Registracija
Ako imaš Voyo pretplatu, registriraj se istim e-mailom i čitaj net.hr bez oglasa! Saznaj više
Toggle password visibility
Toggle password visibility
Već imaš račun?
Obnovi lozinku
OD LAGODNOSTI DO TVRĐAVE /

Kako je 11. rujna zauvijek promijenio svijet putovanja: Mahanje voljenima ostalo je u prošlosti

Taj je događaj bio kataklizma koja je iz temelja i zauvijek preoblikovala iskustvo putovanja zrakoplovom

403 Forbidden

403 Forbidden


nginx
403 Forbidden

403 Forbidden


nginx

Teško je danas zamisliti, ali postojalo je vrijeme kada smo na aerodrom mogli stići samo nekoliko minuta prije leta. Cipele i kaputi ostajali su na nama dok smo prolazili kroz jednostavan detektor metala, a praktički svatko, bez propusnice, mogao je doći do izlaza za ukrcaj kako bi ispratio svoje najmilije.

To je bio svijet putovanja zrakoplovima prije 11. rujna 2001. godine. Taj je dan brutalno razotkrio koliko je takav sustav bio ranjiv. Devetnaest otmičara iskoristilo je upravo te propuste, s lakoćom prošlo sigurnosne točke i otelo četiri komercijalna zrakoplova, pretvarajući ih u projektile koji su usmrtili gotovo 3000 ljudi.

Bila je to kataklizma koja je iz temelja i zauvijek preoblikovala iskustvo putovanja zrakoplovom, uvodeći eru strogih provjera, napredne tehnologije i stalnog opreza.

Svijet prije 11. rujna: Opuštenost i "sigurnosni teatar"

Prije 2001. godine, sigurnost u zračnim lukama bila je, u najboljem slučaju, sporedna stvar. Od 1960-ih, otmice zrakoplova bile su relativno česte, no većina njih bila je nenasilna, a otmičari su najčešće tražili preusmjeravanje leta na Kubu. Zrakoplovne kompanije, suočene s izborom između skupih sigurnosnih nadogradnji i jednostavnog ispunjavanja zahtjeva otmičara, često su birale potonje. Bilo je jeftinije surađivati. U pilotskim kabinama čak su se nalazile karte Kariba, a piloti su dobivali upute za slijetanje u Havanu.

"Sigurnost je bila gotovo nevidljiva i dizajnirana da bude takva", objašnjava Jeff Price, tadašnji pomoćnik direktora za sigurnost na međunarodnoj zračnoj luci u Denveru. "Nije smjela ometati operacije zračne luke." Taj je posao bio prepušten privatnim zaštitarskim tvrtkama koje su zrakoplovne kompanije unajmljivale po principu najniže ponude. Obuka za zaštitare često se sastojala od gledanja videozapisa, a plaće su bile usporedive s onima u restoranima brze hrane. Rezultat je bio "sigurnosni teatar" – sustav dizajniran da pruži iluziju sigurnosti, a ne da je uistinu osigura. Čak i da su otmičari 11. rujna bili uhvaćeni sa skalpelima i noževima, pravila su tada dopuštala unošenje noževa s oštricom do 10 cm u zrakoplov, pa bi im oružje vjerojatno bilo vraćeno.

Prijelomni trenutak i nova pravila igre

Nakon što su zrakoplovi udarili u tornjeve Svjetskog trgovinskog centra i Pentagon, cjelokupni zračni promet u SAD-u odmah je prizemljen. Kada su letovi nastavljeni tri dana kasnije, svijet putovanja bio je neprepoznatljiv. U zračnim lukama patrolirali su naoružani pripadnici Nacionalne garde, a popis zabranjenih predmeta drastično je proširen. Duga čekanja postala su nova normalnost.

Reakcija je bila brza i sveobuhvatna. U Sjedinjenim Državama, sigurnost u zračnim lukama u samo nekoliko mjeseci prešla je iz ruku privatnih tvrtki u nadležnost države. Osnovana je potpuno nova agencija, Uprava za sigurnost prometa (TSA), s jednim ciljem: spriječiti da se takav napad ikada ponovi.

Ova promjena donijela je niz novih pravila koja su postala temelj današnjih aerodromskih procedura:

  • Profesionalizacija osoblja: Tisuće loše plaćenih privatnih zaštitara zamijenjeno je profesionalnim saveznim službenicima s više od 100 sati obuke.
  • 100%-tna provjera prtljage: Sav predani teret morao je proći kroz rendgenske uređaje za detekciju eksploziva, za razliku od samo 5% prije napada.
  • Ojačane pilotske kabine: Vrata pilotskih kabina ojačana su i postala su neprobojna kako bi se spriječio neovlašteni ulazak.
  • Više "nevidljivih" čuvara: Značajno je povećan broj naoružanih saveznih zračnih maršala na komercijalnim letovima.

Promjene nisu bile ograničene samo na SAD. Diljem Europe, pa tako i u Hrvatskoj, uvedeni su novi, usklađeni sigurnosni standardi. Odjednom su pravila postala ista, bez obzira letite li iz Zagreba, Pariza ili Berlina. To je uključivalo uvođenje strogih procedura za pregled putnika, ručne i predane prtljage, kontrolu pristupa osjetljivim dijelovima zračnih luka te postavljanje novih standarda za obuku osoblja i sigurnosnu opremu.

