ROMANA SLAČALA /

Pjevačica beogradskog benda pred koncert u Zagrebu: 'Na Balkanu uvijek ima inspiracije, nepopravljivi smo'

Pjevačica Artan Lilija uoči koncerta u Tvornici kulture

2.9.2025.

21:32

Hot.hr

Braco Nadeždić.

403 Forbidden

nginx

403 Forbidden

nginx

Romana Slačalo, pjevačica beogradske pop-noise grupe Artan Lili, već godinama osvaja publiku širom regije svojim snažnim glasom i prepoznatljivom energijom.

Rođena u Bijelom Polju, glazbi se posvetila još od djetinjstva, a uz vokal u bendu svira i daire, dok zajedno sa suprugom Bojanom Slačalom čini kreativno i životno jezgro grupe. Artan Lili su poznati po jedinstvenom zvuku i angažiranim tekstovima koji osvajaju i kritiku i publiku, a njihovi nastupi nerijetko ostavljaju bez daha.

Povod za razgovor je veliki koncert koji će bend održati 10. listopada u Tvornici kulture u Zagrebu. Uoči nastupa razgovarali smo s Romanom o ljubavi prema glazbi, koncertima, angažiranim tekstovima, ali i o osobnim trenucima koji je oblikuju izvan pozornice.

Kako se osjećate uoči koncerta u Tvornici kulture 10. listopada?

Uvijek se pred zagrebački koncert osjećamo posebno i ushićeno. Zagreb je grad u kojem smo svirali od samog početka, svjedok je našeg razvoja. Volimo Zagreb!

Što za Vas osobno znači svirati pred zagrebačkom publikom – kakva su Vaša dosadašnja iskustva?

Drago nam je što je zagrebačka publika, vrlo istančanog muzičkog ukusa, prigrlila Artan Lili s puno ljubavi. Zato i mi s istom količinom ljubavi i radosti svaki put dolazimo u Zagreb – dajemo sebe do kraja, a istovremeno punimo baterije i dobivamo novu inspiraciju.

Vaši tekstovi su prepoznatljivo angažirani i emotivno nabijeni. Što Vas najviše inspirira u pisanju danas?

Nepresušan izvor inspiracije nalazi se upravo ovdje na Balkanu. Nepopravljivi smo, kao igračka koja se stalno sklapa i rastavlja. Kao društveni perpetuum mobile – sam se pokreće, hranjen našom glupošću koje imamo u neograničenim količinama. Eto tema, eto i pjesama!

Kako se osjećate doma, u Srbiji, s obzirom na aktualnu političku i društvenu klimu? Podržavate li prosvjede koji se odvijaju?

Trenutna situacija u Srbiji, ali i u cijelom regionu, toliko dugo traje da je teško nazvati je „trenutnom“. Vrlo je teška kako za život, tako i za kulturni rad i stvaralaštvo. Godinama se obesmišljava sve što je vrijedno, lijepo i kulturno, a sloboda govora je limitirana. Pokušavamo pronaći smisao u sustavu u kojem je sve relativizirano do te mjere da što god napravili nema poentu. Ali ovog puta vjerujemo da se samo zajedničkim snagama može doći do promjene. I naravno da podržavamo prosvjede. Na ulicama smo još od devedesetih – i dalje se borimo s istom aždajom.

Nakon svega, uspijevate li pronaći vrijeme i prostor za predah? Ljetujete li u Hrvatskoj – i gdje Vam je kod nas najljepše?

Iako radimo jako puno, priroda našeg posla nam ipak dopušta predah jer smo sami sebi gazde. Ipak, više uživamo kada smo na turnejama i putujemo po raznim mjestima. Volimo i ljetovati na hrvatskom primorju – od Istre do Dalmacije, svuda nam je lijepo.

Tko ste Vi kada ne svirate i ne pjevate – kako izgleda Vaš život izvan bine?

Van bine i studija ja sam kao i svaka druga žena – željna mira, prirode i vremena za sebe i svoju obitelj.

Gdje ste upoznali supruga Bojana, s kojim dijelite i privatni i profesionalni život?

Upoznali smo se u Podmornici, legendarnom underground klubu u Beogradu.

Koliko je izazovno balansirati ljubav i glazbeni posao? Uspijevate li uopće razdvojiti privatno od poslovnog?

Mislim da je danas teško bilo što izbalansirati. Balans drži samo onaj tko hoda po vrpci – u suprotnom, ćao! Artan Lili je za nas možda upravo ta vrsta vaser vage – sve u jednom.

Što ste studirali i koliko je to oblikovalo Vaš profesionalni put?

Studirala sam ruski jezik i književnost jer mi je ruski materinji. Kasnije sam otišla drugim putem – fotografija, pa muzika. Naizgled to nema mnogo veze s mojim sadašnjim poslom, ali sve su to sastavni dijelovi mog života.

Koji koncert do sada smatrate najposebnijim u karijeri benda?

Teško je izdvojiti jedan. Postoje koncerti kojih se uopće ne sjećate, a postoje oni koji se urežu u pamćenje i postanu posebni. Meni je možda najdraži onaj na kojem su mi prvi put došli roditelji.