Odrastao je uz petrolejku, kilometre do škole prelazio pješice, a nerijetko su ga, kako sam kaže, pratili i vukovi.

Danas je Ante Mandić jedan od najpoznatijih domaćih IT poduzetnika – osnivač IN2, tvrtke koja je zapošljavala više od 650 ljudi u nekoliko zemalja regije i koju je prodao Kanađanima za višemilijunski iznos. No po struci Mandić nije informatičar, nego nuklearni fizičar koji se nuklearnim naoružanjima i bojevim otrovima bavio u vojsci još u vrijeme bivše države.

U podcastu Ideje na stolu otvoreno je govorio o svijetu nuklearnog naoružanja, globalnim prijetnjama i realnoj opasnosti od nuklearnog rata – temi o kojoj, za razliku od većine, ne govori iz teorije, nego iz iskustva.

Filmska panika je pretjerana

Mandić je dio karijere proveo baveći se upravo obranom od nuklearnog oružja - on je za to bio školovan. Jugoslavija je, podsjeća, bila potpisnica ugovora o neširenju nuklearnog naoružanja, pa se sustavno proučavalo kakvi su učinci nuklearnih udara i kako smanjiti broj žrtava.

PODCAST: IDEJE NA STOLU /

Ante Mandić i priča o stvaranju digitalnog diva IN2: 'Najviše žalim što sam ga prodao'

"Do 1991. znao sam jako puno o nuklearnom oružju. Imali smo suradnju i sa Sovjetskim Savezom. No kad se država raspala, to znanje nikome više nije trebalo", kaže Mandić. To je uostalom i razlog zašto od svoje struke više nije mogao živjeti pa je doslovno iz očaja osnovao tvrtku i počeo se baviti IT-em što će ga lansirati u jednog od najuspješnijih poduzetnika Hrvatske.

Vraćajući se na temu, kaže da unatoč današnjoj atmosferi straha, smatra da je realna vjerojatnost globalnog nuklearnog rata mala.

"Danas se često diže filmska panika – snimaju se filmovi Armageddona, smaka svijeta... Ali šansa da dođe do sveopćeg nuklearnog rata je vrlo mala. Ako dođe do upotrebe, primjerice u Ukrajini, to bi najvjerojatnije bilo taktičko nuklearno oružje, manje snage", objašnjava. Kaže, toga se svi zapravo boje - da Rusi počnu naglo gubiti i naglo se povlačiti pa izgleda zastrašujuća ideja da bi u povlačenju koristili takvo naoružanje. "Ali takvo taktičko naoružanje moglo bi uništiti manji grad", pojašnjava.

Tko danas drži svijet u rukama?

Ipak, uvjeren je da su šanse za sveopći nuklearni rat sasvim male i u teoriji bi to značilo da dolazi do "spiralna eskalacija". To bi značilo da se od ograničenog korištenja nuklearne taktičke bombe manje snage druga strana krivo procijenila pa uzvratila većim naoružanjem i tako redom.

ZLOSLUTNE RIJEČI /

'Budalaši žele rat, evo što će dobiti'! Medvedev prijeti Orešnikom, imamo li nuklearni štit?

Prema njegovim riječima, desetak zemalja ima takvu vrstu nuklearnog naoružanja. Oko 87 posto svih nuklearnih bojevih glava – koje on procjenjuje da ih u svijetu ima oko 12.500 – drže SAD i Rusija. Druge zemlje imaju ponešto naoružanja - na Zapadu Velika Britanija, na Istoku Kina.

"Smatra se da Kina ima oko 600 bojevih glava, ali svake godine proizvodi još oko stotinu novih. To je ozbiljan faktor u globalnoj ravnoteži", kaže.

Pojašnjava da je većina tog arsenala, odnosno bojevih glava, konzervirana u skladištima i da nisu operativne. Ali oko tri tisuće bojevih glava smatra se operativnima, spremnima za trenutačnu upotrebu s podmornica, bombardera ili raketnih sustava.

