Pravila ponašanja u javnom prijevozu koja Hrvati često krše: Budite iskreni, sjetite li se uopće ovih detalja?

2. Prvo putnici izlaze: Naguravanja na vratima vozila javnog prijevoza, samo zato kako bi putnici koji žele ući što prije ugrabili slobodno sjedeće mjesto, nažalost nisu stvar prošlosti niti sporadični ispadi. Puštanje da putnici prvo izađu prije nego što drugi počnu ulaziti nije samo stvar lijepog ponašanja nego elementarnog zdravog razuma.

3. Sjedala su za ljude: Okej, cekeri ili druge vrećice i torbe znaju biti teški, a ako je u njima "ulov" sa tržnice ili dućana zna biti nezgodno ako ih odložite na pod, ali to nikako ne znači da je prihvatljivo njima zauzeti sjedalicu. Sjedala su prije svega predviđena za ljude, a ne za osobne predmete. Koje god opravdanje bilo, da ne želite gužvati odjeću, ako stavite torbu u krilo, ili pak vam je preteško, zaboravite ga i ostavite sjedalicu za nekoga drugoga. A ako vam je ceker već toliko dragocjen da mora biti na sjedalici, onda se vi ustanite i ustupite mu svoju.

4. Ni glasni razgovori ni glasna glazba nisu dobrodošli: Koliko god stariji građani vole prozivati mlađe za nedostatak kulture, glasni razgovori su prvenstveno navika starijih. Donekle je refleksno govoriti glasnije kad sugovornika slabije čujete, ali baš zato, razgovore u tramvaju ili autobusu je dobro izbjegavati, a dok pričate, imajte na umu da niste sami. No mladi ne zaostaju u proizvodnji neželjen buke, ali drugim sredstvima. Obično ako putuju u društvu često osjećaju potrebu nadglasavati se, ili ako su sami, podijeliti svoj glazbeni ukus..

5. Vozila javnog prijevoza nisu restorani: U većini autobusa, tramvaja i vlakova konzumacija hrane je zabranjena. Naravno, svi ćemo ponekad posegnuti za zalogajem suhog peciva ili čokoladicom, no problem je puno veći od "samo" nereda koji uglavnom neizbježno ostaje. S obzirom na to da vozila javnog prijevoza često nisu dovoljno prozračena, razni teški mirisi mogu stvoriti mučninu kod osjetljivih ljudi.

6. Nazdravlje!: Reklo bi se da ako se išta savladalo tijekom dvije godine epidemije to je lekcija da treba pokriti usta i nos tijekom kihanja i kašljanja, ali prizor se i dalje zna vidjeti u javnom prijevozu. Nitko ne želi na poklon od svog suputnika dobiti bakterije ili viruse koji mogu.

7. Držanje za rukohvate je nužno: Koliko god da ste spretni, koliko god dobro poznajete rutu, primite se za rukohvat. Time prije svega radimo uslugu sebi jer ćemo držanjem spriječiti potencijalnu nezgodu, pad ili ozljedu u slučaju da vozilo naglo zakoči. S druge strane, spriječit ćemo i osjećaj neugode do kojeg dolazi nakon što nekom putniku “sletimo” u krilo ili ga nagazimo zato što se nismo držali.

8. Ruksaku nije mjesto na leđima: Kada je gužva, svaki cenimtar je važan. Osim toga, ruksakom možda širite (prisilno) svoj osobni prostor, ali s leđa, gdje vam nije ni od kakve koristi. Pritom, ne samo da kradete prostor drugima, riskirate da ih ruksakom udarite u rebra ili rame, nego riskirate i da vam netko uzme stvari iz vašeg ruksaka. Ili pak naletite na osobito iziritiranog suputnika koji će iskoristiti priliku i ubaciti vam nešto u njega.