"Ja brinem o bratovoj djeci. Nisam ih htio. Već imam svoju. Djeca mog brata se ne ponašaju tako dobro kao moja djeca. Vrlo je frustrirajuće. Volim ih. Ja ću ih štititi i brinuti se za njih. Jako sam uznemiren činjenicom da ih jednostavno ne mogu voljeti kao svoju djecu. To je depresivno. Mrzim sebe jer se tako osjećam."

"Imam sina kojeg nisam želio. Njegova majka se užasno ponašala prema meni dok smo bili zajedno, a tek nakon što smo se razdvojili saznali smo da je trudna. Moj sin i ja imamo nevjerojatnu vezu, i dok se moja veza s njegovom mamom nikada nije oporavila, drago mi je što je donijela odluku da ga zadrži (protiv mojih želja)."

"Ne volim biti mama. Samohrana sam mama i uvijek su uz mene, nikad se ne odmorim. Jedna odrasla osoba, troje djece...umorna sam. Stalno zamišljam kakav bi mi život bio bez njih. I onda se osjećam kao užasna osoba jer tko tako razmišlja?"

"Volim svoju djecu. Umro bih za njih. Ali nakon što sam ih dobio, shvatio sam da ne želim imati djecu. Čini se da ne mogu uživati ​​s njima. Preozbiljan sam s njima. Mislim da je to zato što se moram pobrinuti da odrastu u dobre ljude. Ja sam odgovoran za njih. Volio bih da mogu uživati ​​u njima, ali teško mi je izaći iz svoje ozbiljnosti."

"Ne osjećam se kao mama, osjećam se kao njegovateljica. Iscrpljena sam. Ova pandemija je uništila ono malo razuma što mi je ostalo, jer ne mogu dobiti ni mali odmor jer nema škole."

"To je kao da imate neke goste u svojoj kući koji godinama, nikad ne odlaze, ali morate se brinuti o njima kako biste izbjegli osude drugih."

"Moja djevojka je imala 2-godišnjaka kada sam je upoznao. On sada ima 5 godina. Nisam planirao imati djecu, ali volim je. U idealnom slučaju, više bih volio da nemam dijete. Nikad to nisam rekao naglas — ovo je oslobađajuće."

"Mrziš ih i mrziš sebe zato što ih mrziš."

"Moja mama je jednostavno zaboravila da postojimo i rodila je još jedno dijete kako bi bila sretna. Imam 10 braće i sestara."