Petar Dragojević (45), hrvatski kantautor i nećak glazbene legende Olivera Dragojevića u javnost je dospio još 1997. godine nastupom na Melodijama Jadrana, ali osim uspješne pjevačke karijere, Petar je izgradio i zanimljivu obiteljsku priču. U njegovu domu uvijek je dinamično i veselo, a to ne čudi s obzirom na to da je sa suprugom Andreom, s kojom je u braku već 19 godina, nedavno dobio i šesto dijete. Prvo dijete, sina Davida dobili su 2008. godine, a nakon njega Emanuela (15), Jonu (12), Deboru Mariju (9) i Nou (6). U intervjuu za Net.hr Dragojević je otkrio sve o dolasku kćerkice Terese, bračnom životu i roditeljskim izazovima.

Foto: Davor Puklavec/pixsell

Nedavno je u vašu obitelj došla prinova, kćerkica Teresa. Kako ste vi i supruga Andrea doživjeli trenutak kada ste saznali da ćete dobiti šesto dijete?

Uistinu smo bili iznenađeni i presretni, nakon teške tuge u obitelji kad nas je napustila Andreina mama, ova trudnoća i beba je došla kao velika utjeha i dar.

Tko je izabrao ime i ima li nekakvo posebno značenje za vas?

Uvijek nas je pratio zagovor svete Terese Avilske kao i Male Terese, u raznim događajima. Ime dolazi od starogrčkog "therizo" što znači "ljetovati", a Teresa nam je jedina ljetna beba, znali smo odmah da nam dolazi Teresa!

Opet ste bili uz suprugu na porodu i prerezali ste pupčanu vrpcu, a za medije ste rekli i da očevima savjetujete da idu na porode - zašto vam je to toliko važno i što taj čin za vas predstavlja?

Zaista bih prvo pohvalio Splitsko rodilište i osoblje. Uvijek su bili divni i požrtvovni na svim odjelima, a posebno u rađaoni gdje sam imao priliku biti čak šest puta. Smatram da je važna za ženu ta prisutnost partnera, ali kako tko želi i može.

Kako su starija djeca reagirala na dolazak sestre? Ima li ljubomore ili je ipak više veselja i uzbuđenja?

Od prvog dana su preuzbuđeni i nismo nikad osjetili ništa drugo kod nikoga, odbrojavali su dane, a posebno jer nisu znali tko nam dolazi. Sad se svađaju tko će prvi do sestrice, dodati dudu i slično, baš uživaju.

Šestero djece znači i puno dinamike kod kuće. Kako izgleda jedan običan dan u vašem domu?

Upravo dinamično. Previše smo glasni i aktivni. Škola, izvanškolske aktivnosti, domaći radovi, ručak, večera, stalno je neka akcija, pretpostavljam ništa neobičnije od drugih obitelji.

Kažu da je najteže prijeći s dvoje na troje djece - što biste vi rekli, gdje je vama bilo potrebno najviše prilagodbe?

Već s dvoje je bilo novo i drugačije, možda baš to s drugog na treće. Male su razlike bile u godinama i mi smo bili mlađi, sad je sve drugačije.

Imate li neku svoju obiteljsku tradiciju koju njegujete s djecom?

Djeca vole zajednička putovanja, obiteljska okupljanja i blagdane, svakako volimo i držimo do zajedništva.

S Andreom ste u braku 19 godina, što mislite da je ključ uspješnog braka i tako skladne velike obitelji?

Bilo bi idealno imati ključ kojim možeš otključati savršeno i zaključati sve loše na tren, ali ne postoji. Za mene postoji samo pouzdanje u Boga i Njegove ruke koje vode svaki dan. Naravi su teške, ljudima nije lako, ali zajednička molitva i povjerenje, te ponekad "držaanje vode u ustima", praštanje i kad je drugi kriv vjerojatno su bar vrata k dugom zajedništvu. Također, držati jedan drugoga na prvom mjestu pa tek onda djecu jer ipak, ostajemo mi, kako je bilo i na početku.

Jeste li kao otac više strog ili popustljiv?

S godinama sam postao stroži, ustvari s njihovim godinama (smijeh). Rekao bih da sam dosljedan. Suprugu još uvijek izmanipuliraju.

Foto: Instagram

Što ste naučili kroz sve ove godine roditeljstva, što vas je najviše oplemenilo?

Vjerojatno to da godine lete prebrzo, da su sad bebe, a sutra već odrasli ljudi koji samo gledaju i gledaju u Tebe.

Imate li osjećaj da je obitelj sad potpuna ili biste rekli "nikad ne reci nikad"?

Naša obitelj je bila potpuna i kad smo bili samo nas dvoje, sve ostalo dolazilo je s godinama i nikad nismo gledali na sutra ni kako će biti. Živimo danas, a sutra nam nije dano. Nije važno je li čaša puna ili prazna, važno je da smo ispunili volju Božju.

POGLEDAJTE VIDEO: Provjerili smo jesu li strani radnici zadovoljni kod nas: 'Bi li voljela ostati? Pa...'