Ponekad su zakonske mjere rezultat tragičnih nesreća ili napada od strane psa, a zbog čega su vlasti u nekim zemljama odlučile poduzeti drastične mjere i zabraniti ili ograničiti vlasništvo nad određenim pasminama. Zakoni koji to uređuju razlikuju se od zemlje do zemlje. Neki zakoni potpuno zabranjuju posjedovanje određenih pasmina, dok drugi donose stroge uvjete pod kojima je to ipak moguće – kao što su obavezno korištenje kratke uzice, brnjice, osiguranje, sterilizacija, mikročipiranje pa čak i tetoviranje. Ovo su pasmine koje su najčešće zabranjene ili ograničene.