Okusi naših baka i djedova, oni sa sela, vratit će mnoge u sjećanja djetinjstva, probuditi najljepše uspomene. No pomalo se zaboravljaju, kao i recepti kako se radi domaća zimnica ili ono "nešto naše".
Na Danas.hr-u u serijalu u suradnji s prof. dr.sc. Ivom Grgićem, akademikom i profesorom Agronomskog fakulteta u Zagrebu, donosimo recepte kako pripremiti svoj svježi sir, kako napraviti slatke mazalice od sezonskog voća, ukiseliti ciklu i papriku, izraditi u vlastitoj kuhinji domaće kobasice ili krvavice.
Ovog puta prof. Grgić donosi nam ideje kako iskoristiti ostatke hrane nakon blagdanske trpeze. Na redu je kruh i ideja što s viškom da ne ode u kantu za smeće - jer kruh je nekad bio svetinja, teško se za njega radilo, još teže bi bilo zamisliti baciti ga.
Zato smo zamolili profesora Grgića za ideju ili dvije kako iskoristiti ostatke kruha, a on je spremno prihvatio zadatak i primio se posla (i pisanja):
"Blagdani, slavlja, pa čak i odlazak na drugi svijet ne mogu bez hrane, pića, a ponekad i pjesme.
I ovaj put se vraćam u doba odrastanja, u Jošavu, u Bosansku Posavinu, sjećajući se svih tih događanja. Božić je svetkovina rođenja, ali i podsjećanje na kraj. Svima nam je sahrana mali stres, ali na selu se svemu, pa i tome, prilazilo jednostavnije i u skladu s uzrečicom "Bog dao, Bog uzeo". Nakon pokopa na groblju Smrekovac, na brdu iznad sela, odakle se vidi veliki dio ravne Posavine, ali i dio Slavonije, obavezno se išlo domu pokojnice ili pokojnika, danas u društveni dom, na "daću" ili ovdje poznatije karmine.
I nakon nekoliko rakija, a s njom se rađalo, živjelo, slavilo i žalovalo, zaboravilo bi se na pokojnicu ili pokojnika i zapjevalo. Često i one pjesme koje su bile karta za Zenicu.
Ali, vratimo se Božiću i Novoj godini. To su bili dani kada se "imalo što jesti", pa čak i pšenični kruh, ali kuruza je bila glavna uz pečeno prase na ražnju – pečenicu. Više smo voljeli meso nego kruh i često bi se desilo da samuna, odnosno kruha od pšeničnog brašna, ostane. A kruh se nikada nije bacao, kao ni, ne daj Bože, spominjao u psovci.
I tako su prošle godine, svega je više u Jošavi, čak i sahrana, a sve je manje živih duša. Ostade pjesma "Posavino, ostade nam pusta, izdala te...", barem se zbog toga ne ide u zatvor, u Zenicu, rekli bi moji.
Danas je zajedničko i nama u Jošavi, ali i ekipi na dvanaestom katu u Zagrebu da se puno jede, ali i puno hrane ostaje. I dok se meso može staviti u hladnjak, što učiniti s kruhom?
Rješenje je jednostavno ako ste kupovali kruh, znači bijeli ili polubijeli, a ne brašnaste pripravke koji nisu ni kruh ni kolač. Jer, mudrolisci u pekarskoj branši ne miruju te vam nude kruh od 375 grama po cijeni 3,52 eura i to "s listićima sušenog lista peršina i sa sjemenkama jabuka". Naravno, šalim se, iako je i to blizu istine.
Tri ideje za stari kruh
Ovdje ćemo vam ponuditi tri rješenja za kruh jer je četvrto ono nepopularno – vrećica i kanta za smeće.
A to su popara, krušne mrvice i pohani kruh.
Za poparu, onu jednostavnu, trebate "stari" kruh, vruću pećnicu, dublju tavu i malo dodatka, npr. svinjska mast i vrhnje.
