1. Post-it: Američki znanstvenik iz tvrtke 3M 1968. je pokušavao razviti superjako ljepilo. No, u tome nije uspio jer stvorio jer ljepilo koje je stvorio bilo je poprilično slabo. No, nekoliko godina kasnije, dvoje drugih znanstvenika iz iste kompanije našli su namjenu ovom ljepilu i to u - knjigama. Naime, svi vole staviti papirić na mjestu gdje su stali s čitanjem, ali ti papirići često znaju izletjeti van. Zbog toga su djelatnici 3M-a stavili malo slabog ljepila na papirić i onda ga isprobali korisititi u knjigama. I uspjeli su jer papirić je stajao na mjestu, a ljepilo je nije oštećivalo papir.

2. Vrećice/omotači sa zračnim mjehurićima (Bubble Wrap): Dvojica inženjera iz Sealed Air Corporation -a, Alfred W. Fielding i Marc Chavannes, pokušali su svojim novim izumom 1957. godine promijeniti izgled američkih domova. Vrećice s mjehurićima izvorno su zamišljene kao - tapete! Njihova ideja nije naišla na plodno tlo i ovom se izumu morala naći nova namjena. Dvije godine kasnije, je najavio svoje novo računalo, a Sealed Air Corp predložio korištenje omotača od mjehurića kao materijala za zaštitu računala. IBM je to odobrio i omotači s mjehurićima ubrzo su se počeli koristiti diljem svijeta.

3. Super ljepilo: Tijekom Drugog svjetskog rata, dr. Harry Wesley Coover pokušao je proizvesti plastične nišane za oružje koje će koristiti saveznička vojska. Dok su tražili materijale za svoj projekt, Coover i njegov istraživački tim naišli su na tvar koja se zove cijanoakrilat, izuzetno ljepljiv spoj za koji je smatrao da je savršen za držanje nišana. Problem s tim bio je u tome što bi se cijanoakrilat držao svega s čime je došao u dodir pa je projekt neslavno propao. Međutim, 1951. Coover je u Eastman Kodaku pomagao timu u pokušaju stvaranja polimera otpornih na toplinu za mlazne motore. Prizme motora su se gotovo trenutačno spojile bez ikakvih problema. Eastman Kodak započeo je proizvodnju ljepila i pustio ga u prodaju. Super ljepilo koristilo se i u Vijetnamskom ratu i to za liječenje rana. Naime, kod ozlijeđenih vojnika trebalo je što prije zaustaviti krvarenje, a u tome je super ljepilo bilo od velike pomoći jer je trenutačno zatvorilo rane i spasilo brojne živote.

4. Traka za trčanje: Razvila se 1800-ih godina, kada su poljoprivrednici, kojima je bio potreban pouzdaniji izvor energije za stacionarne strojeve, otkrili da bi, stavljajući konje na trake za trčanje, mogli proizvesti mnogo više energije od vjetra i vode. Snaga potrebna za pogon strojeva postala je poznata kao "Horse Power". Traka se kasnije koristila i u britanskim zatvorima gdje su zatvorenici, za kaznu, po njima trčali kako bi proizveli energiju za mlinove. Naposlijetku, 1960-ih godina Bill Staub i dr. Kenneth Cooper razvili su prvu kućnu traku čija je osnovna namjena bila i ostala tjelovježba.

5. WD-40: U američkoj kompaniji Rocket Chemical, 1953. godine, radili su na stvaranju supstance koja sprečava stvaranje hrđe na zrakoplovima. Supstanca se trebala bazirati na mehanizmu istiskivanja voda, a navodno oznaka "40" označava broj pokušaja koliko je bio potrebno da nastane finalni proizvod. Zaposlenici Convaira, koji su testirali proizvod, bili su toliko zadovoljni da su neke boce ponijeli kući. Nekoliko godina kasnije, WD-40 stigao je u trgovine. Proizvod izvorno namijenjen uklanjanju hrđe, pretvorio se u proizvod s tisućana namjena koji se danas nalazi u četiri od pet američkih kućanstava.

2. umjetni zaslađivači (nalaze u žvakaćim gumama, dijetalnim bezalkoholnim pićima i zamjenama za šećer)

7. Listerine: Sir Joseph Lister izvršio je 1865. godine prvu operaciju u steriliziranoj komori što je značajno smanjilo smrtnost među pacijentima. Ubrzo je dr. Joseph Lawrence izmio otapalo za dezinfekciju rana na operacijskom stolu, ali i bojnom polju. Nazvao ga je "Listerin" po Josephu Listeru. Krajem 19. i početkom 20. stoljeća Listerine se prodavao kao sredstvo za čišćenje podova, dezodorans, pa čak i kao lijek. Godine 1923. konačno je prihvaćen kao antiseptičko sredstvo za ispiranje usta.