Od šibanja žena do stvarnog prikivanja na križ, uskrsni običaji znaju biti prilično poremećeni

U Mađarskoj se žene na Uskrs oblače u tradicionalnu odjeću, a muškarci ih prskaju vodom. Ponekad bude u pitanju samo simbolično prskanje, no ne treba iznenaditi ako ih dočeka puno vjedro vode. No i tada bolje prolaze od djevojaka u Češkoj i Slovačkoj.

Želite li biti lijepa, plodna i zdrava iduće godine, trebate šibom dobiti batine. Šibanje žena uskrsna je tradicija u Češkoj i Slovačkoj. Šibe se prave od vrbe i ukrašene su šarenim vrpcama. Iako ideja da muškarci idu od vrata do vrata i šibaju svaku ženu na koju naiđu, taj običaj uopće nema veze sa nasiljem. "Iako će vam starije žene ispričati da su kao djevojke znale dobiti batina, danas je to samo na razini geste, običaj koji su u gradovima uglavnom zaboravili. Većina šiba danas je samo ukras, jer je bilo kakva naznaka nasilja nad ženama neprihvatljiva, a djevojke se eventualno simbolično potapša." Pa ipak, i danas postoje žene koje se namršte kada ugledaju uskršnju šibu", rekao je Raymond Johnston za Prag Post.

Zec je u Australiji ozbiljna štetočina. Invazivna vrsta koja nema prirodnog neprijatelja, i još k tome se ekspresno razmnožava i nije omiljen čak ni u liku zeke koji dijeli darove. Zato, male Australce za Uskrs posjećuje uskrsni bilbie. Ova vrsta tobolčara ujedno je i ugrožena pa se tako podiže svijest o njegovom očuvanju.

Novozelanđani svoj problem sa zečevima koji se nekontrolirano kote rješavaju za Uksrs. Dok ostatak svijeta lovi uskršnja jaja skrivena po kući, dobri ljudi Otaga grabe svoje puške za godišnji 'Veliki lov na uskršnjeg zeca'. Ideja je da se poljoprivredna zemljišta oslobode 'invazivnih štetočina', s više od 500 lovaca koji se natječu za željeni trofej i novčanu nagradu od 3500 novozelandskih dolara. Koliko je problem zečeva velik najbolje pokazuje da samo u tom okrugu u jedan dan lovci potamane najmanje 10.000 zečeva

Svake godine, na Filipinima tisuće sudjeluju u razapinjanju dobrovoljaca koji, s ciljem pokore, bivaju razapeti na križ. Ta je tradicija daleko najneobičniji običaj za Uskrs i svake godine privuče ne samo tisuće vjernika, već i znatiželju cijeloga svijeta. Neka vas trake koje ih drže na križu i postolje na kojem stoje ne zavaravaju - dobrovoljce zaista čavlima prikivaju za križ (iako pažljivo, da oštete što je manje kostiju šake).

S godišnjom temperaturom uz obalu od 28 stupnjeva Celzija i visokom vlagom, u Papui Novoj Gvineji nema puno ljudi koji su zainteresirani za jelo čokolade tijekom uskršnjeg razdoblja. Umjesto toga, mještani su došli na (donekle) bolju ideju. Drveće ispred bogomolja ukrašeno je paketićima duhana i cigareta, koje se potom poklanjaju vjernicima nakon uskrsnog bogoslužja. Ova praksa, ima vrlo pozitivan učinak na pohađanje crkve, ako već i nema na tijelo.

"Rouketopolemos", u doslovnom prijevodu rat raketama, naziva pravi rat pirotehnikom koji svake godine u ovo doba započne u grčkom gradu Vrontadosu. Riječ je o 125 godina staroj tradiciji u kojoj svaki ponosni stanovnik ovog grada nastoji biti pobjednik. Održava se u noći prije Uskrsa, a rat vode dvije župe, Agios Markos i Panagia Erithiani. Posljedice tih međusobnih natjecanja su doista impresivne.

Miješajući vjerske reference i proljetne običaje, Uskrs u Finskoj sastoji se od male djece koja se oblače u vještice kako bi proslavili blagdane. Oblačeći odjeću jarkih boja i šminkom dodajući pjegice na lice, djeca izlaze na ulice, kucaju na vrata i dijele perje u boji i krep papir. Ovi darovi su namijenjeni odvraćanju zlih duhova i, zauzvrat, primatelji podijele poslastice. Kad male vještice pokucaju na vrata čak izgovaraju rimu: Virvon, varvon, tuoreeks terveeks, tulevaks vuodeks; vitsa sulle, palkka mulle! (U prijevodu: mašem grančicom za svježu i zdravu godinu koja je pred nama; grančicu za tebe, za mene poslasticu!)