Kruh izrežite na kockice veličine od 1,5 do 2 cm, stavite u pećnicu da se malo zapeče, odnosno porumeni sa svih strana. U međuvremenu stavite vodu da prokuha, a u tavi rastopite mast, a ako je baš ne želite, upotrijebite biljno ulje.
Zapečeni kruh stavite u dublju vatrostalnu zdjelu, polako zalijevajte vrućom vodom te, kada se malo "raskvasi", prelijte s mašću u kojoj ste zamutili vrhnje i pažljivo promiješajte.
I poslužite svoje ukućane.
Umjesto masti i vrhnja mogli ste sitno nasjeckati slaninu, istopiti je te s time preliti kruh. A neki bi, tada malo imućniji, prvo malo prelili s mašću, a onda dodali kiselo mlijeko. A kome ne smeta ili nije preskup, češnjak nasjeckajte i pospite po kruhu.
Krušne mrvice bolje od onih iz dućana
I dok vas vidim kako ili uživate ili se mrštite, ne zaboravite da ste neki dan u obližnjem dućanu kupili krušne mrvice. Kada vam je "suseda" rekla da za 250 grama trebate platiti oko eura, zarekli ste se da kod nje više nikada nećete doći jer je u "centru xy", samo pola sata vožnje po Zagrebu, to ipak jeftinije. Naravno, zaboravili ste na peglanje kartice za nepotrebne stvari i nervozu zbog prometnih gužvi, kojih nije bilo dok je "delal ON".
Kruh narežite na kockice, stavite u veću tepsiju obloženu masnim papirom za pečenje te u već zagrijanu pećnicu na 180 stupnjeva Celzijevih. Nakon dvadesetak minuta kruh bi trebao biti suh, pričekajte neka se malo ohladi te ga usitnite u blenderu ili strojčeku za orahe.
Dodatno možete prijeći preko njega s oklagijom, odnosno valjkom, da se još malo usitni ili, ako imate sito, malo ga prosijte.
I treća mogućnost za nas koji smo, u strahu da nismo dovoljno natukli kilograma s odojkom, sarmom, hladetinom i kolačima. A to je pohani kruh koji se najčešće poslužuje za doručak s čašom mlijeka 0,0% masti (za svaki slučaj), jer nam slijedi detoksikacija i jedna od dijeta. A o njima drugi put u prilogu "Gladuj da bi mogao prekomjerno jesti: Grgić i njegove dijete".
Za ovo nam treba malo stariji kruh koji narežemo na ploške debljine jednog centimetra. U zdjeli, ako vas je troje za doručak, dovoljno je pet jaja, po mogućnosti od kokica na slobodnom držanju. Jaja razmutite, dodajte 2 dl bezmasnog mlijeka, malo soli i još jednom dobro promiješajte.
U tavi zagrijte ulje ili rastopite svinjsku mast, koja je zdravija, barem po priči susjede Milke. Kruh "provucite" kroz smjesu i pecite s jedne i s druge strane da dobije zlatno-žutu boju, odložite ga na papirnati ubrus te poslužite s čašom hladnog mlijeka.
Kako god uporabili stariji kruh, niste pogriješili. Tako ste se malo odmorili od stresa, zaboravili na cijene i političare, ali i dali svoj doprinos smanjenju bacanja kruha. Procjena je da građani Hrvatske svaki dan bace oko 135 tona kruha, što je godišnje oko 50 tisuća tona.
Suzdržana procjena vašeg omiljenog autora je da se godišnje baci oko 65 milijuna eura.
Bačeni kruh je ekvivalent proizvedene pšenice s 12 tisuća hektara, tj. s 8,5% ukupno zasijanih površina u 2024. godini. GROZNO! I pitam se: KOME JE KRUH SKUP?"
POGLEDAJTE VIDEO Iz Grgićeve kuhinje: Recepti priče koje mirišu na tradiciju i djetinjstvo!