U ranijim vremenima kad su najveće sile pokazivale mišiće, SAD i Rusija "štancali" su takvo naoružanje i navodi da se išlo do ekstrema.

PRIJETI KATASTROFA? /

Bliži se dan od kojeg svijet strahuje: 'Ne želim reći da će odmah početi nuklearni rat, ali...'

Najjača 'carska bomba'

Podsjeća i na „carsku bombu“, najjaču nuklearnu bombu ikad napravljenu, snage 50 megatona, koju su razvili Rusi. Uspredbe radi, ona bačena na Hirošimu imala je snagu 20 megatona. 

"Njima je trebala jača bomba jer nisu imali tako precizne rakete. Ako promašiš Zagreb za deset kilometara, nije bitno – ako je bomba dovoljno jaka", pojašnjava logiku stvaranja jakih bombi.

Po njemu je problem što danas mnogo zemalja želi imati nuklearno naoružanje jer polaze od stajališta da, ako imaš nuklearno naoružanje - da onda imaš jaku pregovaračku snagu. Povlači paralelu s Iranom te ukazuje da bi oni imali sasvim drugačiju situaciju da su uspjeli razviti nuklearno naoružanje, ali im to Izraelci nisu nikako dozvoljavali uništavajući im postrojenja, u posljednjem nizu to su napravili i Amerikanci.

'NEKOMPETENTNI ČINOVNICI' /

Kremlj mrzi europske čelnike, a posebno im smeta jedna žena: 'S njom nikada nećemo ni o čemu razgovarati'

Da je tome tako ukazuje i na drugom primjeru.

"Zašto nitko ne dira Sjevernu Koreju koja je primjer užasnog sustava? Zato što imaju nuklearno naoružanje, čak i vlastite rakete koje bez problema mogu dobaciti do Japana. Sad su pokazali da sad mogu doći čak do Kalifornije", ukazuje Mandić.

New Start ugovor koji istječe

Na pitanje, znači li to da imati nuklearnu bombu znači da zemlja ima sigurnost mira, podsjeća na takozvani New START ugovor koji istječe 5. veljače. "Ugovor je osiguravao ravnotežu i obje strane (ruska i američka) imale su pravo 18 puta na godinu napraviti inspekciju oružja kod druge strane, kako bi se uvjerili da nisu povećali broj bombi, potom kako bi vidjeli gdje su stacionirane", pojašnjava.

Inače, New START (punim imenom New Strategic Arms Reduction Treaty) je posljednji veliki međunarodni ugovor između SAD-a i Rusije koji ograničava nuklearno naoružanje. Potpisan je 2010. godine, a stupio na snagu 2011. Cilj mu je bio spriječiti nekontroliranu utrku u nuklearnom naoružanju i smanjiti rizik od nuklearnog rata.

Mandić kaže da su se potpisnice nominalno pridržavale tog ugovora. "Kada istekne ugovor New START situacije će postati otvorena i trebat će krenuti ponovno pregovarati", rekao je Mandić ukazujući da je problem što je sad teško pregovarati.

Skloništa i iluzija sigurnosti

Na pitanje boji li se za čovječanstvo, odgovara uz crni humor koji pamti iz razgovora s ruskim časnicima: "Jedan pukovnik je rekao: ako dođe do nuklearnog rata, najbolje se ogrnuti u bijelu plahtu i polako krenuti prema groblju – jer nema spasa."

Ponovio je da misli da su šanse o takve vrste eskalacije zaista na vrlo malim razinama, ali se prisjetio da je bivša Jugoslavija radila u Zagrebu brojna tzv. atomska skloništa. Mandić smatra da ona u stvarnosti nude tek privid sigurnosti - iako ona mogu izdržati prilično jake udare.

"Problem je radioaktivna kontaminacija. Ta skloništa nemaju sustave filtriranja zraka kakvi bi bili potrebni. Realno, šanse da se čovjek stvarno zaštiti su vrlo male", kaže i zaključuje: "Ali vjerojatnost da će ta skloništa trebati su jako mala i osobno vjerujem da se nikad neće dogoditi takva prijetnja".

