Najmanji naseljeni otok u Hrvatskoj: Izvan sezone ovdje živi desetak ljudi i svi nose isto prezime

Ošljak je među lokalnim stanovništvom poznat i kao Lazaret. Ime je dobio u 17. stoljeću kada je služio kao bolnica, odnosno lazaret, kako bi se oboljeli od gube i kuge mogli izolirati i u tu svrhu je bio namijenjen za cijelo zadarsko područje. Danas je prepun kuća stare meditarnske arhitekture - njih čak 60, a zbog netaknute prirode čini savršeno mjesto za odmor.

Prema popisu stanovništva iz 2021., na otoku živi 35 stanovnika, što je šest osoba više nego u popisu iz 2011. godine. Ipak, broj stanovnika ovisi i o godišnjem dobu jer su preko ljeta popunjene sve smještajne jedinice, a zimi i ostatak godine ovdje stanuje zapravo desetak ljudi.

Veći dio otoka prekriven je divnom park-šumom s gustom vegetacijom borova, čempresa i hrastova crnike uz stabla maslina i mediteransku makiju. Između mnoštva borova smjestile su se i malene uvale savršene za uživanje bez gužvi, a najveća vrlina otoka je što je većina uvala u hladu.

Park-šuma nije samo primjer predivne i netaknute prirode, to je i mjesto na kojem možete vidjeti nekoliko ugroženih i strogo zaštićenih vrsta ptica, od ševe krunice i primorske trepetljke preko surog orla i morskog vranca do zmijara i dugokljune čigre.

Na otoku se može obići ribarska lučica, crkvica sv. Marije iz 6. stoljeća i ruševine mlina vjetrenjače iz 16. stoljeća te ruševine ljetnikovca obitelji Calogera. Postoji i stari dio naselja s desetak kuća koji je nastao u 17. i 18. stoljeću. Zanimljiva je i činjenica da se na otoku nalazi bunker iz doba Drugog svjetskog rata.

Stara škola na otoku ne radi već desecima godina jer nije imala dovoljan broj učenika kako bi se odradila redovita nastava. S godinama je obnovljena, a danas služi otočanima kao dom kulture i zabave.

Do Ošljaka se može doći trajektom. Svaki dan trajekt pristaje na Ošljak u dva navrata, a postoje i dvije povratne linije za Zadar, odnosno Preko. Na otoku nema niti jedne trgovine – čak ni preko ljeta. Otočani i njihovi gosti nabavljaju namirnice u obližnjem mjestu Preku na Ugljanu ili u Zadru. Također, ljeti na otoku radi samo jedan ugostiteljski objekt.

Automobilski promet po otoku je zabranjen pa se tu najlakše kretati biciklom ili pješice.

Pješačka staza na otoku duga je dva kilometra, prolazi uz svjetionik i ostatke vjetrenjača, a moguće je popeti se i na vrh otoka koji se izdiže na 90 metara, a s kojeg se pruža pogled koji oduzima dah.