Snene oči Audrey Hepburn kriju strašno tešku životnu priču, ali ona je iz svega izvukla najbolje i postala pravo biće ljubavi

Tijekom Drugog svjetskog rata Audrey nije bilo lako u Nizozemskoj koju su okupirali nacisti. Ipak, uspjela je pohađati školu i sate baleta. Za to vrijeme njezina je majka privremeno promijenila Audreyino ime u Edda Van Heemstra, zabrinuta da će njezino rođeno ime otkriti njezino britansko nasljeđe. Nakon rata nastavila je studirati balet u Amsterdamu i Londonu. Tijekom svojih ranih 20-ih studirala je glumu i radila kao model i plesačica. Počela je dobivati ​​i neke male filmske uloge.

Snimajući film u Monte Carlu, Hepburn je zapela za oko francuskoj autorici Colette koja je smatrala da bi Hepburn bila idealna za naslovnu ulogu u scenskoj adaptaciji njezina romana "Gigi". Unatoč neiskustvu, Hepburn je dobila ulogu, ali i odlične kritike kada je predstava otvorena na Broadwayju 1951. Njezin sljedeći projekt odveo ju je u Rim, gdje je glumila u svom prvom velikom američkom filmu, "Praznik u Rimu" s Gregoryjem Peckom koji ju je prometnuo u globalnu zvijezdu i donio joj Oscara.

Hepburn se vratila na pozornicu početkom 1954. kao vodena nimfa u Ondini, s Melom Ferrerom, za kojeg se udala kasnije te godine. Osvojila je nagradu Tony za svoj nastup, koji se pokazao kao posljednji na Broadwayju. Ipak, nastavila je očaravati filmsku publiku u romantičnim komedijama kao što su "Sabrina" i "Smiješno lice" kao i u dramama "Rat i mir" i "Priča o opatici".

Audrey su dvije filmske uloge obilježile karijeru - ona Holly Golightly u filmu "Doručak kod Tiffanyja" i uloga Elize Doolittle u filmu "Moja slatka dama". Nakon što se pojavila u trileru "Sama u tami", Hepburn je otišla u polumirovinu. Kad se razvela od Ferrera 1968., udala se za istaknutog talijanskog psihijatra Andrea Dottija i odlučila se usredotočiti na svoju obitelj, a ne na karijeru. Glumi se vratila tek 1976., kada je glumila u filmu "Robin i Marian". Pojavila se u još nekoliko filmova, a 1988. započela je novu karijeru kao posebna ambasadorica dobre volje za UNICEF. Posvetila se humanitarnom radu, posjećujući glađu pogođena sela u Latinskoj Americi, Africi i Aziji, sve do neposredno prije smrti od raka 1993. Kasnije te godine posthumno je primila humanitarnu nagradu Jean Hersholt od Akademije filmskih umjetnosti i znanosti.

U braku s talijanskim psihologom dobila je dvojicu sinova, Lucu i Seana, a rastali su se 1982. godine. Njena posljednja ljubav bio je nizozemski glumac Robert Wolders za kojeg se nikad nije udala.

Godine 1992. počela je osjećati jaku bol u trbuhu te su joj doktori uskoro dijagnosticirali rak želuca. Odbila je kemoterapiju, a preminula je 20. siječnja 1993. godine.

Audrey je navodno bila i ljubavnica američkog predsjednika Johna F. Kennedyja. Godinu dana nakon što je američkom predsjedniku za rođendan pjevala Marilyn Monroe, sličnu čestitku dobio je i od Audrey. Par je navodno izlazio za vrijeme njegovih senatorskih dana.

Bila je na glasu kao skromna i šarmantna osoba, a pričala je i pet jezika: engleski, španjolski, francuski, nizozemski i talijanski. Pred kraj života radila je za UNICEF kao veleposlanica dobre volje.

Audrey je ušla u legendu jer je prva osoba u povijesti koja je osvojila nagrade Oscar, Grammy, Emmy i Tony. Bila je i modna ikona te je surađivala s francuskim dizajnerom Hubertom de Givenchyjem.

Ova legenadarna glumica ostala je zapamćena kao jedna od najljepših glumica koja se ikad pojavila na ekranu. "Za atraktivne usne, govorite ljubazne riječi. Za lijepe oči, gledajte dobro u ljudima. Za vitku figuru, dijelite hranu sa siromašnima. Za lijepu kosu, neka vam dijete prolazi prstima kroz nju. Za lijepo držanje, hodajte sa spoznajom da nikada niste sami", bio je njen slavni savjet.