također jako volio "King Kong" zbog njegovih specijalnih efekata, te je gledao i to i ratne filmove više puta.

12. Vegan koji se borio za prava životinja: Monstrum odgovoran za smaknuća milijuna nedužnih, bio je strastveni zagovornik dobrobiti životinja. Osobno, prezirao je lov, a u raznim nacističkim zakonskim propisima za vrijeme nacista se po prvi puta pojavila i zaštita životinja u raznim oblicima tako se primjerice ograničavala se vivisekcija, (praksa rada na živim životinjama u svrhu pokusa i znanstvenog istraživanja).

13. Trezvenjak koji se 'davio' drogama: U pokušaju da izgrade glavnu "arijevsku" rasu, nacisti su bili poznati po promicanju zdravog tijela pa možda i ne čudi što je Hitler bio trezvenjak, nepušač i vegetarijanac. Međutim, njegove zdrave navike bile su narušene njegovom navodnom upotrebom opijata. Prema nedavnim istraživanjima, 1941. godine njegov osobni liječnik, Theodor Morell, počeo mu je ubrizgavati razne droge, uključujući oksikodon, metamfetamin, morfij, pa čak i kokain. Zapravo, droga je bila popularna među svim nacistima, čak su i vojnicima često davali meth prije bitke. Pred kraj svog života, Hitler je bio sklon drhtavici, i, dok su neki to pripisali Parkinsonovoj bolesti, drugi su nagađali da se radi o odvikavanju od droga, koje je do tada bilo teško dobiti.