Evolucija mjera: Od cipela i tekućina do skenera cijelog tijela

Sigurnosne mjere nisu ostale statične; evoluirale su kao odgovor na nove prijetnje i pokušaje napada. Svaki neuspjeli teroristički čin donio je nova pravila koja danas uzimamo zdravo za gotovo.

"Bombaš s cipelom" i obvezno izuvanje

U prosincu 2001., samo tri mjeseca nakon 11. rujna, Richard Reid pokušao je na letu iz Pariza za Miami detonirati eksploziv skriven u potplatu cipele. Putnici su ga svladali, no incident je doveo do globalne prakse obveznog izuvanja cipela i njihovog zasebnog skeniranja na sigurnosnim kontrolama, prakse koja je ubrzo postala standard i u hrvatskim zračnim lukama.

Urota s tekućim eksplozivom i pravilo od 100 ml

U kolovozu 2006. britanske su vlasti razotkrile terorističku zavjeru za dizanje u zrak deset zrakoplova na putu iz Londona za Sjevernu Ameriku. Plan je bio unijeti tekući eksploziv prerušen u bezalkoholna pića. Kao odgovor na to, uvedena je zabrana svih tekućina, koja je kasnije ublažena na danas poznato pravilo: putnici u ručnoj prtljazi smiju nositi tekućine, gelove i aerosole u pakiranjima do 100 mililitara, smještene u prozirnu vrećicu s patentnim zatvaračem. Ova direktiva brzo je primijenjena diljem Europe, pa je tako i u Hrvatskoj od studenog 2006. uvedeno ograničenje koje je i danas na snazi.

"Bombaš iz donjeg rublja" i skeneri cijelog tijela

Na Božić 2009. godine, Umar Farouk Abdulmutallab pokušao je na letu iz Amsterdama za Detroit aktivirati eksplozivnu napravu skrivenu u donjem rublju. Naprava se nije pravilno aktivirala, ali je incident pokazao da teroristi mogu prokrijumčariti nemetalne eksplozive pokraj tradicionalnih detektora. To je ubrzalo uvođenje napredne tehnologije snimanja (AIT), odnosno skenera cijelog tijela koji mogu detektirati predmete skrivene ispod odjeće. Iako njihova primjena varira, skeneri tijela postali su dio sigurnosne opreme i u većim europskim i hrvatskim zračnim lukama, kao dodatni sloj zaštite.

Tehnologija i podaci: Novi stupovi sigurnosti

Današnja sigurnost u zračnim lukama oslanja se na slojeviti pristup koji kombinira ljudski nadzor, obavještajne podatke i vrhunsku tehnologiju. Rendgenski uređaji za prtljagu zamijenjeni su CT skenerima koji stvaraju detaljne 3D slike sadržaja, omogućujući operaterima da vide predmete iz svih kutova s nevjerojatnom preciznošću.

Kako je 11. rujna zauvijek promijenio svijet putovanja: Mahanje voljenima ostalo je u prošlosti
Foto: Profimedia

Istovremeno, uvedeni su pristupi temeljeni na procjeni rizika. U SAD-u, programi poput TSA PreCheck omogućuju putnicima koji prođu detaljnu pozadinsku provjeru i daju biometrijske podatke brži prolazak kroz sigurnosnu kontrolu – bez potrebe za skidanjem cipela, remena ili vađenjem laptopa iz torbe. Slični principi primjenjuju se i u Europi, gdje se tehnologija i podaci koriste za optimizaciju protoka putnika, dok se resursi usmjeravaju na potencijalno veće rizike. Biometrija, poput prepoznavanja lica, sve se više testira kao sredstvo za ubrzavanje procesa i dodatno jačanje sigurnosti.

Cijena ove sigurnosti je višestruka. Putnici je plaćaju kroz duža čekanja, dodatni stres i naknade poput "Naknade za sigurnost 11. rujna" od oko 5 € po letu. No, najveća cijena plaćena je u privatnosti. Svaki putnik danas je podvrgnut razini nadzora koja je prije 2001. bila nezamisliva.

Dvadeset i više godina kasnije, putovanje zrakoplovom sasvim je drugačije iskustvo. Romantična slika opuštenog dolaska na aerodrom i mahanja voljenima na izlazu za ukrcaj pripada prošlosti. Zamijenila ju je stvarnost dugih redova, detaljnih provjera i strogog nadzora. Iako su ove mjere često predmet kritika zbog neučinkovitosti ili narušavanja privatnosti, činjenica je da od 11. rujna 2001. nije bilo uspješnog terorističkog napada na komercijalno zrakoplovstvo. To je nasljeđe tog tragičnog dana – nasljeđe koje osjetimo svaki put kad izujemo cipele i položimo svoju prtljagu na pokretnu traku, bilo u Zagrebu, Londonu ili New Yorku.

POGLEDAJTE GALERIJU 

POGLEDAJTE VIDEO Tonči Tadić za Direkt: 'Živimo u hladnom ratu 2.0, izbrojao sam 52 nuklearne prijetnje Putina'

403 Forbidden

403 Forbidden


nginx
Pročitaj i ovo
403 Forbidden

403 Forbidden


nginx
403 Forbidden

403 Forbidden


nginx
Regionalni portali
403 Forbidden

403 Forbidden


nginx