Pjevačica Lana Mandarić (23) jedno je od novih imena na hrvatskoj glazbenoj sceni koje polako, ali sigurno, gradi prepoznatljiv glazbeni identitet. Široj publici predstavila se na Dori 2024. s pjesmom „More“, a potom je nastupala i na Zagrebačkom festivalu s autorskom pjesmom „A što ću kada volim te“. Osim glazbe, Lana studira psihologiju, a sve pjesme koje izvodi potpisuje kao autorica glazbe, dok na tekstovima često surađuje s mamom, također kantautoricom, Zoranom Šiljeg (55).

U razgovoru za Net.hr otkriva kako balansira fakultetske obaveze i glazbeni rad, što je inspirira pri pisanju pjesama, te kako vidi svoje mjesto u današnjoj glazbenoj industriji.

Foto: pixsell

Vaša najnovija pjesma 'Cura sa strane', tematski i žanrovski je prilično ozbiljna. Kako i kada je nastala?

“Cura sa strane” nastala je u suradnji mene i moje mame Zorane Šiljeg ove godine, a posebno mi je drago što sam je premijerno izvela upravo na 28. Dalmatinskoj šansoni u Šibeniku. To mi je bio jako emotivan nastup jer pjesma donosi jednu zreliju i introspektivniju stranu mene, i mislim da se to jako osjetilo i u izvedbi. Za produkciju pjesme je zaslužan Hrvoje Domazet. 

Koliko su tekstovi Vaših pjesama bazirani na stvarnim osjećajima i događajima u vašem životu?

Većina mojih pjesama proizlazi iz stvarnih emocija i osobnih iskustava. Ne mogu pjevati nešto što ne osjećam, to mi jednostavno nije prirodno. Čak i ako pjesma nije doslovno o meni ili o nekom konkretnom događaju iz mog života, u njoj uvijek mora postojati nešto moje. To može biti neki trenutak, misao ili rana. Vjerujem da publika prepoznaje iskrenost i zato mi je važno da ono što pjevam zaista dolazi iznutra.

Mislite li da je emotivno iskorištavanje koje tematizira ova pjesma nešto s čim se mlade djevojke u vezama često susreću?

Nažalost, da. Pogotovo kad tek ulazimo u prve veze i ne znamo još prepoznati granice. Učimo tolerirati sitne stvari koje ne bismo trebale, jer mislimo da je to "normalno" ili da će se druga osoba promijeniti. I onda se polako izgubiš.

Mislite li da mladi danas znaju prepoznati emocionalno iskorištavanje ili tek kasnije shvate što se dogodilo?

Mislim da puno nas to shvati tek s odmakom. Kad si unutra, često opravdavaš stvari jer ti je stalo. I treba hrabrosti da priznaš da nešto nije u redu. Ali super mi je što se danas više priča o tim temama i mislim da to stvarno pomaže da mlađe generacije lakše prepoznaju crvene zastavice.

Imate li osjećaj da se od cura u vezama očekuje da budu emocionalno zrelije, čak i kad su obje strane iste dobi?

Apsolutno. Djevojke se često od malena uče empatiji i tome da "održavaju mir", dok dečkima još uvijek prečesto govorimo da emocije nisu "muške". I onda kad uđu u vezu, cura bude ta koja mora "razumjeti", "popustiti" i "voditi razgovore". Nije fer.

Što za Vas danas znači “zdrava veza”?

Zdrava veza je ona u kojoj se možeš osjećati sigurno, podržano i slobodno biti to što jesi. Gdje se obje osobe trude razumjeti jedna drugu, ali i poštuju međusobne granice.

Kako Vi danas postavljate granice u odnosima?

Prvo tako da sama sebi jasno definiram  što mi je u redu, a što nije. A onda ih otvoreno komuniciram, bez straha da će me netko zbog toga odbaciti. Ako osoba ne može prihvatiti tvoje granice, to ti već puno govori.

Budući da studirate psihologiju, jeste li na fakultetu naučili nešto što Vam je pomoglo uočiti kada netko nije dobar partner za Vas?

Da, puno toga! Možda najviše to da nisu svi toksični ljudi nužno "loši"  nego jednostavno ljudi s vlastitim traumama koje projiciraju. Ali to ne znači da ih moram spašavati. Naučila sam da imam pravo izaći iz odnosa koji mi šteti, čak i ako razumijem zašto je ta osoba takva.

Je li Vam znanje o psihologiji pomoglo u glazbenoj karijeri, bilo to vezano za nervozu prije nastupa ili pri biranju suradnika?

Apsolutno. Kad znaš kako mozak funkcionira u stresu, lakše si objasniš tremu i naučiš je regulirati. I da, postala sam pažljivija kod odabira ljudi s kojima surađujem jer gledam više na dinamiku i vrijednosti, ne samo na talent.

Često na tekstovima pjesama surađujete s mamom Zoranom Mandarić – Šiljeg. Po čemu vam se razlikuju stilovi pisanja?

Mama je jedan realistični pisac koji stihovima opiše konkretnu situaciju, ne zadire previše u metafore i pjesničke forme dok sam ja više sklona patetici. Uspješno balansiramo naše razlike u pristupima stvaranja melodije i teksta i nadam se da će tako i ostati haha. Često su naše pjesme kombinacija njenih slika i mojih rana.

Koji Vam je mamin savjet najviše pomogao?

Savjetovala mi je da živim u trenutku i cijenim svaku priliku koja mi dođe.

Po čemu biste rekli da su se razlikovali Vaši nastupi na Superstaru i Dori, gdje Vam je bilo stresnije?

Na Superstaru sam bila više u natjecateljskom mindsetu, sve je bilo novo i brzo. Dora je bila stresnija jer sam predstavljala nešto svoje, autorsko, i osjećala sam puno veći pritisak da se pokažem kao umjetnica, a ne samo izvođačica.

Planirate li se ponovno prijaviti na Doru?

Ne isključujem to! Ali samo ako budem imala pjesmu za koju osjećam da ima stvarno nešto posebno za reći. Ne želim sudjelovati radi sudjelovanja već radi glazbe.

Vaše se pjesme često žanrovski razlikuju. Koji Vam žanr najviše paše, a u kojem se nikad ne biste okušali?

Najviše mi paše pop s jakom emotivnom crtom, ali volim i eksperimentirati s elektronikom i R&B-em. Iskreno, već sam navikla samu sebe iznenaditi kad je riječ o žanrovima, tako da tko zna… možda jednog dana završim i na nekoj modernoj verziji folklora haha. Bitno mi je da je glazba iskrena i da me u tom trenutku odražava.

Što mislite da je najveći izazov mladih umjetnika danas?

Definitivno stalni pritisak da budeš “brand”, a ne samo glazbenik. Moraš biti prisutan, zanimljiv, aktivan na svim mrežama... a istovremeno stvarati nešto autentično. To zna biti jako iscrpljujuće.

POGLEDAJTE VIDEO: ZNV 13 EP TRAILER