Foto: Net.hr

Ovaj stručnjak za nuklearno naoružanje kojemu je to u mladosti bila upravo profesija prisjetio se i nekadašnjeg američkog programa zvanog "Rat zvijezda". Bilo je to vrijeme Ronalda Reagana početkom 1980.-ih i sustav "Rata zvijezuda" bio je osmišljen kao brzi odgovor pomoću kojeg bi detektirali nuklearnu prijetnju u samom startu, prije nego stigne do SAD-a. Projekt je propao, ni danas, navodi Mandić sustavi detekcije ne mogu sa sigurnošću utvrditi je li nešto - na primjer - raketni mlaz ili samo munja ili grom.

'Orešnik je nemoguće presresti'

Za rusko lansiranje Orešnika na Ukrajinu kaže da je to pokazivanje snage. "To je pokazivanje mišića jer je Orešnik nemoguće presresti i uništiti jer leti nadzvučnom razinom", kaže.

Procjenjuje se da postoji nekoliko Orešnika, ali Mandić otkriva i ovo - nije lako "namontirati" nuklearnu bojevu glavu na Orešnik, nositi je kao klasični eksploziv. "Zato ne znam bi li Orešnik bio tako precizan i brz s bojevom glavom od, recimo, 50 kilotona", navodi.

OPAKO ORUŽJE /

Orešnik je nezaustavljiv? Može nositi nuklearnu bojevu glavu, a pazite za koliko stigne u London

Od nuklearne fizike do IT imperija

Ipak, iako je Mandić bio stručnjak za nuklearno naoružanje i bojne otrove, i unatoč tome što je bio i profesor na Vojnoj akademiji u bivšoj državi, izlaskom iz vojske ostao je na vjetrometini.

Našao se bez posla i bez realne perspektive, imao je već obitelj - suprugu i dvoje djece.

"Bio sam prisiljen smisliti što dalje", prisjeća se. Otkriva detalje da on čak nije imao dokumente kao "normalan" čovjek, ljudi u vojsci imali su svoje posebne osobne iskaznice i drugačije dokumente.

Foto: Net.hr

Spas su mu bila računala na kojima je radio izračune za nuklearna naoružanja u vojsci, pa je doslovno iz očaja za nekoliko stotina maraka osnova tvrtku koja se počela baviti softverima. "Shvatio sam da imam ekstremno znanje, predavao sam čak vođenje i zapovijedanja, i shvatio da to nema smisla", rekao je.

Nakon vojske nije ni znao što bi točno sa svojom firmom trebao raditi.

"Samo sam znao da moram nešto pokušati. Tako sam, neplanirano, postao poduzetnik", govori. Kasnije će ispisati IT povijest na ovim prostorima, njegova tvrtka IN2 narasla je do regionalnog igrača, kasnije je tvrtku s više stotina zaposlenih prodao za milijunski iznos. Mandić je postao tako simbol tranzicije iz vojnog, zatvorenog sustava u svijet tehnologije i privatnog biznisa.

Ipak, Mandić je i danas ostao jedan od rijetkih stručnjaka za nuklearno naoružanje te je prihvatio razgovor o teškoj temi, ali unatoč svemu on i dalje gleda na sve optimistično pa ponavlja:

"Vjerojatnost nuklearnog rata je mala. Sve se svodi na pokazivanje mišića i političku igru moći. No problem je što uvijek postoji mogućnost ljudske pogreške – jedan zapovjednik, kriva procjena, pogrešan signal... i spirala eskalacije može krenuti"

Cijeli podcast "Ideje na stolu" s Antom Mandićem pogledajte na našem YouTube kanalu u kojem govori i kako je izgradio "IT imperij", zašto se ne boji umjetne inteligencije te donosi detalje svoje nevjerojatne životne priče od toga da je rastao u petrolejku, a onda postao nuklearni fizičar i na kraju - jedan od najgenijalnijih IT umova u Hrvatskoj i šire. 

POGLEDAJTE VIDEO Ovaj čovjek u Lici gradi kolosalan projekt od 440 milijuna €! 'Doveo sam i Elona Muska'